Novinar Mislav Bago, koji je preminuo u 49. godini života, bio je čest "gost" redovne rubrike tjednika Novosti TV rašetanje. U zadnjih desetak godina autor rubrike Boris Rašeta često se osvrtao na njegov novinarski rad na Novoj TV. U nastavku donosimo neke Rašetine opservacije o Baginom radu, s naglaskom na njegove razgovore s hrvatskim premijerima, predsjednicima i šefovima oporbenih stranaka.
Dnevnik Nove TV, studeni 2011.
Mislav Bago, u pozi meteorologa, u 19.30 suvereno komentira svaki događaj u hrvatskoj političkoj galaksiji i uz pomoć statistike, analitike i touch screen ekrana naciji plastično objašnjava smisao političkih događaja. Nerazumljivo prevodi u samorazumljivo. U nekoliko rečenica vrlo plastično objašnjava koaliciju Keruma i Jadranke Kosor (Ke-Ko, Koske, Koker), na način koji u našem eteru još dugo vremena neće imati premca. Kerum dobiva jedan mandat, sigurno, HDZ gubi, ali gubi i Kukuriku. Sve jasno.
Dobro došli u najgledanijih 30 minuta, mogao bih reći kad bih bio kapriciozan, ali Bago je samo marljiv i jako ga zanima i raduje posao koji obavlja, što u ovoj zemlji još uvijek predstavlja spomena vrijedan izuzetak.
Emisija o referendumu, siječanj 2012.
Mislav Bago ovako pita Zorana Milanovića: "Godine 2009., kada je jedan posto PDV-a povećala vlada Jadranke Kosor, bilo je puno kritika. Ne vidim zašto bi sada vama netko pljeskao?" Milanović mu na to odgovara protupitanjem: "Znate li što je ciklički prilagođen primarni fiskalni deficit? To vam piše u Zakonu o fiskalnoj odgovornosti." Jasno da jasnije ne može biti. Zašto nam to nitko prije nije tako lijepo protumačio? Čudan svijet, ti premijeri.
Bago vs. Milanović (1), listopad 2013.
Mislav Bago trebao bi imati jednotjednu emisiju u kraljevskom terminu, jedan na jedan, pa da svaki tjedan izvede nekog političara na lažno strijeljanje. Sa samouvjerenim Bagom političari jako teško izlaze na kraj jer za vedetu Nove TV nema autoriteta. Što se više netko nasuprot Bage špinči, to ovaj više uživa napadajući ga. Tako je bilo i u intervjuu sa Zoranom Milanovićem, koji je Bagu i ostatak nacije pokušao uvjeriti kako nosi "lošu vijest za pesimiste – bit će bolje". "Je li nam ovo uopće trebalo", pita Bago premijera, "što smo time uopće dobili?" Novinar pokaznim zamjenicama jasno određuje svoj stav prema smislu i dosezima afere Lex Perković; govoreći "ovo" i "to" on zapravo izražava prezir. Hrvatska je umorna od svetih gralova, političari su kasta koja je u posljednje 23 godine dala sijaset dokaza o vlastitoj štetnosti i nesposobnosti, pa je jedini prikladan odnos prema njima onaj Bagin – političari se trebaju ispričavati nama, a ne mi njima.
Bago vs. Milanović (2), veljača 2014.
Treba gledati lica novinarske mase ispred Banskih dvora: na pojavu ministra, većina se naših žurnalista ozari kao Pinki kada ugleda Tita. Ta kolektivna sreća, proizvedena ukazanjem "moći", solidno ilustrira opću zapuštenost profesije. Mislav Bago u tom je smislu ne sasvim rijedak, ali svakako dramatičan izuzetak: kada on ugošćuje političara, onda je političar doista izložen rešetanju. Pitanja mu, doduše, nikada nisu preduboka niti je on sasvim zainteresiran za sudbinu svojih odgovora, pa sugovornike prečesto, katkada i drsko, prekida. "Kakvi ste vi Englezi, takav sam ja Gladstone", reče jednom Nikola Pašić, optužen od sunarodnjaka da baš nije na visini engleske parlamentarne prakse. Kratak termin, kratak fitilj i što se tu više može učiniti?
