Davorije
Vijest kaže, zbog uhićenja generala Đure Matuzovića i još devetorice bivših pripadnika Hrvatskog vijeća obrane – Ive i Tade Oršolića, Marka Dominkovića, Jose Nedića, Marka Baotića, Marka Blažanovića, Mate Živkovića, Ante Živkovića i Stijepe Đurića – bosanskohercegovačkih i hrvatskih državljana osumnjičenih za ratne zločine počinjene u Orašju nad Srbima od travnja 1992. do srpnja 1993. godine, oglasio se Davor Ivo Stier, hrvatski ministar vanjskih i europskih poslova: ‘Izrazili smo zabrinutost i preko veleposlanstva u Sarajevu kontaktirali smo nadležne institucije Bosne i Hercegovine, a ja sam osobno dao instrukciju našem veleposlaniku da zatraži od nadležnih stupanje u kontakt s hrvatskim državljanima koju su uhićeni, a državljani su i BiH tako da ih institucije BiH tretiraju kao svoje državljane.’Čini se da hrvatska politika na svim razinama potpuno izlazi iz sfere realnog: u nevladinom sektoru pod patronatom Katoličke crkve razvio se čitav pokret zaštite prava na život tek formiranih skupina stanica, dok istodobno cvatu i ozakonjuju se radno-pravni, nacionalni, socijalni… oblici zagorčavanja života odavno rođenima; u državnoj politici, ministar vanjskih poslova burno reagira zbog hapšenja ljudi koji, kao i valjda pola planeta, imaju hrvatsko državljanstvo. Osim toga, ako nije zabilježeno kršenje prava uhapšenih, a prema dostupnima podacima akcija je izvedena proceduralno besprijekorno, zašto se Stier petlja? Da bi stvorio atmosferu nezadovoljstva zbog istraživanja zločina hrvatskih oružanih snaga u susjednoj državi? Ili da bi kao model ponudio pravosuđe Republike Hrvatske koje ni nakon dva i pol desetljeća ne želi utvrditi tko je komandirao zlodjelima nad Srbima u Osijeku, na Pakračkoj poljani, u splitskoj Lori, na Zagrebačkom velesajmu, tko je opstruirao povratak nakon Oluje…
Da ne preskočimo, oglasio se i Ante Kotromanović, ministar obrane u vladi Zorana Milanovića. I njemu je krivo zbog hapšenja suboraca te proziva premijera Andreja Plenkovića i Stiera.
Čini se da je družinu uhvatila panika od širenja istrage na časnike Hrvatske vojske potencijalno odgovorne za ratne zločine u Bosni i Hercegovini. U Mrkonjić Gradu, na primjer.
Demontaža
Javnim pogrebom posmrtnih ostataka žrtava partizanske osvete nakon Drugog svjetskog rata dovršen je proces njihova prenošenja iz Hude jame u obilježenu grobnicu u memorijalnom parku Dobrova u Sloveniji. Pogrebu su prisustvovali hrvatski i slovenski državni vrh te, naravno, predstavnici Katoličke crkve. Novinarima su se obratili Zlatko Hasanbegović, bivši ministar kulture i Željko Glasnović, saborski zastupnik, govorili su o potrebi ‘konačnog dovršetka procesa demontaže jugoslavensko-komunističkog nasljeđa u hrvatskom javnom životu, demontaže njegovih duhovnih nasljednika i svih ključnih aktera’ kao ključnom preduvjetu ‘za okončanje procesa konstituiranja moderne hrvatske nacije’. Informirali su i da je ‘Hrvata ubijeno stotine tisuća, samo u zagrebačkoj županiji ima 120 grobnica’ te da imamo desetke tisuća žrtava, a nijednog zločinca.Prvi citat pripada Hasanbegoviću i nekako je šteta što ga nitko ne priupita kako se to prepoznaju i demontiraju ‘duhovni nasljednici’ bilo koga ili čega. Možda je uputa za demontažu publicirana u časopisu ‘Nezavisna Država Hrvatska’, u kojem je ministar objavljivao sastave, nismo predano pratili štivo endehazijskih fanova.
