Muzej žrtava genocida u Beogradu najavio je podnošenje pravnih koraka protiv Romana Leljaka zbog neovlaštenog korištenja njihova dokumentarca o nacističkom logoru na Beogradskom sajmištu u Leljakovu filmu ‘Mit o Jasenovcu’.
- Muzej žrtava genocida nikome nije dao saglasnost za korišćenje delova ili celine dokumentarnog filma ‘Koncentracioni logor Zemun’. Kada pogledamo Leljakov film, zatražićemo zaštitu autorskih prava kod nadležnih hrvatskih institucija - odgovorio je Novostima dr. Veljko Đurić Mišina, direktor Muzeja žrtava genocida, nakon što smo ga obavijestili da se njihova građa koristi u uratku slovenskog nadripovjesničara i osuđenog gospodarskog kriminalca.
Dijelovi filma ‘Koncentracioni logor Zemun’ pojavljuju se u nekoliko navrata u Leljakovu filmu, kao vizualno pokriće za njegovu krunsku tezu da su žrtve jasenovačkog logorskog kompleksa zapravo pobijene u Beogradu ili su odvedene na prisilni rad u sjevernu Evropu.
Kako bi dodatno pokazali da su srpski fašisti bili isključivi ubojice Židova, a ne oni hrvatski, koji su po Leljaku ‘na neki način imali zaštitnički odnos’ prema Židovima, autori ‘Mita o Jasenovcu’ dotaknuli su se i zadnjih mjeseci rada tog beogradskog logora, koristeći laži po uzoru na ostatak filma. Iako se u emitiranom isječku dokumentarca Muzeja žrtava genocida u Beogradu navodi da su nacisti 17. svibnja 1944. godine ustašama predali kontrolu nad beogradskim logorom, pa su ga ustaše raspustili 24. srpnja iste godine, Leljakov narator nastavlja tvrdnjom da ‘Hrvatska’ preuzima logor 9. lipnja i onda novom logičkom akrobacijom u nastavku iste rečenice ističe da je NDH logor vodila ‘posljednja dva mjeseca’, dakle od svibnja, a ne lipnja. Ista je rečenica potom zaokružena neistinitom tvrdnjom da za vrijeme ustaškog nadzora nije zabilježena niti jedna likvidacija.
Prema povjesničaru Milanu Koljaninu, autoru knjige ‘Nemački logor na Beogradskom sajmištu 1941–1944’, ustaška komanda logora nastavila je sa zlostavljanjem i ubijanjem partizana, židovskih invalida i staraca, često na surov način.
