Vjetar
Koncept samokažnjavanja, poznat od davnina, prisutan je među kršćanima u raznim oblicima. Od ritualnog bičevanja, preko perverzija Opusa Dei, pokora i odricanja, do nazivanja zagrebačkog aerodroma po Franji Tuđmanu, samoponižavanje se povezuje s manjkom samopoštovanja, negativnim razmišljanjem o sebi, osjećajem krivice. Potonji je primjer sjajna građa za scenarij mučne psihološke drame o narodu koji najpoznatiji javno-prometni punkt u državi naziva po osobi čija mu je izolacionistička politika na različite načine otežavala odlaske u inozemstvo. A još je Stipe Zrilić, zadarski župan, nedavno predložio nazivanje Masleničkog mosta po Juri Radiću, pokojnom Tuđmanovu suradniku. Radić je spadao u najzaslužnije za izgradnju mosta na mjestu gdje bura ima endemsku snagu pa onemogućava promet i kad se posvuda normalno vozi. Samim time zaslužan je i za izgradnju svega kilometar i pol udaljenog drugog mosta, podignutog zbog jednostavne potrebe da saobraćaj teče kad je prvi most zatvoren. Možebitno usvajanje ovog prijedloga otvara vrata nizu sličnih, gotovo epohalnih inicijativa. Zašto se na primjer po Gojku Šušku ne bi nazivalo godišnje priznanje za promicanje različitosti, a po Mirku Norcu nagrada za beživotno djelo na očuvanju ljudskih prava? Visoka poduzetnička škola neka ponese ime Miroslava Kutle, a tu su još koncertna dvorana Marka Perkovića Thompsona, osnovna škola Ljube Ćesića Rojsa. Kakve veze ima samoponižavanje s ovim? Pa bez njega vjerojatno bi se netko pobunio.
Ime
Ime Jure Radića prijeti Masleničkom mostu, a Roberta Pauletića Splitu. Most ga je predstavio kao kandidata za tamošnjeg gradonačelnika, što ga je nadahnulo na najavu pokazivanja ‘samo pozitivnih strana’ grada koji je ‘u teškoj apatiji i opterećen dugovima’, a on će mu dati ‘novo lice i dovest ga do novoga sjaja’. Zatim je obećao premještanje javnih sadržaja iz centra grada, otpuštanje 20 posto zaposlenih u gradskoj upravi te rekao da će se na izborima birati ‘između ljubavi i energije s jedne strane i laži političara koji gledaju svoj interes’. Pauletić je poznat kao istinoljubiva pojava još otkako je u ST-u pisao izmišljotine o pokušaju atentata na Branimira Glavaša, na što su Novosti više puta podsjećale. Splićani su, eto, konačno dobili kandidata prema kojemu Željko Kerum djeluje – ovo je teško napisati – pristojno.
Fenomen
Nešto bi se moglo petljati o vjekovnom kretanju povijesti od tragedije do farse, ali nema smisla jer tko još uvijek u Ivanu Pernaru mlađem vidi antisistemski fenomen koji će dotući lokalne nepravde i globalni kapitalizam, vjerojatno ne zna sva slova i nijedan mu novinski tekst neće pomoći. Uglavnom, glasoviti hrvatski borac nove generacije za pravicu sada se sjetio malčice zajebavati s klincima. Upada u škole, odvodi ih s nastave, snima, fotografije postavlja na Faceboook. Prosvjetne vlasti su zbunjene, mjere obrane škola od Pernara pokazale su se nedovoljnima, ali što poduzeti, kako zaštititi školarce od razigranog i ne sasvim uravnoteženog zakonodavca, na to pitanje Republika Hrvatska 2017. godine nema adekvatan odgovor. U međuvremenu, novine objavljuju transkripte Pernarovih SMS-prepiski s klincima koje nagovara da pobjegnu sa školskih satova i pridruže se njemu pobjeglom iz sabornice. ‘Ako mogu zastupnici ne ić u sabor i doć u školu onda mogu i djeca valjda spustit se sa sata’, stoji u jednoj poruci. Pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić ponašanje uvaženog zastupnika naziva iznimno zabrinjavajućim, a za potpuni cirkus pobrinulo se Ministarstvo obrazovanja izražavajući u priopćenju ‘žaljenje zbog ovih događaja. Uputit ćemo preporuku školama kako se ponašati prilikom neovlaštenog ulaska stranih osoba u prostore odgojno-obrazovnih ustanova’, kaže Ministarstvo pod vodstvom plagijatora Pave Barišića. Znači, hiljadama godina Hrvati su stenjali pod tuđinskim čizmama, ispuštali duše po slinim svjetskim ratištima, trunuli u tamnicama, trpjeli batine, ostavljali iznutrice na terenima da bi stvorili državu u kojoj će Pernar predstavljati antisistemsku opoziciju, a Barišić vlast.
Za takvu državu previše je izgubiti zanokticu.
Napetost
Krajnje napeti događaji obilježili su politiku i sport u minulom tjednu. Na Svjetskom rukometnom prvenstvu u Francuskoj Hrvatska je rutinski izgubila medalju i plasirala se na četvrto mjesto, što se smatra ozbiljnim neuspjehom, premda je svega mjesto niže od onog što se smatra najvećim uspjehom hrvatske nogometne reprezentacije – naime treće mjesto na Svjetskom prvenstvu 1998. godine u Francuskoj. No o tome više u narednoj vijesti, sada o još većoj drami zabilježenoj na Saboru Mosta, prvom takvom eventu. Kada je izgledalo da će mostovci birati predsjednika u skladu s najboljim demokratskim dosezima odnjegovanim kod njihova koalicijskog partnera HDZ-a – jedan član, jedan glas, jedan kandidat – Božo Petrov dobio je protukandidata Roberta Postaja. Dvoranu u Branimir centru obuzela je silna napetost, neizvjesnost se osjećala u radijusu od tri i pol kilometra, neki članovi počeli su padati u nesvijest od uzbuđenja. Srećom, ubrzo je počelo glasanje na kojem je Petrov dobio 289, a protukandidat 34 glasa. Usput, Ines Strenja Linić nije izabrana u stranačka tijela, a kandidirala se za Predsjedništvo i Glavni odbor. Miroslav Šimić i Robert Podolnjak postali su potpredsjednici, dok je Nikola Grmoja politički tajnik Mosta.
Mučenik
Biskupska konferencija Hrvatskog rukometnog saveza razriješila je dužnosti Željka Babića, kardinala rukometne reprezentacije, te Ivana Balića, Petra Metličića i Venia Loserta koji su mu koncelebrirali na Svjetskom rukometnom prvenstvu. Najbolji hrvatski rukometni teolozi utvrdili su dramatičan pad koncentracije Svevišnjega u dvjema utakmicama koje su reprezentaciju mogle dovesti do finala. Kako odgovornost za propuste nije umjesno adresirati na Nepogrešivog, za razliku od Zlatka Horvata on bi sigurno zabio sedmerac, nastradali su najodgovorniji za izravnu komunikaciju s njim. Konklava na kojoj će se birati novi poglavar hrvatskih rukometaša održat će se u roku od mjesec dana. Amen.
