Hrvatska liječnička komora i novinar Novosti Boris Dežulović dobili su nagradu Miko Tripalo za 2021 godinu koju dodjeljuje Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo.
Medicinsko osoblje priznanje je dobilo kao zahvalu što su svoj život u vrijeme pandemije koronavirusa stavili u službu humanosti, kao i za požrtvovni rad i nesebičnu brigu za bolesne te za savjesno i dostojanstveno spašavanje ljudskih života. Boris Dežulović nagradu je dobio zbog zastupanja otvorenosti, demokratičnosti, slobode govora i pisanja kao temelja suvremenih demokratskih društava, objašnjeno je u ponedjeljak u auli rektorata zagrebačkog Sveučilišta, gdje je priznanje uručeno predsjedniku HLK-a Krešimiru Luetiću, dok su Dežulovićev dolazak spriječili zdravstveni razlozi.
U obrazloženju Dežulovićeve nagrade stoji da on već 30 godina prokazuje tragikomičnost našeg društva. Podsjeća se da je Dežulović počeo pisati krajem 80-godina u Slobodnoj Dalmaciji i da je jedan od osnivača tjednika Feral Tribune. Autor je nekoliko romana, zbirki priča i poezije te od 2015. godine kolumnist tjednika Novosti. Njegovo pisanje odlikuju, kako je kazao, ne samo faktična točnost i pravna argumentiranost, nego i literarni senzibilitet usmjeren prema ljudskim pravima i slobodama.
Dežulovićevi tekstovi malo koga ostavljaju ravnodušnima, piše u obrazloženju, uz isticanje da Dežulovićev stil odlikuju satiričan i groteskni izraz te ciničan i ironičan ton uz stilsku oštroumnost. Uz društveni angažman, svojim perom ne štedi ni one koji ga obožavaju, zaključio je.
Zahvaljujući na nagradi koju je posvetio nedavno preminulom Igoru Mandiću, Dežulović je u pismu podsjetio da je 1992. godine, zajedno s Predragom Lucićem i Viktorom Ivančićem, dobio prvu novinarsku nagradu Veselko Tenžera tjednika Danas čiji su financijski dio prepustili Franji Tuđmanu koji je nakon raketiranja Banskih dvora postao beskućnik. Taj je potez nas trojice, drumske bande i rokera, kako su nas nazvali, naveo tadašnje ministre i uglednike iz HDZ-a da napuste smaragdnu dvoranu Esplanade.
- Među njima nije bio Miko Tripalo, čovjek čije sam ime skandirao 1971. kad je Hajduk osvojio titulu. Sjećam se da smo, upoznavši Miku, komentirali da je cijela istorijska tranzicija hrvatskog društva devedesetih sadržana u činjenici da je najveći gospodin u toj smaragdnoj dvorani sekretar Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske – napisao je Dežulović, zaključivši da je najvažnija ostavština Mike Tripala ideja otvorenosti, po kojoj se ne moramo otvoreno voljeti, ali moramo otvoreno razgovarati. Dodao je, u svom satiričnom tonu, da je 1971. kao devetogodišnjak nakon titule Hajduka skandirao "Hajduk, Dinamo/ Savka, Tripalo" ne znajući da skandira nešto skaradno, ali to nije bilo Mikino ime, nego Dinamovo. Danas bi, kaže, skandirao: "Hajduk zauvijek/ Savka, Tripalo".
Objašnjavajući razloge za dodjelu nagrade HLK-u, Gvozden Flego kazao je da je cjelokupno medicinsko osoblje stavilo vlastite živote u svrhu humanosti i spašavanja oboljelih, ulažući nadljudske napore, dok je predsjednik Centra Ivo Josipović istaknuo da su se uz borbu protiv nevidljivog neprijatelja morali boriti i protiv "ravnozemljaša", s čime se složio i predsjednik HLK-a Luetić koji je naglasio da je pandemija pokazala i ono najbolje i najgore u društvu – jedan svijet je onaj odgovornih ljudi koji nastoje smanjiti patnju i bolesti, a onaj drugi je svijet neodgovornosti, negiranja opasnosti i banalizacije koji je od otvorenog pljeska s balkona u početku doveo do verbalnih napada na liječničko osoblje.
Vedran Đulabić je u ime Centra objasnio da se nagrade daju za ostvarenja u prethodnoj godini za doprinos razvoju demokracije čija je krhkost, kako je kazao, vidljiva i danas kada se tenkovima gazi demokratska država.
