Prije nekoliko mjeseci u Srbiji su održani izbori za savjete nacionalnih manjina. Hrvatsko nacionalno vijeće (HNV), krovna organizacija Hrvata u Srbiji, u novom je sazivu dobila novu predsjednicu. Riječ je o Jasni Vojnić, dugogodišnjoj aktivistkinji hrvatske manjine, koja u razgovoru za Novosti govori o položaju Hrvata u Srbiji, odnosu sa srpskim vlastima, planovima i aktivnostima te problemima s kojima se suočava ta zajednica.
S obzirom na prethodno iskustvo rada u HNV-u, u kojoj ste se mjeri uspjeli ‘uhodati’ u funkciju predsjednice?
Budući da volim izazove, preuzimanje nove dužnosti i šireg djelokruga rada mi nisu teško pali. Tri godine rada u Vijeću, prvo na poslovima obrazovanja, a zatim na poziciji koordinatorice razvojnih projekata, bile su mi je osnov da se upoznam s načinom funkcioniranja nacionalnih vijeća i modelima ostvarivanja manjinskih prava. To mi je dalo pogled iz drugačije perspektive od one koju sam imala dok sam radila u školi. No 15 godina u obrazovanju, koje sam provela kao psihologinja i pomoćnica ravnateljice škole, iskustvo je bez kojeg ne bih imala potpunu sliku. Stepenike nisam preskakala, a mislim da je to izuzetno važno kada se dođe na jednu ovakvu poziciju. Doticaj sa zemljom i pogledom u mogućnosti koje su pred nama, dinamična neizvjesnost, kreativnost u poslu i potreba iznalaženja pomalo nevjerojatnih rješenja pašu mojoj ličnosti i profesionalnim afinitetima.
Otvorena pitanja Hrvata u Srbiji su se napokon otpočela rješavati. No pogledamo li iz sokolske perspektive, prava koje uživa hrvatska manjina i dalje su na nezavidnoj razini
Kakva je situacija u HNV-u nakon izbora? Uzevši u obzir da su svi vijećnici izabrani s jedne liste, hoće li Vijeće voditi drugačiju politiku?
Jedina reperkusija jedinstvene liste je poticajna radna klima. Pravo je zadovoljstvo voditi sjednice na kojima vijećnici slobodno iznose svoja mišljenja, raspravljaju, pa čak i sukobljavaju različita stajališta. Jedino je važno da su nam vrijednosti, ciljevi i strateški pravci jedinstveni. Dvadeset i devet novih vijećnika predstavlja kvalitetno jezgro sačinjeno od studenata do umirovljenika, stručnjaka u najrazličitijim profesijama, s različitih teritorija Srbije, bogatim iskustvima i već ostvarenim profesionalnim rezultatima… To je pravo bogatstvo. Uz to, dobra koordinacija s političkom strankom, Demokratskim savezom Hrvata u Vojvodini (DSHV), daje nadu da ćemo u narednom periodu iskoristiti veliki broj mogućnosti.
Što se tiče politike prema tijelima vlasti, ostalim manjinama i Hrvatskoj, njen cilj je uvijek isti: zadovoljni pripadnici hrvatske zajednice u Srbiji koji svojom razinom ostvarenosti manjinskih prava obogaćuju i čine ponosnom svoju matičnu državu i državu u kojoj žive.
Bez zajamčenih mandata
Tomislav Žigmanov, predsjednik DSHV-a, u više je navrata izjavio da je predsjednik Aleksandar Vučić pouzdan partner u rješavanju problema Hrvata u Srbiji?
