Uspjesi
Kraj prošle i početak ove godine obilježavaju povoljne ekonomsko-financijske vijesti: prijestolnička štampa najavljuje jeftinije automobile, veće porezne odbitke, niže bankarske naknade, dječje doplatke za veći broj obitelji, navodno ni cijene komunalija neće rasti, a ukida se obaveza tehničkog pregleda novih vozila, pojeftinit će autoškole, smanjivat će se broj administrativnih barijera… Uz to se i ministar financija Zdravko Marić, dugogodišnji istaknuti član menadžerije Ivice Todorića, pohvalio silnim uspjesima poput prvog, povijesnog suficita ‘proračuna opće države’. Još kaže da ‘smo prvi put od 2009. povećali plaće, indeksirali mirovine, ostvarili uštede na kamatama i drugo’. Naročito nas je dojmila zadnja stavka, ovo ‘i drugo’.
Sve nabrojane ljepote možda niste ni osjetili. Možda vam je Novu godinu rodbina čestitala iz Irske, tog omiljenog pribježišta manje ambicioznog i mazohistički orijentiranog svijeta koji ne želi uživati u sjajnim plodovima rada ove Vlade. Možda vam plaća nije porasla, možda ne radite, možda radite, ali vas visina najma stana dovodi do očaja. I pitate se zašto vas još nije ogrijalo sunce reformskih podviga Andreja Plenkovića i njegovih ministara? Ili, još bolje, koga je ogrijalo kad već nije vas, ni vaše susjede, prijatelje, radne kolege?
Uspjesi
Ogrijalo je Krešimira Macana, Plenkovićevog pobočnika za uljepšavanje zbilje. Postao je to, za devet hiljada kuna mjesečno, nakon što je na zadnjoj sjednici održanoj u prošloj godini Vlada ukinula zabranu angažiranja PR stručnjaka i tvrtki. Zabranu je još 2012. uvela Vlada pod vodstvom Zorana Milanovića i odnosila se na tijela državne uprave, pravne osobe kojima je osnivač država te trgovačka društva u kojima je država većinski ili pretežiti vlasnik.
Zašto je ukinuta? Kako je objasnila ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, od njezina su se stupanja na snagu ‘uvelike promijenile okolnosti’, tj. Vladi hitno treba netko tko će joj poboljšati rejting metodom isticanja rijetkih uspjeha uz ignoriranje brojnih promašaja. Iskustvo uči, kad vam se učini da je neka hrvatska vlast uspješna, vjerojatno ste postali žrtva PR kampanje.
Eto, pitate li se zašto u životu ne osjećate sve one ljepote s naslovnih stranica prijestolničke štampe, odgovor je jasan: zato što je Vlada angažirala Macana da biste vjerovali da vam je bolje, a ne da bi vam zaista tako bilo.
Uspjesi
Informativne emisije javne radiotelevizije u 2018. godini uredno donose vijesti iz Piranskog zaljeva. Kao što je poznato, Hrvatska ne priznaje rezultate arbitraže – premda joj, dobrim dijelom, odgovaraju – jer smatra da su uslijedili nakon nepravičnog postupka. Slovenija ih pak priznaje i sada mediji izvještavaju o svakom isplovljavanju hrvatskih ribara, prenose riječi Davora Božinovića, ministra unutarnjih poslova, koji sa sigurne zagrebačke udaljenosti preporučuje ribarima neplaćanje slovenskih kazni te im poručuje da se ne boje ‘jer će hrvatske institucije sigurno naći način da ih zaštite’. Arbitražna odluka, po Božinoviću, nije samoprovediva, ‘niti se može jednostrano provesti’.
Neovisno o ekipama koje sjede u Banskim dvorima i na Pantovčaku, Hrvatska ima jedinstven talent za vođenje loše politike prema susjedima. Sa Srbijom se ne može dogovoriti ni o čemu, s Crnom Gorom nije riješen status Prevlake, s Bosnom i Hercegovinom vječno traje drama oko Pelješkog mosta, najduže planiranog infrastrukturnog projekta od vakta Tuge & Buge. Nećemo reći da susjedne države vode uzorne politike, daleko od toga, ali ponašanje prema susjedima pokazuje koliko je duboko poremećen odnos hrvatskih elita prema sebi i svijetu. Ako ne vjerujete, zamislite kako bi krotak bio službeni Zagreb da se tamo gdje je slovenska nalazi američka granica.
Uspjesi
Naravno, uvijek može biti gore. Tomislav Karamarko najavio je povratak u politiku, domaćem je tabloidu rekao kako je to samo ‘pitanje vremena’. Ove je godina, kaže, ‘zacrtao završiti jedan projekt i osigurati egzistenciju djeci, a onda će biti vremena za sve i sve će se na vrijeme znati’, izjavio je. I dodao: ‘I stanje u stranci i sve skupa motivira me da se vratim u politiku… U HDZ-u puno nezadovoljnih ljudi komunicira sa mnom, u strahu su’, izjavio je bivši lider HDZ-a. Nismo naišli na precizniju izjavu, ne znamo čega se boje HDZ-ovci, ni zašto se u strahu javljaju baš njemu.
Nakon što je Ivo Sanader pokušavao upristojiti HDZ iz pragmatičnih razloga – Hrvatska se približavala Evropskoj uniji pa je trebala, makar prividno, raskrstiti s ratnim zločinima i ostalom baštinom Franje Tuđmana – Karamarko je HDZ-ovce opet pustio s lanca. Dao im je koaliciju s pravašima, politiku kao nastavak šovinističkih psovki, uz prvu fazu represije – obrušavanje na film, elektroničke i neprofitne medije – te otvorenu najavu stvaranja teokratskog režima u kojem bi uloge središnjih božanstava pripale Tuđmanu i Gojku Šušku. Podnio je ostavku zbog sumnjivih poslovnih veza njegove supruge Ane i MOL-ova konzultanta Joze Petrovića, naslijedio ga je Plenković koji očito uzalud pokušava smirenijim pristupom primiriti stranačke radikale.
Karamarkov dolazak na čelo HDZ-a imao je mnoga obilježja političke tragedije. Tipujemo da će takav biti i eventualan povratak. Za farsu je prekasno.
Uspjesi
Državno odvjetništvo otvorilo je novu istragu protiv Zdravka Mamića. Tereti ga za prisvajanje 2,6 milijuna eura s Dinamova računa od 2004. do 2007. godine. Protiv Mamića su već podignute dvije optužnice sa sličnim inkriminacijama. Državno je odvjetništvo izvijestilo i o novoj istrazi protiv Ivice Todorića. Preciznije od vidovnjaka i u 2018. godini vidimo obilje sličnih vijesti. Zakašnjelih, dakle besmislenih. Kad su zakoni konfuzni, sudovi zbunjeni, a tužioci nesigurni, pravda se može pojavljivati samo kao najava, slutnja, prijetnja. Ukratko, bit će pravo čudo bude li Mamić i u 2018. pravomoćno osuđen zbog bilo čega.
Bernardić
Jedan od prvih novogodišnjih poteza Davora Bernardića, predsjednika SDP-a, ‘svojevrsni je team building’ s članovima stranačkog Kluba zastupnika. Dosad je uspješno srozao rejting stranke, održao nekoliko promašenih govora i predlagao uzaludne poteze. Nemamo pojma što će raditi sa zastupnicima, vjerojatno ni on, ali ni u Bernardićevu slučaju ne vjerujemo u povoljne efekte novogodišnje čarolije.
