Prevarantska operacija u Ini, teška oko milijardu kuna, već je nanijela relativno ozbiljnu štetu HDZ-u, Vladi i premijeru Andreju Plenkoviću. Prema redovnom mjesečnom istraživanju zvanom Crodemoskop, HDZ je na 24,2 posto podrške, što je pad od tri posto, SDP ima 16,6 posto, u odnosu na 16,1 prije mjesec dana, dok Možemo i Most imaju oko 10 posto; Domovinski pokret ima biračku potporu od otprilike pet posto, Centar Ivice Puljka 2,2 posto, HSS – 1,8, a novi Socijaldemokrati, nastali raskolom među SDP-ovim parlamentarcima, 1,3 posto.
Plenkovićeva vlada prvi put je najlošije ocijenjena od tri ključne državne institucije: ocjena joj je 2,15, što je ispod tradicionalno najlošijeg Hrvatskog sabora. Premijer se pak na listi najnepopularnijih političara udaljio od prvog idućeg, predsjednika Milanovića, za više od 20 posto, pri čemu je Plenković u prošlih mjesec dana potonuo za tri posto. Je li HDZ na točki na kojoj će ubuduće stagnirati ili ići isključivo prema dolje? Ili je riječ o prolaznoj krizi koja će trajati samo dok se ne zaboravi što je u protekle dvije godine učinilo kriminalno udruženje predvođeno HDZ-ovcem Damirom Škugorom, direktorom Inine Službe za prodaju prirodnog plina? Je li se veći dio opozicijskih stranaka, i lijevih i desnih, sposoban okupiti pod egidom borbe protiv kriminala, korupcije i klijentelizma, pojava koje nesumnjivo bujaju u okrilju HDZ-a, pod egidom "Ili HDZ ili Hrvatska" koju je lansirao splitski gradonačelnik Puljak, te osmisliti i organizirati suvisle političke akcije koje bi držale HDZ u defanzivnoj poziciji do izbora, a do redovnih parlamentarnih izbora ostale su još nepune dvije godine? Može li opozicija na neki način prisiliti Plenkovića da raspiše izbore prije redovnog termina?
"Neće se žohar zvan HDZ pobijediti sam od sebe. Bez obzira na naše unutrašnje ideološke razlike, zajednički cilj u vremenu do izbora mora nam biti da smaknemo tog žohara i onda stvorimo bolju Hrvatsku", rekao je Krešo Beljak u Saboru
Najjači adut opozicije, ako ne i jedino oko čega se mogu udružiti gotovo sve relevantne opozicijske opcije, jest HDZ-ova neotpornost na kriminal i korupciju u vlastitim redovima, odnosno HDZ-ovsko iskorištavanje vlasti na svim razinama za stvaranje čvrstih interesnih mreža i za isisavanje javnih dobara u privatne džepove. Krađa u Ini, čiji će se repovi još neko vrijeme intenzivno vući i po medijima i po pravosudnim institucijama, snažan je argument u prilog takvom pristupu, koliko god Plenković inzistirao na tome da su državna tijela razotkrila malverzacije i spriječila nestanak stotina milijuna kuna te da je to dokaz da sistem funkcionira i da ne poznaje stranačku protekciju.
Vilim Matula i Krešo Beljak (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Plenkovićeva dosadašnja reakcija na rečenu pljačku, izuzev jednog verbalnog izljeva u kojem je spomenuo da je bijesan i da se proteklih godina nagutao dovoljne količine tuđih "da ne kažem čega", zapravo je neodlučna i opet je riječ samo o kupovanju vremena da se sve zaboravi, o nastojanju da se izbjegne donošenje odluka. Najoštrije što je poduzeo jest to da je zatražio smjenu svih članova Uprave Ine, i onih koje je delegirala hrvatska Vlada i onih koje je imenovao mađarski MOL. Da bi se to dogodilo, potrebna je suglasnost mađarskih suvlasnika, a nije izgledno da će se Mađari suglasiti.
