I ove godine mnogi pravoslavni vjernici u svojim su crkvama prve majske nedjelje obilježili najveći hrišćanski praznik Uskrs. U prepunom sabornom hramu Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu liturgiju je služio vladika buenosaireski i južno-centralno američki te administrator zagrebačko ljubljanske mitropolije Kirilo sa sveštenstvom i monaštvom.
Tom prilikom sveštenik Bogoljub Ostojić pročitao je uskršnju poslanicu patrijarha Porfirija i arhijereja SPC-a.
"Na tajanstven i zadivljujući način, i mi postajemo svedoci svega što se radi nas zbilo. I ne samo da smo svedoci, nego bivamo i učesnici ove čudesne tajne slaveći danas Praznik nad praznicima. Zato se u ovaj veliki i svetli dan radujemo Istini, radujemo se jer je smrt pobeđena u susretu sa Bogom. Sin Božji Isus Hristos, spasitelj i izbavitelj naš koji je stradao za mnoge, za sve, uključujući i one koji Ga mrze, i dalje strada za nas kroz sva naša stradanja. Na svom krstonosnom putu i mi, narod srpski, noseći krst svoj, nosimo i Krst Hristov. Poneli smo ga i u Prvom svetskom ratu kada smo, u odnosu na broj naših sunarodnika, bili najveći stradalnici sveta. Naš krstonosni hod se nastavio i u Drugom svetskom ratu, kada su, u zloglasnoj i sramnoj NDH pravljeni logori čak i za našu decu u kojima su deca umirala od gladi, studeni, bolesti i zlostavljanja. Samo su u okupiranoj Srbiji pod mitraljeskim mecima nemačkih nacista posle školskih časova umirale čete đaka u jednom danu. Stradali smo u svakom zaseoku, selu, gradu. Istinitost toga stradanja nisu morale da potvrđuju nametnute amoralne rezolucije: njih su svedočila sama stradanja, bez lažnih svedoka u licu neposrednih potomaka i posrednih sledbenika izvršilaca stvarnog genocida", ističe se u poslanici u kojoj se sa "žaljenjem podsjeća sve na činjenicu da je svijet u kome živimo zaboravio genocid nad srpskim narodom u 20. vijeku, kao i u vjekovima koji su mu prethodili. Svako drugo brdo na mestima gde žive Srbi svojevrsna je Golgota".
"Teši nas i uspokojava činjenica da pripadamo narodu koji je u godinama mira, koje su dolazile posle strašnih vremena smrti, sledeći Hrista na kome je utemeljen, praštao dužnicima svojim, a sa pripadnicima drugih naroda želeo i nastojao da izgradi bolju i zajedničku budućnost. Zbog toga danas snažno podižemo svoj glas i ukazujemo na apsolutnu neistinu i pokušaj istorijskog revizionizma, u kome se nastoji da prostom inverzijom srpski narod, žrtva višestrukih genocida i etničkog čišćenja, bude proglašen za počinioca genocida", poruka je vrha SPC-a
"Ne umanjujemo razmere zločina u Srebrenici, ali, kao pravoslavni Srbi, ne prećutkujemo ni zločine nad srpskim narodom u okolini Srebrenice. Nažalost, na te zločine po srpskim selima u kojima su zatirane cele porodice i koji su se kontinuirano dešavali od 1992. do 1995. godine, ne obaziru se predlagači rezolucija. Po njima, postoji ekskluzivno pravo na žrtvu i bol zbog iste. Po nama, sve nevine žrtve su nevine žrtve, bile one muslimanske ili hrvatske ili pak srpske, što 'mudro' prećutkuju savremeni revizionisti i neprijatelji istorijske istine, koji svojim nametanjem ekskluzivnog prava na bol i žrtve, ostavljaju svima nama koji živimo na ovim prostorima kamen spoticanja za budućnost", naglašava se u poslanici.
"Kosovo i Metohija su i naša kolevka i naš dom. Na Kosovu i Metohiji, u Staroj Srbiji, nalaze se naši živi i naši pokojnici. Mrtvih nema. Mi smo Crkva živih. Mi smo hrišćanski narod, narod Golgote i Vaskrsenja. Mi smo narod hrišćanskog identiteta izraženog kroz zadužbine, koje čine najgušći molitveni venac hramova na svetu, venac koji smo ispleli na Kosovu i Metohiji. Tu se prepliću naša prošlost, sadašnjost i budućnost. Treba da se uvek molimo i da budemo uz našu stradalnu braću i sestre na Kosovu i Metohiji, koji su živi izraz nade, ljubavi, trajanja i pretrajavanja u Hristu i koji su meta nasilja samo zato što su pravoslavni hrišćani, pravoslavni Srbi, što su svoji na svome. Oni žive u takozvanom miru, u 'miru' u kojem nema slobode, u 'miru' u kojem ima samo straha i nepravde", naglašava se uz poziv da "molitveno i trudoljubivo izražavamo, legitimnu i prirodnu potrebu za narodnim jedinstvom.
Nakon čitanje poslanice vjernicima se obratio i vladika Kirilo.
- Suština hrišćanstva je priznanje da čovjek ne može sebe da spase od đavola smrti i grijeha. Smrt je kosmički problem, a ljudi danas jedva da mogu da stignu do Mjeseca. Zato je trebalo da među nas dođe onaj koji nas oslobađa od vlasti đavola, grijeha i propadljivosti. Mnogi ga ne primiše, ali oni koji ga primiše dade im vlast da budu sinovi Božji - rekao je vladika, nakon čega su osveštane košare s jajima i drugom hranom, koje su shodno svojim običajima pretežno donosili Rusi i Ukrajinci, a uz njih liturgiji su prisustvovali pripadnici i drugih naroda.
Liturgiji je prisustvovala i ambasadorka Srbije Jelena Milić, predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, predsjednik Privrednika Nikola Lunić, potpredsjednik Prosvjete Siniša Tatalović, kao i brojni manjinski aktivisti i članovi srpskih organizacija.
U prostorijama Crkvene opštine održan je Uskršnji koncert za pripadnike ruske zajednice koji je organizirala predstavnica ruske nacionalne manjine Zagrebačke županije Marija Ajduković.
