Novosti

Politika

Rabljena sedmica: Zaron djevo, kraljice Hrvata

Vijest tjedna, a možda i godine, kaže da je svečanim ronjenjem potpredsjednik Sabora Milijan Brkić sudjelovao u otvaranju najdubljeg potonuća vjere u Hrvata – podmorskog križnog puta kod Trogira, čiji je pokrovitelj hrvatski parlament

Xyf72cwz0loswrei7p1nz9o962p

Milijan Brkić (foto Žarko Bašić/PIXSELL)

Podmorje

Do sljedećeg Uskrsa bit će dovršen projekt podvodnog muzeja Križni put pod morem u uvali Jelinak zapadno od Trogira. Na dubini od četiri metra prošle je subote već otvorena prva postaja što je svečanim zaronom obilježio Milijan Brkić, potpredsjednik Sabora, u svojstvu izaslanika njegova predsjednika Gordana Jandrokovića. ‘Ovo je jedinstven projekt u svijetu i jedna nova vrijednost u turističkoj ponudi Hrvatske’, lucidno je zapazio Brkić budeći očekivanja kako će spomenuta uvala postati okupljalište ljubitelja podmorske religioznosti iz cijelog svijeta. Najljepši je dio Brkićeva istupa uslijedio kad je zapazio kako o važnosti projekta govori činjenica da mu je pokrovitelj Hrvatski sabor. Očito je na dubini od četiri metra pod morem otkrio svijet u kojem je saborsko pokroviteljstvo važno. Inače, ‘projekt su’, prenose upućeni mediji, ‘pokrenula dva entuzijasta’, Trogiranin Joško Kandija i Petrinjac Valentin Valenta, a kipovi su izrađeni ‘od ekološkog betona, u prirodnoj, ljudskoj veličini’. I, naravno, uz crkvenu podršku. Zaron djevo, kraljice Hrvata.

Smokvice

Aha, šta ćemo sada kada nam je prijestolnički tisak otkrio da su Ivica Todorić i njegova obitelj ovoga ljeta, ‘po svemu sudeći imali zadnji put priliku odmarati se na otoku Smokvica Vela koji su godinama koristili, ali nisu plaćali koncesiju’? Odnosno, što ćemo sada kada prijestolnički tisak otkriva istine o kojima je šutio dok Todorić nije bio tajkun u problemima, nego veliki oglašivač? Nećemo ništa, pomirit ćemo se s otužnom činjenicom življenja u Hrvatskoj te nastaviti prepisivati vijest koja kaže da će umjesto obitelji Todorić na Smokvici, Veloj dakako, od 27. rujna biti zaštitari Ministarstva državne imovine. Tog je datuma, prepisujemo naveliko, sud u Šibeniku zakazao ovrhu radi vraćanja u posjed države. Zaštitari će čuvati otok dok netko ne dobije koncesiju, a spomenuto Ministarstvo ima plan da u suradnji s Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture ‘odmah nakon preuzimanja otoka raspiše javni natječaj za novi zakup i koncesiju’. ‘Nije’, javlja prijestolnička štampa, ‘isključeno da natječaj bude i međunarodni’. Sve ovo objavljujemo zbog divnog detalja: rješenje o ovrsi Smokvice Vele doneseno je još prije osam godina, ali unatoč milijunskim dugovima Todorića nitko nije inkomodirao sve do ovog ljeta. Ni mupovi, ni dorhovi, ni uskoci… ni profesionalni bukači iz braniteljskih udruga kojima smetaju ‘Novosti’, ali ne i činjenica da u njihovoj državi netko besplatno koristi cijeli otok. Ovdje bi trebalo napisati poantu, ali nam ništa pristojno ne pada na pamet.

