Istog dana, a bilo je to 14. siječnja, kad je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava još jednom skrenuo pažnju na sebe tvrdnjom da je Vukovar ‘epicentar sustavne i kontinuirane velikosrpske agresije kojoj je izložena Republika Hrvatska na cijelom svom teritoriju’, u tom gradu održana je panel-diskusija u organizaciji Fondacije Friedrich Ebert, Inicijative mladih za ljudska prava i vukovarskog Evropskog doma posvećena 21. godišnjici završetka mirne reintegracije. Na panelu su govorili predsjednica Evropskog doma u Vukovaru Lana Majer, novinarka Barbara Matejčić, aktivist Gordan Bosanac, dr. Kruno Kardov s Filozofskog fakulteta u Zagrebu i vukovarski novinar Branimir Bradarić, dok je diskusiju moderirao voditelj HTV-a Aleksandar Stanković. Pokušali su odgovoriti na pitanje koliko su međunacionalni odnosi i život u Vukovaru projekcija medija, odnosno koliko medijski izvještaji i napisi iz Vukovara imaju veze sa stvarnim životom u ovom gradu.

Pupovac tvrdi da Penava i njegova grupacija pritiskom na hrvatske pravosudne organe žele postići ono što nisu uspjeli nakon rata, a to je da Srba na tom području više nema, usporedivši njegov istup s onima iz druge polovice devedesetih

Jedan od zaključaka bio je da se u medijima o mirotvorstvu u Vukovaru i mirnoj reintegraciji ne govori, jer da ‘Vukovar i mir u medijima nisu zastupljeni’, s obzirom na to da se uporno podržavaju ili ponovno stvaraju osnove za nove sukobe. ‘Vukovar je u stvarnosti jedno, a u medijima nešto potpuno drugo’, kazala je Lana Majer, a Bosanac je dodao da je došao u tu fazu da kada mediji izvještavaju iz Vukovara, odmah prebacuje program jer ne očekuje ništa drugo nego nekakvu tužnu priču. Stanković se izjasnio da se protivi podjelama jer se uvijek zalaže za život, a ne za suživot, dok je Barbara Matejčić kazala da je danas novinarima u Vukovaru lakše pronaći sugovornike među onima koji zagovaraju razdor nego onima koji se protive podjelama, što također govori koje se vrijednosti u društvu čuvaju i tko su ljudi koji se u takvom okruženju lagodno osjećaju.

I zaista, s ove tribine izvijestili su rijetki. Točnije dva medija, od kojih je jedan manjinski, a drugi istraživački. S druge strane, malo tko je uspio ne čuti – pa čak da je i poput Bosanca gasio televizor kada je čuo ime Vukovar – ono što je Penava govorio na tiskovnoj konferenciji koju je tog ponedjeljka sazvao na istu temu mirne reintegracije.

A govorio je svašta: o već spomenutoj velikosrpskoj politici koja se kontinuirano provodi u Hrvatskoj; o golmanu hrvatske nogometne reprezentacije Danijelu Subašiću; o djeci koja ne ustaju kada svira hrvatska himna; o onima koji ne žele respektabilnu Hrvatsku; o onima koji je žele; o SDSS-u; o HDZ-u; o krivom sustavu; o pravom sustavu… Govorio je Penava svašta, ali nije rekao puno, a i to što je rekao bilo bi bolje da nije. Sav taj njegov vukovarski ekspoze po svemu je nalik onim prethodnima koje svako malo, sada već na redovitoj bazi, priredi kako bi širu javnost podsjetio na sebe i svoj model izgradnje multietničkog društva koji možemo svesti na jednu i pol rečenicu: dobar Srbin je onaj Srbin koji se ponaša onako kako ja mislim da se treba ponašati, a ako neće tako – sretan mu i dalek put. Nije Dunav daleko, pa može niz njega ili preko njega, kako mu drago!

S obzirom na to da je više puta imenom i prezimenom, i to više metodom javne potjernice nego političke borbe, prozvao Milorada Pupovca i SDSS (dijele žrtve po nacionalnosti kako bi izjednačili odgovornost i krivnju; straše pripadnike srpske nacionalne zajednice; negiraju individualnu krivnju i nameću kolektivnu odgovornost; brane ratne zločince; dociraju o zaštiti ljudskih prava; treba ih prepoznati, prokazati, otvoreno i hrabro spram njih se postaviti), novinari su ovu mlađahnu desničarsku vedetu iz redova HDZ-a pitali hoće li iz moralnih razloga istupiti iz svoje stranke ili barem zatražiti raskid koalicije HDZ-a s takvim monstruoznim SDSS-om, kakvim ga on vidi. Penava u ponedjeljak nije dao decidirani odgovor. Kazao je tek da će se o tome moći razgovarati za nekoliko dana.