Otvorena pitanja Hrvata u Srbiji su se nakon višedecenijskog zastoja otpočela rješavati. To je razlog pohvala predsjedniku Aleksandru Vučiću, kao i svima koji su u njihovom rješavanju sudjelovali. Svaki, pa i najmanji pomak, ne smijemo ne primijetiti, kao što su otkup dijela kuće bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu, otvaranje odjela na hrvatskom jeziku u srednjoj medicinskoj školi u Subotici, rješavanje pitanja udžbenika ili lektorata za hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Zadovoljni smo što su problemi najprije registrirani, a onda neki od njih i uspješno okončani. No pogledamo li iz sokolske perspektive, prava koje uživaju Hrvati u Srbiji su na nezavidnoj razini. Zajamčeni mandati u zakonodavnoj vlasti na svim razinama jednaki su nuli, afirmativne mjere upošljavanja u javnom sektoru nisu niti na nuli, ravne su iracionalnom broju, jer statistika do danas nije uspostavljena. Administrativne službe svih tijela na svim razinama iz nekog razloga ne uspijevaju ustrojiti statistiku uposlenih Hrvata, premda bi ih troje profesionalno uposlenih u sustavu HNV-a s velikom preciznošću i sami mogli pobrojati te staviti na prste dvije ruke. Proračun HNV-a iznosi 150.000 eura godišnje. Riječ je o mladoj, institucionalno nedovoljno izgrađenoj zajednici, tu su i strah od upisa djece na nastavu na hrvatskom jeziku, još uvijek prisutna zaprečavanja… Kada budemo na razini proaktivnog odnosa srbijanskih vlasti spram naših realno nevelikih zahtjeva, sigurna sam da ćemo osjetiti blizinu Europske unije.
Koje su planirane aktivnosti i prioriteti HNV-a u ovoj godini?
Kao što sam već napomenula, proračun HNV-a je nedostatan za sve izazove koji se pred nas postavljaju. Polovica tog iznosa mora, odnosno može biti iskorištena za stalne troškove Vijeća, a u to se ubrajaju i plaće uposlenih. Tako HNV može profesionalno uposliti tek tri osobe. Jedan od naših prioriteta je kadrovsko osnaživanje Vijeća s ljudima koji će biti posvećeni zadatku. Imamo veliki broj stručnjaka u zajednici, puno ideja, nerealiziranih projekata, potrebu za koračanjem prema Europskoj uniji, no nedostaje nam profesionalno uposleni kadar. Hrvata u Srbiji ima od Niša do Subotice, a postoji samo jedan područni ured u Srijemskoj Mitrovici koji radi na pola radnog vremena. Kada se uspostavi mreža onih koji će se djelatno baviti nama samima, sve ostalo će se samo početi rješavati.
Voljela bih da naše manjine nisu toliko upućene jedna na drugu. To bi značilo da je Srbima u Hrvatskoj i Hrvatima u Srbiji dobro, da smo integralni dio društva i da se nemamo potrebu uspoređivati
Ima li u ovoj školskoj godini napretka u odnosu na prošlu kad je riječ o školovanju na hrvatskom jeziku?
Broj djece u cjelovitoj nastavi na hrvatskom jeziku, kao i onih koji izučavaju izborni predmet Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture na nezavidnoj je razini. Svega pet posto djece hrvatske nacionalnosti pohađa cjelovitu nastavu na hrvatskom jeziku u Subotici i Monoštoru, gdje je za sada takva nastava jedino omogućena. U brojkama to iznosi oko 500 djece u šest osnovnih škola, tri srednje škole i pet vrtića. Isto toliko djece je obuhvaćeno modelom C, nastavom na srpskom jeziku uz izučavanje izbornog predmeta, u 15 škola i 11 naselja diljem Vojvodine. Oko tisuću djece naspram 57.900 Hrvata u Republici Srbiji ukazuje na različite probleme: 15 godina školovanja bez adekvatnih udžbenika, nemogućnost proširenja mreže škola unatoč realnim potrebama i inicijativama roditelja, strah, udaljenost škola…
Tokom februara će se održati sastanak Međuvladinog mješovitog odbora (MMO) u Zagrebu. Koje ćete teme predložiti za dnevni red?
Nažalost, teme predstojećeg MMO-a će sličiti onima iz 2014. godine pošto one još uvijek nisu riješene. Kada zajamčeni mandati u predstavničkim tijelima i upošljavanje u javnom sektoru za početak budu ozbiljno uzeti u razmatranje, moći ćemo reći da članovi Međuvladinog mješovitog odbora zaslužuju pohvalu. Mi volimo hvaliti, ali u tom tijelu, nažalost, još uvijek nismo dobili puno prilike. Još uvijek nije zavladao duh odgovornosti Srbije i njenih nadležnih ministarstava za realizaciju potpisanog. Iako su to preporuke Srbiji, još uvije se postavlja pitanje: ‘Što su HNV i njegova tri uposlena člana učinili po preporukama? Jesmo li prebrojali uposlene i jesmo li pohvalili donijete zakone?’
Utječe li ‘zagrijana’ međunacionalna situacija u Vukovaru na međunacionalne odnose u sredinama u kojima žive Hrvati u Srbiji?