HDZ se u idućim mjesecima može osloniti na samo dva nepouzdana faktora. Prvi je lično Andrej Plenković. Drugi je spašavanje građana, poduzetnika i ekonomije od predstojećeg udara inflacije koji će dogoditi kroz drastični porast cijene energenata
Zašto premijer nije zatražio ostavke hrvatskih članova Uprave Ine, pa i hrvatskih članova Nadzornog odbora, s obrazloženjem da su izgubili njegovo povjerenje, a bez njegovog povjerenja nemaju što raditi na sadašnjim masno plaćenim položajima? Ako je zatražio, pa naišao na ogluhu ili odbijanje, onda je jasno da je Plenković ostao bez autoriteta i da nema situaciju pod kontrolom. Zašto nije smijenio nikoga u Poreznoj upravi zbog toga što nije uočen i ispitan nevjerojatni rast prihoda i dobiti tvrtke OMS Upravljanje, tek osnovane tvrtke s jednim jedinim zaposlenikom, ili zbog toga što se Porezna uprava nije zainteresirala za porijeklo enormnog novca kojim su Damir Škugor i njegovi partneri Josip Šurjak i Goran Husić kupovali brojne vrlo vrijedne nekretnine u Zagrebu i u Dalmaciji?
Zašto nije smijenjen nitko iz upravljačke i nadzorne strukture Plinare istočne Slavonije, poduzeća koje je aktivno sudjelovalo u malverzacijama i koje je u većinskom vlasništvu Vukovarsko-srijemske županije, gdje je oduvijek na vlasti HDZ? Plenkovićeva je reakcija, dakle, u suštini nikakva, ako zanemarimo poneku težu riječ i iskrenu ili odglumljenu emociju: te riječi i te emocije samo su alibi za nečinjenje, za nezamjeranje vlastitim ljudima, za netalasanje i puštanje na miru struktura koje su zarobile državu, uključujući eto i predsjednika Vlade Republike Hrvatske.
U utorak je jedanaest opozicijskih parlamentarnih klubova održalo sjednicu na temu pljačke u Ini, jer je predsjednik Sabora Gordan Jandroković odbio sazvati izvanrednu sjednicu Sabora, s obzirom na to da je parlament, po Ustavu, na odmoru do 15. rujna. "Neće se žohar zvan HDZ pobijediti sam od sebe. Bez obzira na naše unutrašnje ideološke razlike, zajednički cilj u vremenu do izbora mora nam biti da smaknemo tog žohara i da onda stvorimo bolju Hrvatsku. Tek nakon toga, kad više ne bude HDZ-ovske opasnosti, trebaju doći na red razlike među nama i natjecanje za glasove birača", rekao je Krešo Beljak iz HSS-a i optimistično sažeo smisao opozicijskog sastanka koji je rezultirao jednoglasnim pozivom Plenkoviću da podnese ostavku i da se hitno ide na izvanredne izbore.
Pitanje je, međutim, koliko je realna ova Beljakova zamisao, koliko je ostvarivo i uvjerljivo da se stranke suprotstavljenih svjetonazora ili posvađanih šefova na duži rok okupe oko ideje rušenja HDZ-a jer će se neizbježno pojavljivati teme koje će konfrontirati protuhadezeovske saveznike i jer će iznad tog saveza cijelo vrijeme lebdjeti HDZ-ovsko pitanje – kako bi to funkcionirala vlast u kojoj bi istovremeno participirali Sandra Benčić i Miro Bulj, Peđa Grbin i Ivan Penava, Anka Mrak Taritaš i Željko Sačić. A kako funkcionira vladajuća koalicija HDZ-a i SDSS-a, usprkos tome što, na primjer, HVIDR-a – tradicionalno pod kontrolom HDZ-a i s HDZ-ovim saborskim zastupnikom Josipom Đakićem na čelu – ovih dana javno traži od Plenkovića da raskine tu koaliciju zbog SDSS-ovog stava o optužnicama srpskog Tužilaštva za ratne zločine protiv četvorice umirovljenih visokih časnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva? Svaka koalicija na vlasti, bez obzira na to čine li je idejno srodne ili nesrodne stranke, funkcionira ako postoji minimalna količina zajedničkog političkog interesa.