I zaista. Razgovaralo se već sutradan, kada je pozvan u Banske dvore na sastanak sa stranačkim predsjednikom i premijerom Andrejom Plenkovićem. Ususret razgovoru s jurišnikom Penavom Plenković je novinarima najavio u kojem smjeru će teći. Jasno je kazao da Penava nije nadležan za vođenje politike HDZ-a, da to rade predsjednik, Predsjedništvo i druga stranačka tijela, kao i da se politika HDZ-a temelji na svim postignućima procesa mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja i suživota, posebno između hrvatskog naroda i srpske manjine na tom području. Također je kazao da Penavine izjave ne vidi kao pokušaj udara stranačke desnice.

Rečeno – učinjeno. Prijateljski razgovor, kako ga je nazvao Penava, nije trajao dugo, ali i tako kratak bio je sasvim dovoljan da vukovarski udarač shvati poruku koju je, ne prvi put, dobio. Plenković je rekao da Penava ‘razumije da je HDZ-ov strateški interes suradnja sa SDSS-om i srpskom zajednicom’ te istaknuo da se politika stranke temelji ‘na politici prvog predsjednika Republike i HDZ-a dr. Franje Tuđmana’. ‘Razumio je on to i još bi trebao bolje razumjeti’, izjavio je Plenković, da mu pomogne da ‘još bolje razumije’. I još ga je uputio da dobro shvati što je državna politika HDZ-a, a što politika lokalnih stranačkih organizacija, kao i što znači mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja, što znače pomirba, suživot, istina, baš kao i procesuiranje odgovornih za ratne zločine, te da u 21. stoljeću treba graditi društvo u kojem se svi mogu osjećati dobro.

Izgleda da je Penava, barem zasad, razumio, i to prilično dobro, jer je znatno reterirao i ublažio svoje pozicije. Iz HDZ-a mu više ne pada na pamet izlaziti, a o koaliciji sa SDSS-om s Plenkovićem nije prozborio ni slovca. Od silne buke dan ranije jedva da je što ostalo, pa je ispalo da je u ponedjeljak govorio o pozitivnim aspektima procesa mirne reintegracije i zahvalio pripadnicima srpske manjine koji su taj proces prihvatili i nastavili izgrađivati Hrvatsku. Sasvim predvidljivo, prozvao je medije koji su njegov istup shvatili kao najavu da izlazi iz HDZ-a, rekao da novinari ‘stvaraju tenzije’ između njega i premijera, a njihovi su stavovi ‘vrlo slični jer pripadaju istoj stranci’ i još je rekao da mu možda fali političkog iskustva pa zahvalio i premijeru i stranci što mu takve stvari dozvoljavaju, uz samokritiku što se miješao tamo gdje mu nije mjesto.

Međutim, posljedice onoga što je rekao prije ribanja u Zagrebu odmah su se osjetile. Ultradesničarski ‘Hrvatski tjednik’ za novi broj najavio je naslovnicu na kojoj Pupovac drži krvavi nož i glavu doktora Ivana Šretera uz tekst: ‘Jeziva istina: hoće li glavni državni odvjetnik nakon skoro 30 godina pozvati Milorada Pupovca da objasni svoju ulogu u ubojstvu dr. Ivana Šretera.’ Šreter je bio pakrački liječnik i šef lokalnog HDZ-a koji je nestao 1991., a ovakvim dizajnom naslovnice jasno se sugerira da je za to kriv baš Milorad Pupovac.

Na teške Penavine riječi reagirali su i hrvatski političari. Slikovit je bio bivši HDZ-ovac i prvi čovjek HDSSB-a Branimir Glavaš, kojem se sudi za ratne zločine, a koji je kazao da mu je čudno da se jedan gradonačelnik usudi ulaziti u sferu visoke politike i da bi, kako mu govori političko iskustvo, opet ‘netko mogao završiti u loncu’, aludirajući na vlastitu političku sudbinu kada je zbog neslaganja s tadašnjim vrhom HDZ-a otišao iz stranke. Župan Ličko-senjske županije i još jedan bivši HDZ-ovac, Darko Milinović, poručio je Penavi da mu ne želi sudbinu koju je on doživio. ‘Penava vrlo jasno artikulira lokalnu politiku i stav većine građana Vukovara, kao što sam i ja jasno artikulirao stav većine stanovništva Ličko-senjske županije’, kazao je Milinović. HDZ-ovci su, naravno, stali iza predsjednika stranke, pozivajući da se u fokus svih nas sada stavi privredni rast, projekt Slavonija u kojem se gradi 500 dječjih vrtića zbog čega svi zajedno moramo biti na to koncentrirani (predsjednik Sabora Gordan Jandroković), dobro surađujemo sa SDSS-om i ne razmišljamo o raskidanju koalicije s tom strankom (predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić), svi problemi moraju se rješavati razgovorom (potpredsjednik Sabora Milijan Brkić), Penavin posao je da brine o Vukovaru, a ne da vodi državnu politiku (ministar uprave Lovro Kuščević), treba voditi brigu o stavovima Predsjedništva i vrha stranke (ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković), gradonačelnik Penava trebao bi se baviti razvojem grada Vukovara, a ne državnom politikom (ministrica regionalnog razvoja i fondova EU-a Gabrijela Žalac) i sve tako redom.

