Kako u Petrinji napreduje postpotresna obnova?
Od potresa su prošle dvije i pol godine; već se tada vidjelo da neki imaju problema sa zamjenskim smještajem, a neki dobivaju i po dva objekta, po neznanim kriterijima i ključevima. Osobno, ne znam bih li uopće dobila kontejner sa sanitarnim čvorom da se nisam obratila Ambasadi Srbije. Četiri mjeseca prije toga smo se tuširali po komšiluku.
Iako se priča o napretku u obnovi, velik broj ljudi još je uvijek bez pravog smještaja, u kontejnerima. Skoro svi koji su bili u kontejnerskim naseljima po gradu još su tamo, dok je u seoskim sredinama sagrađen veći dio kuća zahvaljujući našoj srpskoj zajednici i donacijama iz Srbije i Republike Srpske.
I meni je ponuđena kućica od 55 kvadrata iz RS-a, iako imamo pravo na obnovu 70 kvadrata. Pristala sam na takvu donaciju samo da iziđemo iz kontejnera, ali je na kraju i nju dobio netko drugi.
Bilo je u svemu i puno opstrukcija birokratske prirode, pa sam tako 22. aprila 2022. dobila odluku da imam pravo na tzv. samoobnovu koju će financirati država. Međutim, u elaboratu koji je izradila jedna firma iz Siska stajalo je da sve naše treba srušiti, čak i sto kvadrata šupe koja u potresu uopće nije oštećena. A u toj šupi ja i moji provodimo dan, a u kontejneru samo prespavamo.
Onoga tko misli da može da živi u kontejneru pozvala bih da vidi kako je to. Kad sam tražila da se elaborat izmijeni, rečeno mi je da takav zahtjev može podnijeti samo ministarstvo. Uložila sam ministarstvu dvije žalbe i poslala im dokumente, šupu su obišli arhitekti, ali stvar još nije riješena.
I Prosvjetin petrinjski pododbor još je "beskućnik"?
Jest. Otkako je srušena kuća u čijem smo prizemlju držali knjige, slike, arhivu i obavljali svu potrebnu administraciju, nemamo svog radnog prostora i prostorija. Zato smo lanjsku skupštinu pododbora održali u mom dvorištu, godinu prije toga u našem kontejneru u kojem su ljudi, stiješnjeni kao sardine, sjedili po krevetima.
Predlagali smo da nam se ustupe bar dva termina u kontejneru u kojem SNV pruža besplatnu pravnu pomoć, jer ovogodišnju skupštinu doista nemamo gdje održati. Ni pjevačka grupa još nema prostora za održavanje proba, dom u Moštanici je srušen, a onaj u Petrinji se preuređuje, i to sredstvima Ministarstva kulture i EU-a.
Usprkos svemu tome, aktivnosti pododbora su brojne?
Radimo kolikogod možemo, posebno ono za što prostor nije neophodan. Podsjećam, od osnutka u januaru 2001. organizirali smo brojne aktivnosti i manifestacije. Što se tiče likovnih aktivnosti, najjači smo Prosvjetin pododbor, dosad smo imali čak 39 likovnih kolonija i izložbi. Tu su i četiri festivala ojkače te puno književnih večeri.
Početkom ove godine obilježili smo 22. godišnjicu osnivanja i proslavili dan i slavu pododbora, sv. Jovana. Likovni susreti na Baniji održani su proljetos, krajem avgusta imat ćemo likovnu koloniju "Buđenje svjetlosti", dok za kraj septembra planiramo koloniju "Jesen u Petrinji".
Kontaktirala sam s mladima u Petrinji i okolini koji bi se htjeli aktivirati po pitanju folklora. Sada radimo na njihovom animiranju kako bismo formirali omladinsku sekciju, ali nam je nužan prostor za probe. A kad se oformi sekcija od barem 12 članova i savlada prve korake, doći će i koreograf.
Ima i dosta djece koja bi dolazila na likovne radionice, pa je u proljetnim Susretima sudjelovalo njih desetak. Djeca se i inače redovito uključuju u naše manifestacije, pa mislim da bi ona barem jednom sedmično mogla imati likovne radionice ili radionice srpskog i ćirilice.
Puno toga planiramo, ali nam je nedostatak prostora velika prepreka. Iako se radi toga osjećamo zanemarenima, nismo izgubili interese i volju za rad, čak i kad su nas napustili neki važni zborski pjevači. Ali tu su i mladi koje treba privući i kojima nudim da preuzmu vodstvo našeg pododbora. Ja ću, kao i do sada, biti aktivna koliko mogu, ali se nitko ne želi primiti obaveza. Nadam se i da će suradnja s novim sazivom gradskog manjinskog vijeća biti bolja nego sa starim.