Peđa Grbin (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Ozbiljnije je pitanje jesu li samo teme kriminala i korupcije dovoljne za efikasnu političku borbu protiv HDZ-a. Teško da jesu, mada ne možemo znati koliko još kriminala ima u Ini i drugdje, odnosno koliko će još HDZ-ovog kriminala, uza sve ono što je dosad poznato, biti razotkriveno u tjednima i mjesecima što dolaze. Inače, samo nove krupne afere mogu eventualno natjerati Plenkovića da odstupi i izazove izbore, no to nije solucija na koju bi bilo pametno okladiti se. Čime, mimo tematike koju suparnicima servira sam HDZ, raspolaže opozicija? Sporost i nevoljkost u obnovi porušenog na Baniji i u Zagrebu sigurno je čvrst i opći argument protiv vlasti, dok se ljevica i desnica uglavnom dijametralno razilaze u sadržaju kritike Vladina odgovora na pandemiju Covida-19. Prostor lijevog centra i ljevice za kritiku Vlade obuhvaća prava žena, radnika, migranata i seksualnih manjina te politiku neprocesuiranja ratnih zločina počinjenih s hrvatske strane. Desnom centru i desnici ostaje da Vladu napadaju s pozicija orbanovskog suverenizma, skepse prema Bruxellesu te "ukradenih" i ukradenih narodnih referenduma. I jednima i drugima, pa onda i ad hoc udruženima desnima i lijevima, nedostaje ozbiljna i prepoznatljiva ekonomska politika i nedostaje im lider ili ličnost koja bi mogla parirati Plenkoviću.
Utoliko, HDZ se u idućim mjesecima može osloniti na samo dva nepouzdana faktora. Prvi je lično Andrej Plenković. Drugi je spašavanje građana, poduzetnika i ekonomije od predstojećeg udara inflacije koji će dogoditi ponajprije kroz drastični porast cijene energenata. Zašto kažemo da se radi o nepouzdanim faktorima? Što se tiče Vladinih mjera pomoći građanima i gospodarstvu, premda u trenutku zaključenja ovog teksta nisu poznati detalji, nema sumnje da će Banski dvori posegnuti za veoma glomaznim i širokim interventnim paketom, između ostalog i zato da bi se u što većoj mjeri ublažili negativni efekti teške afere u Ini na rejting HDZ-a, Vlade i premijera. Vlada će u jednoj mjeri sigurno uspjeti u svome naumu, pri čemu će i donekle olakšati život građana, ali problem je u tome što nitko ne može predvidjeti dokad će trajati ruski rat protiv Ukrajine i dokad će se Europa mučiti s nestašicom ili vrtoglavim cijenama energenata. Financijski kapacitet Hrvatske, kao ni bilo koje države, nije neiscrpan, a dodatna je nevolja što zaduživanje više nije onako jeftino kakvo je bilo u prošlih nekoliko godina i pitanje je hoće li Europska komisija pomoći onoliko koliko je pomogla u jeku pandemije virusa korona.
Kad je riječ o "faktoru Plenković", opozicija nije iznjedrila nikoga tko se može mjeriti s aktualnim premijerom u pogledu liderstva, niti će u tome uspjeti do idućih parlamentarnih izbora, kad god bili ti izbori. To nije baš mala prepreka za opoziciju, mada nije nesavladiva, naročito zbog toga – tu dolazimo do nepouzdanosti – što u javnosti raste zasićenje Plenkovićem i njegovom politikom stabilnosti po svaku cijenu, kao što raste i Plenkovićev umor od premijerske funkcije, umor koji se ponajviše očituje u njegovom već kroničnom durenju na javnost koja ne želi vidjeti da bismo bez njega načisto propali.
