Danas slavimo 8. mart, danas slavimo feminizam. Feminizam koji se bori za žene i sve ugrožene, sve one koji se danas ne mogu boriti za sebe. Feminizam koji se bori protiv društvenog sistema koji proizvodi izrabljene i lišene prava, koji na ljudske živote u opasnosti odgovara nasiljem, a na životima žena prelama mjere štednje i prilagodbe – rekla je Ana Lovreković iz feminističkog kolektiva fAKTIV na petom osmomartovskom Noćnom maršu u Zagrebu koji je, prema procjenama organizatorica, okupio sedam hiljada ljudi.

Ovogodišnji marš povodom Međunarodnog dana žena odvijao se pod geslom ‘Živio feminizam! Živio 8. mart!’ i kao prethodnih godina započeo je na Trgu žrtva fašizma odakle se golema i bučna povorka s transparentima kretala prema Ulici Franje Račkog, preko Jurišićeve do Trga bana Josipa Jelačića, dalje kroz Ilicu do Gundulićeve, Masarykove i Tesline do Zrinjevca.

Početak Noćnog marša obilježio je anti-rape performans ‘Patrijarhat siluje’ koji je uz koreografiju izveo Le Zbor, u pratnji kolektiva Drum’n’Bijes i zajedno s okupljenima. Taj se performans nakon Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama u Čileu počeo širiti svijetom na drugim prosvjedima za ženska prava, a njime se osuđuje relativizacija seksualnog nasilja te poručuje ženama koje su ga preživjele da krivnja nikad nije na njima.

Petra Karmelić iz kolektiva fAKTIV kazala je da se Hrvatska pravi da su premlaćivanja žena, ubojstava i silovanja samo pojedinačni slučajevi, a da je zapravo to strukturni problem i direktna posljedica toga što se djevojčice i dječake ne odgaja u ravnopravnosti, što nema dovoljno sigurnih kuća ni savjetovališta, što policija i pravosuđe neadekvatno i prekasno reagiraju.

- Nasilje prema ženama za mnoge od nas nisu statistički podaci ili članci u novinama. Za mnoge od nas to je življena stvarnost na poslu i kad dođemo s posla, nakon što skuhamo ručak ili stavimo djecu leći. Stvarne smo i svakodnevno nas susrećete - poručila je Karmelić.

Budući da su reproduktivna prava žena u Hrvatskoj sve ugroženija, ove godine održan je i glasan govor o poražavajućim činjenicama i statistikama iz domene zdravstvene skrbi. Rečeno je da u Hrvatskoj 2020. godine postoje bolnice i gradovi u kojima svi ginekolozi i ginekologinje odbijaju obavljati pobačaj, odbijaju dati ženama njihovo pravo na zdravstvenu skrb te da se na prste dvije ruke mogu izbrojati ginekološki stolovi za žene s invaliditetom i svega par ginekologa koji će primiti trans osobe na pregled.

Petra Kurtović iz kolektiva fAKTIV rekla je da žene svakodnevno trpe nasilje od strane partnera, seksualne ucjene od šefova i da preživljavaju s minimalcem na poslu na određeno.

- Žene se boje otići na bolovanje jer ne znaju hoće li im ugovori biti produženi, boje se razmišljati o roditeljstvu jer ne znaju što ih čeka nakon porodiljnog i jer nisu kreditno sposobne. Sve rjeđe odlaze na ginekološke preglede i tako riskiraju svoje zdravlje i živote jer socijalnih ginekologinja i ginekologa nema, a privatne preglede si ne mogu priuštiti. Ako dožive neželjenu trudnoću, pobačaj im je gotovo onemogućen. Pobačaj 2020. godine u Hrvatskoj nije dostupan. Nije dostupan jer se jedva dolazi do osnovnih informacija gdje ga se može obaviti, jer košta od dvije do tri tisuće kuna, jer nema liječnica i liječnika koji taj pobačaj obavljaju - opisala je stvarnost žena u Hrvatskoj Petra Kurtović.

Ekskluzivno za ovogodišnji Noćni marš kantautorica Sara Renar premijerno je izvela svoju novu pjesmu ‘Šuti i pjevaj’. ‘Ja sam većina, ja ne uživam, ja trpim bol, ja nemam moć’, otpjevala je Renar uz pomoć kolegica Ivane Picek i Aklee Neon.

Ovogodišnjem Noćnom maršu pridružio se Transmigrantski kolektiv ‘Žene ženama’ s porukom ‘Ne mogu nas sve pobiti’, koja se našla na njihovom ručno skrojenom transparentu od tekstila. U povorci su se skandirale poruke ‘Moje tijelo – moj izbor’ kao i ‘Otvorite granice’, a moglo se vidjeti mnoštvo autentičnih i moćnih transparenata poput: ‘8. mart se slavi na ulici, a ne u restoranu’, ‘Mukte tamponi i pilule’, ‘Poštuj žene, nemoj biti jazavac’, ‘Kapitalizam izrabljuje žene dvostruko’.

Za svakodnevne borbe unutar četiri zida, na radnim mjestima, rodilištima, školama i ulicama marširali su i stari i mladi, i mali i veliki: žene, djevojčice, penzionerke, dječaci, muškarci, trans osobe, osobe s invaliditetom.