Uputa
Već tradicionalno, usporedo s usponom svake nove vlasti, javnim se prostorom pokušava proširiti optimizam koji je u bolnom raskoraku s njezinim mogućnostima, a na koncu i rezultatima. Na početku četverogodišnjeg mandata gradi se pelješki most, reformiraju pravosuđe, uprava i zdravstvo, mijenja porezna politika, spašava INA i poboljšava život svih građana. Na kraju se nude opravdanja zašto nije izgrađen pelješki most, reformirano pravosuđe, uprava i zdravstvo, promijenjena porezna politika, spašena INA i poboljšan život svih građana.No entuzijazma zasad ne manjka. Minulog tjedna ‘Jutarnji list’ zabilježio je ‘obvezujuću uputu’ Damira Vanđelića, predsjednika Nadzornog odbora INA-e, upućenu njezinoj Upravi da ‘upravljačku strukturu uskladi s važećim zakonima Republike Hrvatske’. Tj. pojašnjeno je, naredio je ‘ukidanje funkcija izvršnih direktora u kompaniji, kao i Odbora izvršnih direktora’. Izvrši li Uprava uputu, a morala bi, veli ‘Jutarnji’, jer je ‘obvezujuća’, bio bi to prvi korak prema vraćanju ‘najviših operativnih ovlasti upravljanja kompanijom na samu Upravu’. Preskočit ćemo zamorne i za ovaj tekst sporedne detalje o upravljanju nekad hrvatskom a danas pretežno mađarskom naftnom kompanijom i navesti bit Vanđelićeve upute: ona bi vođenje tvrtke izbila iz ruku tijela na koje hrvatski menadžeri uopće nemaju utjecaja.
Bila je to nova epizoda serijala o uzaludnom otimanju INA-e iz mađarskih ruku.
Reformator
Teško je disati od siline reformskog naleta. Čitavu bismo rubriku mogli ispuniti genijalnim HDZ-ovim i Mostovim idejama koje će, prema službenoj verziji istine, preporoditi Hrvatsku. Iz obilja ponuđenih čuda ovog tjedna izdvajamo inovaciju Ante Šprlje, ministra pravosuđa. On će, bude li prilike, s osobitim zadovoljstvom spojiti općinske i prekršajne sudove, a potom izumiti Visoki kazneni sud. Prema najavi najnovijeg u plejadi spasilaca hrvatskog pravosuđa, sud će biti osnovan 1. srpnja sljedeće godine, počet će s radom 2018. i u hijerarhiji će biti između županijskih i Vrhovnog suda. To znači da će primati žalbe na presude županijskih sudova pa će kazneno sudovanje umjesto dosadašnja tri imati četiri stupnja.Čemu sve to? Šprlje vjeruje da će Visoki kazneni sud poboljšati praksu i samim time smanjiti dotok predmeta na Ustavni sud. I to nije sve, obično se kaže u reklamama za razna čuda: novi sud bit će osnovan bez povećanja broja zaposlenih i pretvarat će vodu u vino. Ili je potonje iz neke druge bajke?
Ideja o Visokom kaznenom sudu zapravo je starijeg datuma, ali nijednog prethodnog ministra pravosuđa nije toliko oduševila da bi je realizirao. Ni Orsat Miljenić, Šprljin prethodnik i aktualni tumač uloge kandidata za predsjednika SDP-a, ne vjeruje u dobre efekte ove novosti, usmjeravanje svih žalbi na jedan sud smatra pogodnim za širenje korupcije, pita se što će ubuduće raditi suci Vrhovnog suda, jednog od najvećih u Evropi…
Šteta što pretakanje iz šupljeg u prazno nije olimpijski sport.
