Protiv Marija Radića, rođenog 10. listopada 1970., Općinsko državno odvjetništvo u Našicama 2. srpnja 1993. podiglo je optužnicu KT 43/93 zbog kaznenog djela krađe, na temelju članka 130/1 tadašnjeg Kaznenog zakona. Trag o tome pronašli smo u Krivičnom upisniku Općinskog suda u Valpovu za godine 1993. do 1996. pod rednim brojem 45/94, piše portal Telegram.
Kako je Mario Radić, jedan od ključnih ljudi Domovinskog pokreta rođen istoga dana kada i Mario Radić, čije se ime spominje u sudskom upisniku, čelniku DP-a neuspješno su se obratili s molbom za razgovor pa nema odgovora dojučerašnjeg kandidata za ministra u novoj Vladi. Je li razlog bio ovaj tekst Drage Hedla o pljački srpskih sela početkom 90-ih, pitanje je na koje samo on zna odgovor.
Prvu zamolbu za pojašnjenje Radiću Telegram je uputio još 29. travnja, kada su već naveliko trajali pregovori o sastavljanju saborske većine. Napisali su da bi htjeli porazgovarati o događaju koji se zbio početkom devedesetih u mjestu Vučkovac (danas Normanci), selu na državnoj cesti Osijek – Našice.
Naime, među šturim podacima iz Kaznenog upisnika Općinskog suda u Valpovu, kao mjesto stanovanja Marija Radića navodi se Vučkovac. Neslužbeno su saznali da je čelnik DP-a neko vrijeme nakon pada Vukovara, kao prognanik, boravio u Vučkovcu gdje je bilo dosta napuštenih kuća pripadnika srpske nacionalne manjine.
„Radić nije odgovorio na naš upit, pa smo mu se ponovno obratili 1. svibnja obrazloživši raniji upit činjenicom da bi kao jedna od trenutno najeksponiranijih osoba u hrvatskoj politici i političar koji se zalaže za transparentnost trebao pojasniti je li protiv njega u ljeto 1993. bila podignuta optužnica zbog kaznenog djela krađe. No, odgovor ni tada nismo dobili. Trećeg svibnja ponovno smo kontaktirali Radića napisavši kako bi bilo poželjno da sporni događaj objasni javnosti, s obzirom na to da se njegovo ime spominjalo u kontekstu mogućeg člana nove Vlade Andreja Plenkovića. Ni tada nije odgovorio“, piše Drago Hedl.
Iz Kaznenog upisnika Općinskog suda u Valpovu, koji je Telegram dobio na uvid, vidljivo je da se sudski postupak osim protiv Marija Radića, vodio i protiv Joze Radića, te Sime Gelića. Telegram je razgovarao s obojicom. Jozo Radić, tvrdi da nije u srodstvu s Marijem Radićem iz zajedničke optužnice, ali da ga poznaje te da je Radić iz optužnice upravo Mario Radić iz Domovinskog pokreta. Priznao je da se krađa dogodila, dok je Simo Gelić negirao da išta o tome zna.
Osoba koja je starosjedilac u Normancima i ondje provela ratno vrijeme, rekla je Telegramu da je Jozo Radić nakon pada Vukovara s obitelji duže vrijeme živio u tom mjestu, u istoj ulici Matije Petra Katančića (ranije Školska ulica), ali da se Marija Radića ne sjeća.
Iako je optužnica protiv Marija i Joze Radića te Sime Gelića podignuta 2. srpnja 1993., suđenje na Općinskom sudu u Valpovu počelo je tek. 6. lipnja 1997., dakle nakon gotovo četiri godine. Održane su četiri rasprave, uz spomenutu još tri – 29. kolovoza, 26. rujna i 10. listopada. Na posljednjoj, 10. listopada 1997., optužba je odbijena, a pravomoćnost je nastupila 17. studenoga 1997. Razlozi zbog kojih je optužba odbijena nepoznati su. Na Općinskom sudu u Valpovu (danas Općinski sud u Osijeku, stalna služba u Valpovu) rečeno je da su presude iz tog vremena uništene, a iz Državnog arhiva u Osijeku odgovoreno je kako oni dokumentaciju Općinskog suda u Valpovu posjeduju samo do 1974. godine, te da kasnije njihovu građu više nisu zaprimali.
Neslužbeno smo saznali da je policijska ispostava u Koški, koja je tada bila u sastavu Policijske postaje u Našicama, zatekla spomenuti trojac u krađi te da je podnijela prijavu nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Našicama. Jedan od nekadašnjih pripadnika policije u Koški, općinskom središtu u koje danas pripada i naselje Normanci (do Domovinskog rata to se selo, spomenuli smo, zvalo Vučkovac) rekao je za Telegram da su pljačke kuća u to vrijeme bile učestale i uglavnom su se odvijale u Vučkovcu, te obližnjim selima Branimirovcu i Andrijevcu, koja su se do 1991. zvala Babjak, odnosno Ličani.
“Ta su sela do 1991. bila nastanjena pretežito Srbima i većina njih otišla je iz Hrvatske u jesen te godine, neki u samoproglašenu Krajinu, neki u Srbiju, a neki su se pridružili velikosrpskoj pobuni. U krađama su sudjelovali stanovnici okolnih sela i dio prognanika iz istočne Slavonije i Baranje koji su, nakon okupacije tih područja, došli onamo živjeti. Policija uglavnom nije reagirala ako se odnosio namještaj koji je tim ljudima služio da bi imali na čemu spavati i sjediti, ali bilo je i onih koji su to pretvorili u unosan biznis, pa su prodavali traktore, poljoprivredne strojeve, bijelu tehniku ili stada domaćih životinja. Za konkretan slučaj ne znam jer sam glavninu rata proveo u Osijeku, kao pripadnik specijalnih postrojbi MUP-a”, rekao je za Telegram svojedobno policajac u ispostavi Koška, mjestu koje je od današnjih Normanaca udaljeno samo šest kilometara.
Cijelu priču isplati se pročitati ovdje.
