Kako je raditi i živjeti u Sokolovcu pola godine nakon manjinskih izbora?
U VSNM sam ušao a da se tome nisam nadao: prije izbora nisam sudjelovao u radu sokolovačkog Vijeća, ali mislim da sam se dobro snašao među kolegama iz prijašnjih saziva. Na te je izbore ovdje izišlo malo ljudi, samo 31 od 357 upisanih birača, no bitno je da smo formirali deseteročlano Vijeće i da održavamo sjednice. U tome nam zasigurno pomaže i to što s cijelom općinom i njenim načelnikom dobro surađujemo. Razlog tome je što smo svi shvatili da smo u istoj situaciji i da nas pogađaju isti problemi. Što se tiče života izvan politike i predstavničkih tijela građana, ovdje se uglavnom bavimo zemljoradnjom i stočarstvom, a ima i zaposlenih po trgovinama i obrtima. Vijeće je na korištenje dobilo prostor koji smo proteklih mjeseci sređivali, a od općinskih vlasti godišnje dobivamo 18.000 kuna za podmirivanje režija i ostalih troškova. Pomaže nam i SNV, pa smo tako od krovne organizacije naše zajednice dobili kompjutor. Dakako, kadgod nam nešto zatreba, slobodno se možemo obratiti i općinskom načelniku i SNV-u, pa mogu reći da u ničemu nismo zakinuti.
U kolikoj se mjeri Sokolovčani i Sokolovčanke odazivaju akcijama VSNM-a?
Po popisu stanovništva iz 2011. godine, u sokolovačkoj je općini živjelo 440 građana srpske nacionalnosti, što je bilo 12,88 posto od ukupno 3.417 stanovnika, no taj se broj smanjuje stoga što ovdje prevladavaju staračka domaćinstva. Tako se i na ovogodišnjim manjinskim izborima na popisu birača našlo samo 347 imena osoba s pravom glasa. Na Aranđelovdan je slava crkve u Velikoj Mučni i ondje se tom prigodom ove godine okupilo šezdesetak pravoslavnih vjernika, što je prilično dobro s obzirom na to koliko nas živi u ovom kraju. Moram spomenuti da su, osim našeg Vijeća, za tu slavu po deset tisuća kuna izdvojile vlasti Koprivnice i Koprivničko-križevačke županije. Naravno, na Božić i druge velike blagdane u crkvama u Velikoj Mučni, Malom Pogancu i u Manastiru Lepavina, duhovnom, kulturnom središtu i omiljenom okupljalištu našeg naroda, bude nas u većem broju. Isto tako, u suradnji s ovdašnjom udrugom antifašista organiziramo komemoracije poginulim partizanima i žrtvama ustaškog terora. Kod crkve u Malom Pogancu je spomen-kosturnica s pločom na kojoj su navedena imena pripadnika čuvenoga Kalničkoga partizanskog odreda poginulih potkraj oktobra 1942. u borbi s ustašama te desetak civila iz okolnih sela koji su stradali u tim okršajima. Neke troškove iskazivanja pijeteta tim žrtvama snosi i naše Vijeće, a na takvim se događanjima redovito okuplja članstvo mnogih VSNM-ova i antifašističkih udruženja, kao i predstavnici lokalnih vlasti te ‘obični’ građani. U suradnji s drugim tijelima zajednice, organiziramo odlaske u Jasenovac, Srb i druga mjesta stradanja našeg naroda. Inače, u ovdašnjim aktivnostima zajednice uglavnom sudjeluju stariji, ali se moram pohvaliti s time da imamo i mladih ljudi. Stoga smo već izdvojili neka sredstva za božićne darove učenicima koji u sokolovačkoj osnovnoj školi pohađaju pravoslavni vjeronauk. Nažalost, nastave po modelu C u toj obrazovnoj ustanovi nema, uglavnom zbog nedostatka prostora: pokrenuli smo već to pitanje, ali ga još nismo uspjeli riješiti. Kod nas nema KUD-ova, no takva društva djeluju u obližnjoj Rasinji, susjednoj općini. Ipak, u našem se društvenom domu nerijetko održavaju različite priredbe, proslave i skupovi.
Kakvi su planovi sokolovačkog VSNM-a za sljedeću godinu?
Nastavit ćemo s aktivnostima kao i dosad: naša slava pada 27. januara na Svetog Savu, pa se već pripremamo za proslavu, nastojeći osigurati što bolji financijski okvir, jer za sada nemamo više od onoga što nam općinske vlasti redovito daju. Stoga i dalje moramo računati na podršku i pomoć našeg ŽVSNM-a i SNV-a, kako bismo uspjeli organizirati još više aktivnosti koje će naši sunarodnjaci masovnije podržati i prihvatiti.