Situacija u Vukovaru ili neki slični incidenti ne mijenjanju stanje uveliko. Jedino Hrvatima u Srbiji bude krivo što u Hrvatskoj gotovo svaka akcija izaziva reakciju. Ovdje se čak ni Šešeljeve prijetnje našim prvacima ne procesuiraju, a kamoli neki ‘manji’ događaji. No generalno srpsko-hrvatski odnosi i njihova zategnutost, odnosno relaksiranje na najvišim razinama imaju efekt širenja atmosfere po koncentričnim krugovima. Otopljavanje odnosa i postizanje dogovora između Srbije i Hrvatske kod naroda uvijek dovodi do uzdaha. Ipak su samo rijetki željni konfliktnih situacija, a većina čezne za mirnim životom u blagostanju sa susjedima.
Trebaju li predstavnici hrvatske manjine u Srbiji i srpske u Hrvatskoj imati empatije jedni za druge kada su u pitanju problemi koji su proizašli iz rata 1990-ih?
Promatrate li Hrvata u Srbiji kao čovjeka, odgovor je apsolutno da. Promatrate li Hrvate u Srbiji kao generalizirani pojam visoke politike i strateških planova, odgovor je da ostavimo povjesničarima da rade svoj posao. Problem uvijek nastane kada se u čovjeka usade generalizirane vrijednosti i to je ono zbog čega pojedinci s obje strane ispaštaju. Zaustavljanje prenošenja netrpeljivosti s koljena na koljeno trebao bi biti jedan od strateških zadataka obje strane i onda će se iskrena empatija kod svakog pojedinca zasigurno pojaviti.
Generalno, koliko su naše dvije manjine upućene jedna na drugu?
Voljela bih da nismo. To bi onda značilo da je i Srbima u Hrvatskoj i Hrvatima u Srbiji dobro. Da smo integralni dio društva, da je politika stvar profesionalizma, a ne stil života i da se nemamo potrebu uspoređivati. Ovako, nažalost, usmjereni jedni na druge možemo svoju ‘muku’ makar malo olakšati.
Primjer neinkluzivnosti
Ranije ste spomenuli da HNV godišnje dobiva 150.000 eura. U kojoj mjeri se možete orijentirati na projektna sredstva, bilo da je riječ o onima iz srpskih ili EU fondova?
Navedeni iznos dobivamo iz proračuna Republike Srbije, Autonomne pokrajine Vojvodine i lokalne samouprave. S tolikim proračunom je nemoguće napredovati i uz sve najbolje financijske eksperte. Moraš sagraditi kuću s papirom i olovkom. Nadam se da će se naši planovi ove godine realizirati i da ćemo uspjeti uposliti osobu koja bi bila zadužena za projekte, jer ovako su svima oči uprte samo u Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Republici Srbiji i Središnji ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, a ni u tim vrećama nema previše. No nismo klonuli duhom. Sve nedostatke nadomještamo velikim osobnim ulozima naših talenata.
Srbija je u pregovaračkom procesu za ulazak u EU. Pita li se predstavnike hrvatske manjine za stavove i podatke vezane uz pojedina pregovaračka poglavlja?
Pita. Ali za komentare na njihove preporuke, a ne i za naše stvarne potrebe. Kada se izrađivao Akcijski plan za pregovaračko poglavlje 23, mogli smo samo dati komentar na već gotov, izrađen dokument, bez sudjelovanja u njegovoj izradi. Nažalost, ni naši komentari nisu naišli na plodno tlo. To je vrhunski primjer neinkluzivnosti. Tako da sada kvartalno dajemo komentare na ono što je ostvareno, a što ne od onoga što nismo ni tražili. Izvješća izgledaju zaista fascinantno, sada broje već nekoliko stotina stranica. Nadam se da će eksperti provjeriti je li istina ono što piše u njima.
Ministar kulture i informiranja Srbije Vladan Vukosavljević je tokom nedavne posjete Zagrebu obećao daljnju pomoć za kulturne aktivnosti srpske zajednice u Hrvatskoj. Kako hrvatska zajednica u Srbiji stoji u pogledu pomoći od nadležnih ministarstava Hrvatske, ali i Srbije?
Ne možemo se pohvaliti takvom konkretnom pomoći, osim možda skorije od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske. Nadamo se da će ostali osjetiti potrebu slijediti takav primjer.