Zorana Milanovića Bago je napao najtežim oružjima. Letio je kao leptir, ubadao kao osa. Rekao mu je da je zakasnio s reformama, da mu je Vlada najnepopularnija ikad, da svako malo radi rebalans. Milanović je bio oštar, ali se svaki put održao na nogama. Bio je to odličan televizijski boks-meč, nešto kao Željko Mavrović – Lennox Lewis, s dosta sirove snage, ali uz dominantnu ulogu tehnike. Čini se da je Milanović meč dobio na bodove jer je zviznuo šamar Šegonu, ali bogami i Liniću: ministar financija je na TV-u čuo vijest da mu je šef smijenio gospodina pomoćnika, kojega je ovaj branio kao nevinašce, a onda ga hladno otpisao. Bago je premijeru poručio da "na televiziji ne smije koristiti rječnik dečka s Trnja" (citirao je, zapravo, samoga sebe iz intervjua s Ivom Sanaderom: "Nećete vi mene učiti kućnom odgoju"), no Milanović je preko toga prešao hladnokrvno.
Oba su se protivnika na kraju meča iz ringa povukla s dozom engleskog humora. Milanović je Bagu pitao: "Je l’ se vi to nešto ljutite, gos’n Bago?" Gos’n Bago je uzvratio da "šta bi se on ljutio, ta ispratio je on već šestoricu s te pozicije", na što mu je gos’n premijer halalio: "Jeste, svi prolaze, samo vi ostajete." Infotainment pičvajz završio je dobro da bolje ne može, tako da je Milanović digao palac gore, namignuo i dobacio "cool". Rijetko viđen prizor na našim dalekovidnicama.
Bago vs. Bandić, veljača 2014.
Mislav Bago razgovarao je s Milanom Bandićem jedinim jezikom koji taj čovjek razumije. Zagrebački gradonačelnik zakoniti je nasljednik Vrdoljakove babe Lončaruše i anonimnog prodavača cigli iz Martićeve ulice u Zagrebu: neprestano mulja, u putinovski dugom mandatu nije izrekao niti jednu misao vrijednu citiranja, neotesanim i samodopadnim trkeljanjima ispunio je omanje izdanje "Greatest shitsa", pa je očekivati od njega išta više izraz neinteligencije. Na Baginu primjedbu da je lukav, Bandić se najprije uvrijedio, a potom skoro rasplakao, ocijenivši lukavost kao životinjsku osobinu. Svašta. Primjedba kako s takvim likovima, genijima piljarske rasprave, nema smisla razgovarati ne stoji – on je narodna vlast i izaći će na sve naredne izbore dok mu živo srce bije. Bandić je dakle legitimni objekt javnog interesa. A o čemu i kako razgovarati s njim, takvim? O patolozima? O jedenju snijega? O širajzlima? O oranju narodne brazde? Ukratko, Bandić je napokon, poput svojedobno Sanadera, naletio na nekoga komu se ne mogu prodavati cigle i tko mu je kratko i jasno poručio: "E nećeš, razbojniče!"
Josipović vs. Grabar-Kitarović, siječanj 2015.
Mislav Bago priredio nam je još jednu opaku političku napeticu – predsjedničko sučeljavanje Ive Josipovića i Kolinde Grabar-Kitarović bilo je nalik na boks-meč, u kojemu je Bago bio autoritativni sudac. Mršav i vitak kao ruski hrt, suveren na svom području – regnum regno non praescribit leges – Bago ni u jednom trenutku nije dozvoljavao da mu kandidati preuzmu inicijativu ili iskoče iz prostora koji im je on odredio, ne sustežući se podviknuti na one koji su pokušavali iskoračiti iz granica dozvoljenog. Ivu Josipovića, koji je to jednom pokušao, brutalno je vratio u ‘sferu diskrecije’. To je primjeren odnos prema političarima u medijima. Dio javnosti ocijenio je da je Bago bio pristran; ako i jest, nije se naročito vidjelo, tim prije što je ovo bilo prvo sučeljavanje koje je Josipović dobio. Stara bagijanska rečenica, upućena svojedobno Ivi Sanaderu (‘Nećete vi mene učiti kućnom odgoju’), ovdje je opet zaživjela u punoj ljepoti, što ocjenjujemo flamboajantnim, te odlikujemo.
Bago vs. Plenković (1), ožujak 2018.
