Zašto Srbija ide na izvanredne parlamentarne izbore, usprkos tome što je aktualna vlada premijera Aleksandra Vučića imala više no stabilnu većinu u parlamentu i usprkos tome što sam Vučić ima gotovo apsolutnu vlast u državi, u svim njenim polugama? Tjednima se čekao ‘obrazloženi prijedlog’ Vlade Srbije koji će biti upućen predsjedniku Tomislavu Nikoliću kako bi on raspisao izbore. Učinio je to, a prihvatio je i od premijera najavljen datum – 24. travnja.

Evo što piše u tom prijedlogu koji potpisuje Vučić: ‘Vlada Republike Srbije, u nepune dve godine, uspela je da spreči kolaps javnih finansija, da teškim ekonomskim reformama izvede zemlju iz recesije, kao i da otvori prva poglavlja na putu Srbije ka Evropskoj uniji. Srbija je danas i politički i ekonomski stabilna zemlja sa jasnim perspektivama napretka i prosperiteta. Sve te rezultate Vlada Republike Srbije uspela je da postigne zahvaljujući poverenju građana i njihovom jedinstvu u podršci ostvarenju proklamovanih ciljeva Vlade. Vlada Republike Srbije smatra da je prva faza u uspostavljanju drugačije, moderne i uspešne Srbije okončana time što su u potpunosti stabilizovane ekonomske i političke prilike, te da je za obezbeđivanje evropskog životnog standarda i utvrđivanje jasnog i nedvosmislenog puta naše zemlje u budućnost potrebna nova snaga ujedinjene Srbije sa jasnim mandatom da se reforme završe i da omoguće našoj državi da bude na ulaznim vratima evropske porodice naroda. U skladu s navedenim, Vlada Republike Srbije predlaže predsedniku Republike da raspusti Narodnu skupštinu i raspiše izbore za narodne poslanike.’

Koga god je mogao, Vučić je dovukao na svoju izbornu listu (već predanu, no svoju su listu odmah potom predali i demokrati Bojana Pajtića): penzionere, notornog Rasima Ljajića, književnike, muzičare i – vojnog komentatora ‘Politike’ Miroslava Lazanskog. Koga god je mogao, rekosmo, jer Vučić sve vrijeme svoje vladavine kuka da ga ne vole elite, pa je ovo jedan od načina na koji ih misli privući. U tom kontekstu treba gledati i otvorenje spomenika piscu Borislavu Pekiću u središtu Beograda, što su mnogi prepoznali kao krađu nasljeđa Demokratske stranke, jer je Pekić bio jedan od prvotnih njenih osnivača. Nije se Vučić ni zacrvenio na te kritike, kao što se i inače na kritike ne obazire argumentima, već vikanjem i drekom, paralelno smanjujući javni prostor u kojem se uopće može reći ono što njemu i njegovima nije po volji.

‘Moram da se ogradim od prisustva Tomislava Nikolića. Poštujući instituciju predsednika, ja od devedesetih ne podržavam njegovu politiku’, rekao je pisac Filip David primajući nagradu, što je bilo dovoljno da odmah započnu žestoki napadi

Vjerojatno najbolji primjer toga je nedavni istup književnika Filipa Davida pri primanju nagrade za najbolju knjigu u mreži javnih biblioteka. ‘Moram da se ogradim od prisustva Tomislava Nikolića. Poštujući instituciju predsednika, ja od devedesetih ne podržavam njegovu politiku’, bilo je sve što je David izrekao, kasnije objašnjavajući da je razmišljao da li da uopće nagradu primi kad je vidio Nikolića u prvom redu. Ipak, ostao je zbog poštovanja prema ljudima koji su mu nagradu dodijelili. Na tu njegovu pristojnu rečenicu reagirao je aktualni ministar kulture Ivan Tasovac, promrsivši nešto o nemiješanju politike i kulture, jer kultura pripada svima, a Nikolić je izjavio da za takvu Davidovu rečenicu nije bilo potrebno ‘ni hrabrosti ni vaspitanja’, iako je baš on – a ne Filip David koji 25 godina javno istupa protiv ratova i nacionalizma – faličan u tim kategorijama.

Nije neobično da su u žestoko polariziranom društvu Davida odmah počeli napadi, što je pojačano nakon što je Ratko Dmitrović u ‘Večernjim novostima’, čiji je glavni urednik, u svom komentaru napisao: ‘Da li su Srbi negde i nekada zaslužili da Filip David ponižava njihovog predsednika? Jesu, za vreme Drugog svetskog rata kad su od logora sačuvali porodicu David.’

Građanska Vojvodina, koja okuplja nevladine organizacije, organizirala je potpisivanje peticije podrške Filipu Davidu, upozoravajući da je on već danima na meti napada ‘provladinih i ekstremističkih medija’ i pozvala civilne organizacije, javne ličnosti i građane da se solidariziraju s njim, jer ti napadi imaju ‘fašistički, odnosno antisemitski karakter’. ‘Mislim da je tekst Ratka Dmitrovića imao nameru da podvuče poreklo Filipa Davida i da na neki način pruži oružje za ekstremističku artiljeriju na društvenim mrežama. Dovoljno je samo ukazati na takozvanog neprijatelja društva, pa da prisustvujemo očekivanom linču sa mnogih strana’, kaže Nedim Sejdinović iz Nezavisnog društva novinara Vojvodine.

Nije Filip David jedini kojega je snašao ‘topli zec’ dijela javnosti koja podržava vladajuće, dovoljno je vidjeti na koji se način vlast ponaša prema oporbi, na koji način se razgovara i odlučuje u Skupštini Srbije, na koji način se građanima začepljuju usta (ovaj saziv parlamenta donio je u dvije godine više od 600 zakona i zakonskih akata, najveći dio po hitnom postupku, bez javne rasprave). Samo vijesti koje stižu posljednjih dana govore o atmosferi u kojoj se čekaju izbori: maltretiranje i otpuštanje iz medija i javnih poduzeća onih koji se ne žele učlaniti u SNS, zabrane gostovanja kazališnih predstava u Zrenjaninu i Leskovcu (‘Crvena: samoubistvo nacije’ Centra E8 i Bitef teatra o nasilju nad ženama, padu nataliteta itd.), činjenica da već mjesecima niti jednoj građanskoj tribini nema mjesta u pančevačkom Domu kulture, sve pod izlikom koju je upotrijebio i ministar Tasovac da u ‘hramovima kulture’ nema mjesta politici, a očito ni mišljenjima koja nisu po volji vladajućih naprednjaka. Tu je i odbijanje nadležnog tužiteljstva da procesuira fizičko nasilje nad novosadskim demokratima koji su prošlogodišnjeg rujna spriječeni u javnom okupljanju. DS u svom priopćenju kaže da tužiteljstvo zapravo nije poduzelo niti jednu zakonom propisanu radnju kako bi otkrilo i kaznilo vinovnike nasilja, u kojem su glavnu ulogu imali najbliži suradnici novosadskog gradonačelnika Miloša Vučevića (naprednjaka), te je takvom odlukom tužiteljstvo ‘posredno uputilo poziv na novi linč’.

Jedna država, jedan narod, jedan vođa – to je politički program naprednjaka Vučića za predstojeće izbore, a zna se kuda ta parola i politika vodi. Vesna Pešić kaže da je Vučić ‘osvetnik 5. oktobra’, a da je na građanima da sačuvaju ono što su teškom mukom te 2000. godine osvojili – poštene izbore. U to pak malo tko u oporbi vjeruje, prije će biti da su i napadi na Filipa Davida jedna od predizbornih pokaznih vježbi.