Graničari

Svake se godine na kraju ljeta najavljuje vruća jesen. Dobro, na kraju jeseni se iščekuje teška zima, zimi gledamo prema neizvjesnom proljeću, a na proljeće se sluti vrelo ljeto, najava neizvjesnosti nikada ne manjka. Sada čitamo kako je hrvatski državni vrh izradio ‘sve scenarije’ koji bi ih na jesen mogli zaskočiti u odnosima sa Slovenijom zbog nesporazuma oko granice. Navodno imaju plan čak i za incidente u Savudrijskoj vali, premda se nadaju da do njih neće doći. Iz Zagreba stižu najave susreta ovdašnjeg premijera Andreja Plenkovića sa slovenskim kolegom Mirom Cerarom, a hrvatska će strana, navodno, pokušati nagovoriti Sloveniju na bilateralno rješenje spora, premda nije jasno zašto bi Slovenci na to pristali kada je arbitražni sud u Haagu, prema mišljenju ovdašnje javnosti, bio na njihovoj strani. Uglavnom, nakon sezone godišnjih odmora počinju nove epizode besmislenog graničnog spora dviju marginalnih država na rubu Evrope. Iskreno zavidimo svima kojima nije dosadilo.

Mimohod

Za dva i pol desetljeća postojanja hrvatske države ne samo što još uvijek nije iživljena njezina iracionalna komponenta, nego je ona sve jača, o čemu svjedoči i antikomunizam, sve intenzivniji što je komunista manje. Ali ne pišemo zbog toga ovu vijest. Pišemo je zbog Mimohoda sjećanja na dvanaestoricu vatrogasaca poginulih na otoku Kornatu 30. kolovoza 2007. godine. I dok su tri tisuće ljudi prošle nedjelje hodale Vodicama, prisjećajući se muževa, sinova, unuka… legendarna država, poznata kao Republika Hrvatska, još uvijek nije pouzdano utvrdila zašto su ti ljudi izgorjeli, zašto su poslani da gase pusti otok, tko je odgovoran za njihov tragičan kraj. Živima ostaju mimohodi, križevi, molitve, vjera u sile nedokučive racionalnom umu, jer ono što nudi državni aparat ne može zadovoljiti ničiji osjećaj pravde. Da, Hrvati su nakon tisućljetnog sna stvorili državu koja ne može dati ni utjehu, ni zadovoljštinu, ni osigurati pravdu. Državu koja znatno više sliči na okrutni eksperiment nego na uređeni sustav.

Skepsa

Eto, na primjer, sud u Koprivnici kaznio je pedofila koji je zlostavljao dvije djevojčice radom za opće dobro. U olakotne okolnosti ubrojena mu je pripadnost uglednoj obitelji. Ivana Milas-Klarić, pravobraniteljica za djecu, upozorila je i na slučaj četrdesetpetogodišnjaka koji je zbog bludničenja nad jedanaestogodišnjakinjom također sankcioniran radom za opće dobro. Nije nam namjera padati u pravednički zanos kako to radi dnevni tisak, jer o slučajevima nemamo dovoljno informacija, ali možemo na temelju niza prethodnih iskustava izraziti iskrenu i duboku skepsu prema procjenama i dometima ovdašnjih sudova. Hrvatski sud, to prečesto zvuči kao loš vic.

Nezaposlenost

A ima i dobrih vijesti. Smanjuje se nezaposlenost, posao je, veli vijest napisana na temelju podataka iz analiza hrvatskog tržišta rada koje je napravila Hrvatska gospodarska komora, najlakše naći u Zagrebu i Istri, a najteže u Virovitičko-podravskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji. Skupa sa stopom nezaposlenosti, pada i broj zaposlenih i to, vjeruju analitičari, zbog iseljavanja i ‘općenito, negativnih demografskih kretanja’. Broj zaposlenih u prošloj godini bio je oko 1,46 milijuna što je, po prilici, 153 tisuće manje nego 2008. godine, uoči krize.

Mamić

Hrvatski i bosanskohercegovački istražitelji sastali su se krajem prošlog tjedna u Splitu u sklopu istrage o ranjavanju Zdravka Mamića u okolici Tomislavgrada, ali ništa konkretno tim povodom nije izgovoreno ni učinjeno pa vijest prenosimo kao dokaz da policija nešto radi, premda zadržavamo pravo na skepsu o njezinoj sposobnosti. Kada hrvatski istražitelji nisu kvalitetno istražili ni samog Mamića koji im je sve ove godine dostupan, šta tek mogu s onima koji im bježe?

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više