U povijesti smo imali samo tri punokrvna fašistička režima - talijanski fašizam, njemački nacizam i ustaški pokret. Tu definiciju Rogera Griffina, britanskog povjesničara sa Sveučilišta u Oxfordu i jednog od vodećih stručnjaka za fašizam, naveo je povjesničar Lovro Kralj, profesor koji na Filozofskom fakultetu u Rijeci predaje o holokaustu, fašizmu i antisemitizmu, u emisiji Kontrapovijest Hrvoja Klasića na Vidi TV koju možete pogledati na ovoj poveznici.

“O ustaškoj ekonomiji, kulturi ili bilo kojoj drugoj politici ne možemo govoriti bez politike etničkog čišćenja, jer je isprepletena s njima. Ustaška ekonomija intimno je povezana s politikom genocida, oduzimanjem vlasništva Srba, Židova i Roma koje se distribuira ostalim stanovnicima, pogotovo onima koji se pridružuju pokretu”, objasnio je Kralj u polusatnom razgovoru.

Kralj je objasnio povijesno-ideološku genezu ustaštva, rekavši kako je pokret od 1930. do 1934. radikalno desni, ali ne i ekstreman, u smislu da zagovara nasilnu transformaciju društva, ali ne još i svekoliku, radikalnu moralnu i političku revoluciju.

Od 1934. postaje “eksplicitno antidemokratski i antiinvidualistički te sve više usmjeren prema totalitarnoj koncepciji društva, države i ideologije, a usvaja i radikalni antisemitizam”. “Tu vidimo kristalizaciju i fašizaciju koja će se u punom smislu pokazati 1941. i nadalje”, kazao je Kralj.

Kada dolaze na vlast, ustaše imaju jasnu viziju što žele postići i tipično fašistički politički program: “Totalitarnom ideologijom i upravljanjem državom ukloniti što je više moguće manjina, te kroz proces genocida i masovnog političkog nasilja kreirati novog ustaškog čovjeka koji se rađa iz krvi i političkog nasilja.”

U travnju 1941., bio je to mikropokret s dvije do četiri tisuće članova, ali je do kraja 1941. radikalno nabujao u vrlo ozbiljan masovni pokret sa 100 do 150 tisuća članova, što osporava uobičajene teze da su ustaše uvijek bili manjina, objasnio je Kralj.

Ukratko je sažeo i definicije fašizma koje je iznjedrila višedesetljetna rasprava o tom pojmu, koja traje, kako je rekao, još od prije 1941. Dok riječ “fašizam” u svakodnevnoj upotrebi znači moralnu osudu, jedna od znanstvenih definicija glasi da je riječ o "nekom obliku čišćenja transcendentalnosti nacionalne države kroz paravojnu formaciju i smisao djelovanja".

Kralj smatra preširokim uvriježeno shvaćanje fašizma kao “antikomunizma” ili “narušavanja ljudskih prava”. “Dok tradicionalni nacionalizam želi reformirati društvo kroz tradicionalne političke institucije, fašizam želi potpuno rasformirati demokratski politički sustav i kreirati potpuno novo društvo, antropološku revoluciju, kroz neki oblik čišćenja manjina za koje tvrdi da su zatrovale idealnu naciju.”

“Cilj fašizma je potpuno drugačiji moralni pogled na svijet”, naglasio je Lovro Kralj. “Liberalna demokracija često razmišlja u okviru jednog životnog vijeka, a fašisti sebe vide kao organsku zajednicu, povezanu sa svim pripadnicima te nacije tisuću godina prije i sa svima koji dolaze nakon njih. U takvom pogledu, žrtvovanje jedne generacije nevažno je u odnosu na ono što se ostavlja kao zalog za budućnost”.