Nakon duge bolesti, u Zagrebu je 14. novembra u 88. godini umro Branko Lustig, filmski producent i dvostruki dobitnik Oscara, čovjek koji je u filmskoj umjetnosti, ali i kulturi sjećanja na Drugi svjetski rat ostavio neizbrisiv trag.
Rođeni Osječanin, Lustig je s roditeljima, ocem Mirkom, natkonobarom, i majkom Vilmom, domaćicom, živio uobičajeni život, a njegovi djedovi i bake upoznali su ga s religijom. Tokom Drugog svjetskog rata je kao dijete dvije godine bio zatočen u Auschwitzu, odakle je prebačen u Bergen-Belsen gdje je dočekao oslobodioce. Većina članova njegove porodice ubijena je u koncentracionim logorima širom Evrope, dok je njegov otac ubijen u Čakovcu 15. marta 1945. Lustigova majka preživjela je Holokaust pa je s njom živio nakon rata.
Tokom 1950-ih studirao je glumu na Kazališnoj akademiji u Zagrebu, a onda decenijama radio na filmu kao organizator snimanja, pomoćnik režisera, direktor filma i producent u preko sto hrvatskih, koprodukcijskih i stranih filmova. Među filmovima su ‘Limeni bubanj’ Volkera Schlöndorffa iz 1979. i ‘Sofijin izbor’ Alana Pakule iz 1982. Nakon rada na seriji ‘Vjetrovi rata’ iz 1983. i ‘Rat i sjećanja’ iz 1988. koje pružaju uvid u stradanja Židova u Holokaustu, radi i TV seriju ‘Ratovi za drogu: priča Camarena’ za koju je dobio nagradu Emmy.
Oscara je dobio za ‘Schindlerovu listu’ Stevena Spielberga iz 1993. i ‘Gladijator’ Ridleya Scotta (2000.), za koje je nagrađen i Zlatnim globusom. U njegovoj bogatoj biografiji ističu se i ‘Mirotvorac’ iz 19967., ‘Pad crnog jastreba’ iz 2001., ‘Kraljevstvo nebesko’ iz 2005., ‘Dobra godina’ iz 2006., ‘Američki gangster’ iz 2007. i ‘In Between Engagements’ iz 2014.
U Hrvatsku se vratio 2008. godine i pokrenuo Festival židovskog filma koji je kasnije preimenovan u Festival tolerancije. Osim prikazivanja filmova s temom Židova nekad i sad, zagrebačka publika imala je prilike vidjeti i neke izuzetne filmove koji govore o užasima nacizma u Evropi.
Svoje stradalničko iskustvo iz logora pretočio je u nizu filmova, a želja da se takvo nešto ne ponovi, bila je ideja vodilja Festivala tolerancije na kojem je generacijama učenika govorio o potrebi suprotstavljanja fašizmu.
- Moj broj je A3317. Dalek je put od Auschwitza do ove pozornice. Umirući su mi ostavili u amanet da, ako preživim, pričam kako je bilo - rekao je Lustig na dodjeli Oscara za ‘Schindlerovu listu’.