Reagirao je i prozvani Pupovac, koji je za Penavine izjave kazao da vode u ‘poprilično riskantnu avanturu’ s obzirom na posljedice koje mogu proizvesti za međuetničke odnose i reputaciju Hrvatske u međunarodnim odnosima. Upozorio je također da vukovarski gradonačelnik spada u onu vrstu politike i političara koji su posljednjih pet godina nabujali u Hrvatskoj, a koji bi svojim radikalizmom prema srpskom stanovništvu sva otvorena pitanja u međuetničkim ili statusnim odnosima riješili tako da tih ljudi tamo nema. ‘Zbog toga pritišću pravosuđe i one koji trebaju istraživati ratne zločine’, kazao je Pupovac. Također je istaknuo da mu takav pritisak neće proći i da će se obratiti manjinskim, državnim i međunarodnim institucijama zaduženima za pravnu zaštitu, uključujući EU, UN, kao i države potpisnice Erdutskog sporazuma koji se sada ugrožava. Očito je, kazao je Pupovac, da Penava i njegova grupacija pritiskom na hrvatske pravosudne organe žele postići ono što nisu uspjeli nakon rata, a to je da Srba na tom području više nema, usporedivši Penavin istup s onima iz druge polovice devedesetih godina koji su se borili protiv mirne reintegracije. ‘Ovo nije prva ofenziva na SDSS. Imali smo ih puno proteklih godina. Svi koji iz nekih razloga trebaju političko postignuće ili neku vrstu političkog utočišta da se sklone od nečega što im je neugodno ili zaštite od mogućih pitanja u drugim stvarima, posegnu za Srbima, pa onda među njima i za onim tko je dežurni krivac – a to je Pupovac. Bez obzira na to kakve pameti bio, Penava dovoljno razumije da je to efikasan način. Drugo je pitanje da li je ciljajući pogodio baš mene ili neki dio vlastitog tijela’, kaže Pupovac.

Premda prvi čovjek SDSS-a nije ulazio u detalje objašnjavajući na kakvu vrstu pravne zaštite misli, jasno je da pritisak na pravosuđe raste. Uostalom, nakon listopadskog prosvjeda u Vukovaru na kojem je Penava, usprkos protivljenju stranačkog vrha, okupio desetak tisuća ljudi tražeći procesuiranje ratnih zločina i to isključivo počinjenih nad građanima hrvatske nacionalnosti, vukovarski gradonačelnik zaprijetio je da će – ako Vlada to ne napravi na državnoj razini – on u Vukovaru formirati gradsko povjerenstvo za istinu koje će, tako je najavio, ići od slučaja do slučaja te kontrolirati što su državna tijela dosad napravila.

Penava zasad još uvijek prijeti praznom puškom, ali se toleriranje takvog ponašanja zbog političkih interesa lako može okrenuti protiv onoga tko je bijesnog psa držao na lancu, u svojevrsnoj pripravnosti da ga pusti kada mu to zatreba. Jasno je da Plenkoviću ne treba još jedan sukob sa sve nervoznijom desnicom u vlastitim redovima, posebno jer Penava dolazi iz Vukovara i iz usta ne ispušta Domovinski rat, ali pitanje je kakve posljedice njegovo ponašanje ima za sam Vukovar koji je, kako je kazano na tribini s početka teksta, upravo zbog takvih stavova ostao zatočenik devedesetih. Penavi i sličnima to očito odgovara. Stanje u gradu, uostalom, ni ekonomski nije sjajno. Građanima, bez obzira na nacionalnost, treba objasniti zašto je kupio hotel Dunav za deset milijuna kuna, o čemu je nedavno pisao portal Telegram, pa ga mislio preprodati ili izgraditi, a eno ga i dalje zjapi prazan. Valjda zato i spominje pojedinačne slučajeve iskazivanja srpskog nacionalizma u Vukovaru i Borovu, a na vlastitoj Facebook-stranici ‘ne vidi’ statuse koje mu pišu građani, poput: ‘Trebali smo taj smrad srbski puškom istjerati.’ Ili: ‘Kako je moguće da u RH djeluje organizirano četničko leglo ustrojeno u srpskoj pravoslavnoj crkvi?’ Ili onaj, valjda o Plenkoviću: ‘Gazi Sina vojne lekarke on je jugosloven a ne Hrvat.’