Mislav Bago vratio se u staru formu i opet leti kao leptir, ubada kao osa! U razgovoru s Plenkovićem udario je strašan presing – navaljivao je na premijera koji je upravo dobio zvučnu trisku iz Bruxellesa (njegova vlada uspjela je postići samo pet posto reformskih ciljeva koje je sama sebi zadala), nije mu dao predaha, izvlačenja, poluodgovora. Andrej Plenković govorio je glasom koji je bio pun anestezije, ali nije uspio sakriti nervozu. Izdala ga je ruka, koja je tijekom intervjua desetak puta posegnula za čašom vode na stolu. To je krunski dokaz da Plenki ipak posjeduje živce. Glavna riječ koju je koristio u intervjuu bila je ‘polako’ i upravo ona pokazuje zašto nam ide tako kako nam ide. Hrvatska vapi za žurnim promjenama, inače će totalno propasti. Marin Strmota, slavni odbjegnik iz populacijskog ministarstva Nade Murganić, na svom je Facebook profilu nedavno objavio kako svakoga dana iz Hrvatske ode 120 do 150 ljudi. Čak je i Kolinda u Argentini rekla da ‘Hrvatska umire’. Ovdje problem dakle nije rodna nego nerodna ideologija, ali nacija se po staroj navadi orijentira na krivi fokus. Kako god, pohvale nepotkupljivom Bagi, lakoteškom prvaku hrvatskih TV ringova!
Bago vs. Škoro, studeni 2019.
Mislav Bago vratio se na staze stare slave! Čovjek koji je Ivi Sanaderu, pred kojim je drhtala cijela Hrvatska, mrtav-hladan rekao ‘nećete vi mene učiti kućnom odgoju, gospodine Sanader’ (pa ubrzo nakon toga otišao s HRT-a), dokazao je da je Miroslav Škoro bolji pjevač nego političar. Bez okolišanja ga je kao đaka u učionici ispitivao poznaje li materiju (način izbora ustavnih sudaca i drugo), iz čega se vidjelo da je Škorino poznavanje politike dostatno za kavanske rasprave, ali da nije baš Kissinger. Škoro, kojemu je u anketama krenulo loše, nastup je započeo crnim populizmom – kao predsjednik najprije bi napravio referendum o ovrhama. Divno. Što bi pitao? Jeste li za ovrhe ili protiv? Nastavio je u sličnom tonu, od nervoze je katkad cupkao nogom ispod stola, ali se na kraju, u cjelini, pokazalo da su njegovi stavovi u mnogočemu znatno umjereniji od Kolindinih. Ona je autentični predstavnik pravaškog krila HDZ-a, Škoro je jednostavno surfer po valovima konjunkture, a Bago novinar koji, kad je raspoložen, leti kao leptir i ubada kao osa, ili kako se već veli.
Bago vs. Plenković (2), studeni 2021.
Nema džabe ni u starog Bage! Nijedan novinar u povijesti Hrvatske nije tako rezolutno odgovarao moćnicima – a neće ni u budućnosti. Svojedobno je Bago u spektakularnom intervjuu na HRT-u moćnom, tada svemoćnom Ivi Sanaderu odbrusio – "nećete vi mene učiti kućnom odgoju". Ta je rečenica odvažno zazvonila u eteru, ali je zapečatila Baginu karijeru na Prisavlju. Nešto kasnije (da se Vlasi ne dosjete) morao je otići s HRT-a pa je dospio na Novu TV, gdje do danas nije izgubio stari osjećaj za dostojanstvo, iako zna kakva se cijena za to plaća. Nakon što je Plenković nečuveno hvalio Gabi Žalac – te pametna, te sposobna, te suverena, Deep Blue – novinar Nove TV premijeru je uputio logično pitanje: kad je tako sposobna, lijepa i draga, što još uvijek nije ministrica?
Premijer je zakolutao očima, zatiltao, pa rekao: "Još jedan iz kampa... kampist." "Ona nije ministrica zato što je ovo druga vlada, ona je prestala biti ministrica 2019. ako ste pažljivo slušali, kao što nepažljivo pratite što sam rekao u lipnju 2020. Objasnio sam kontekst, objasnio sam background, objasnio sam CV, objasnio sam doprinos, objasnio sam reference. Ako vi to niste čuli, to je vaš problem, a ne moj. Hvala lijepo", rekao je nervozni Plenković. Je li on znao više o ministričinoj "sposobnosti"? Pa ima tako izoštrene radare!
"Ja sam sve dobro čuo, ali ne možete tako sa mnom razgovarati. I nisam kampist", rekao je Bago. Njegova je, bogami, bila zadnja. Nadamo se ne i posljednja. Naklon, gos'n Bago!
