Kamo sreće da smo barem prije ljeta mogli predvidjeti ovoliku navalu domaćih vijesti iz avioprometa i zrakoplovstva uopće. Otvorili bismo možda bili i zasebnu atraktivnu rubriku, s tim da joj ipak ne bio odgovarao naziv, recimo, Novosti s neba. Većina se pripadajućih događaja zbila ustvari na zemlji, a ponešto i u podzemlju. Ovako nam preostaje da se osvrnemo na tragove kondenzata u visini i gotovost flota s popratnim servisima i kadrom. No nije ni to malo, vidjet će se čim saberemo dotične vijesti na donekle preglednu hrpu.
Počelo je već s turističkom sezonom, te putničkim nedaćama po aerodromima zakrčenim redovima čekanja na odgođene letove. Poslovanje aviokompanija uzdrmano je prije toga pandemijskim iskušenjima, uz pad prihoda i masovno otpuštanje zaposlenih, ali to se odnosilo na globalne prilike, ne tek ove kod nas. Uslijedio je planetarni kaos oko usklađivanja monitora za Departures i Arrivals, usmjeravanja prtljage, naknada štete. Napose u Hrvatskoj, međutim, svjedočili smo specifičnom efektu krizne organizacije pojedinih letova. Jedan putnički avion iz Londona nije mogao poletjeti prema Zagrebu jer se najava odnosila na noćni dolazak, izvan radnog vremena Zračne luke Franjo Tuđman pod koncesijom francuskog ZAIC-a.
Sve je to još i moglo biti smiješno dokonim promatračima zbivanja, za razliku od putničkih masa, ali ne zadugo. Pokazat će se ubrzo da novonastalu gužvu u zračnom prostoru RH nadzire kontrola leta u kojoj vlada interes privatnog bogaćenja. Osam kontrolora optuženo je za lažiranje podataka o prebivalištu i trošku osobnog prijevoza, kojim je država oštećena za milijun i pol kuna. Kad je šestorici njih najavljen otkaz, sindikati su ponovili staro upozorenje da, mimo svih radnji pod istragom, Hrvatskoj kronično nedostaje kadra na toj poziciji.
Smijeh će totalno zamrijeti s prvom sljedećom novicom, ovaj put vezano uz protupožarne avione. U jeku sezone požara otkrilo se da je trećina flote na popravku koji debelo kasni, a razlog je bio nedostatak raspoloživih mehaničara. Razišli su se po godišnjem odmoru i tezgama u inozemstvu, ostavivši neispravne kanadere i air-tractore na čekanju. Situacija je neugodno iznenadila i nadležnog ministra obrane Marija Banožića. Vatrogasne letjelice brojao je na pune dvije ruke, e da bi najednom u šakama zatekao upadljiv višak prstiju.
Kao jedini terapijski refleks bilježimo zatim posezanje u neiscrpne resurse domaće ratne avijacije pod okriljem NATO-a. Kad je ponestalo vjere u kontrolu leta, počašćeni smo tobože vježbenim probijanjem zvučnog zida nad više županija. Nakon debakla s protupožarcima, upriličen je egzercir s vojnim presretanjem jednog sumnjivog civilnog zrakoplova iz Grčke. Zbunjujuća je pritom bila činjenica da je riječ o letjelici u vlasništvu izvjesne američke kompanije, pa smo za bonus dobili pokazni prelet dvaju američkih bombardera iznad Dubrovnika. Slavne "leteće tvrđave" B-52, najpoznatije po istovaru grandioznih količina napalma po Vijetnamu, tako su na par minuta uljepšale renesansnu panoramu bisera UNESCO-a.
Između putničke nesigurnosti i požarne opasnosti, drugim riječima, rješenje je pronađeno u vojnoj primjeni avijacije. A ništa ne iscjeljuje nezadovoljstvo redovnim stanjem stvari kao vanredna prijetnja ratom. Ako su tržišna previranja i zapuštene javne službe ugrozile opći zračni promet, to je i dalje ništa u poredbi s mogućim prelijevanjem rata u Ukrajini. I neka je brižni NATO učinio sve da Rusija napadne tu zemlju, samo dok je ovdje za slučaj da udar pređe i na nas.
