Mnoštvo okupljenih građana na povratku s nedjeljne mise zaustavilo se na glavnom zagrebačkom trgu, gdje promatraju nastup podsusedskog KUD-a Klas. Dok pod budnim okom bana Jelačića uživaju u nastupu mladića i djevojaka, oko njih kruže volonteri inicijative Narod odlučuje. Zadnji je dan prikupljanja potpisa za referendum kojim žele prekrojiti izborni zakon, odnosno ograničiti prava nacionalnih manjina. Na trgu su se smjestili na tri lokacije, a na jednom od položaja, smještenom ispod sata, nalaze se trojica mladića. Čim smo im se približili na manje od deset metara, uslijedilo je pitanje: ‘Želite li potpisati za referendum?’

Nakon uvodnog recitala o nepravednom izbornom sustavu, velikom broju zastupnika, visokom izbornom pragu, prednostima elektroničkog glasanja i tri preferencijalna glasa bez praga, krećemo na ‘glavno jelo’, a to je drugo referendumsko pitanje. Njime inicijativa Narod odlučuje traži da se zastupnicima manjina zabrani glasanje o formiranju vlade i proračunu.

- Drugo izborno pitanje se tiče ravnopravnosti zastupnika nacionalnih manjina u odnosu na druge zastupnike. Jedino u Hrvatskoj, Sloveniji i na Kosovu postoje zastupnici manjina. Recimo, Furio Radin je u Sabor ušao s jednim glasom. Za to mu je bio dovoljan njegov vlastiti - govori volonter.

Dovoljno je da Milorad glasa sam za sebe i ulazi u Sabor. Među manjincima imate fantastičnih ljudi kao što je branitelj Peđa Mišić, koji zbog Milorada ne mogu doći do izražaja - rekla nam je volonterka

- Na zadnjim izborima? S jednim glasom? - pitamo ga.

- S jednim glasom - odgovara nam on, izgovarajući prvu od brojnih laži koje smo čuli i od njegovih kolega.

Naime, Radin je na posljednjim izborima u Sabor ušao s podrškom 1676 građana talijanske nacionalnosti, odnosno od oko 65 posto Talijana koji su glasali na manjinskoj listi. Tražimo pojašnjenje, ali ga ne dobivamo. Umjesto toga slijedi lekcija o ‘privilegijama’ manjinskih političkih predstavnika:

- Znate što oni rade? Manjinci mogu birati hoće li glasovati na općoj ili manjinskoj listi. I oni se, s obzirom da imaju zagarantirano mjesto, odlučuju da uopće ne glasaju na manjinskoj, jer će tamo imati zagarantirane mandate, i onda kroz SDP guraju svoje - nastavlja volonter.

Mijenjamo lokaciju i selimo se prema katedrali. Tamo je još jedan štand s dvojicom volontera. Pokušavajući nas vrbovati da im damo autogram, mladić nam objašnjava kako je njihova namjera da se ograniči ‘etnobiznis’.

- Biznis radi svaka stranka, ali Furio Radin je sa sedamstotinjak glasova ušao u Sabor kao manjinac, a u isto vrijeme drugi zastupnici moraju skupit 14.000 glasova - govori nam.

- Koliko je glasova Pupovac dobio na izborima? - pitamo ga.

- Pupovac je dobio dosta, oko 20.000, ali zato ova druga dvojica ništa. Oni vam dobiju oko tisuću - odgovara nam.

Ta Pupovčeva ‘druga dvojica’ su SDSS-ovi Mile Horvat, koji je u Sabor ušao s 12.175, i Boris Milošević, za kojega je glasalo 11.479 birača. Horvata je u Saboru kasnije zamijenila Dragana Jeckov. Sada nam je već potpuno jasno da volonteri nude koktel koji se sastoji od miksa minimalne količine istine i puno laži. Jedan od njih nam dalje objašnjeva ‘u čemu je tu problem’:

- Članak 72 Ustava kaže da svi građani imaju jednako pravo glasa i jednako pravo biti birani. Onaj naš branitelj Peđa Mišić je rekao: ‘Svi se stavite na stranačke liste i tko je dobar, taj će dobiti glasove.’ On je Srbin. Imate poštenih Srba. Nisu samo Hrvati branili, imate i Srba kao u priči. Nitko ne brani ništa po nacionalnoj osnovi, nego po osnovi povlaštenih glasova, jer je njima dovoljan jedan glas da uđu u Sabor.

Mijenjamo položaj i posjećujemo štand smješten na drugoj strani trga između dva kioska, na jednom od najfrekventnijih mjesta. Dočekuje nas gospođa, izrazito nadahnuta za razgovor kada je shvatila da se ‘dvoumimo’.

- Protiv čega je ovo drugo pitanje? - pitamo je.

- Protiv toga da manjine kroje vladu i proračun. Manjina ne može odlučivati tko će činiti vladu većini. Oni su povlašteni. Ostali zastupnici moraju skupljati glasove da bi ušli u Sabor, a oni ulaze direktno. Mi tražimo da oni u svemu sudjeluju, ali ne o vladi i proračunu, samo ta dva pitanja.

Pitamo je trebaju li pripadnici nacionalnih manjina uopće izlaziti na izbore kada su im mjesta ‘zajamčena’.

- Ne mora da se bira kad je zajamčeno - odgovara nam.

- S koliko glasova oni uopće ulaze u Sabor? - pitamo je.

- Ništa, bez glasova. Zato to trebamo spriječiti, jer mi želimo da oni budu kao Hrvati, jednaki, a ne da manjina bude iznad većine. Nitko nema ništa protiv da uđu u Sabor, ali kao i drugi - odgovara nam.

- A vole li oni lovu pa zato žele glasati o proračunu? - nastavljamo.

- Vole oni sve, samo ne državu u kojoj žive i koja ih financira - odgovara gospođa, koja nam se, kao ni njene kolege, nije predstavila.

Dok nam odgovara, pored nas se stvorio jedan čovjek koji je potpisom podržao referendum. Međutim, pita se što će biti s dijasporom.

- Ona se ne spominje, nije ona ni manjina, ni… Mi smo diskriminirani, a ne manjine, oni su iznad većine. Samo ne želim biti diskriminirana od njih - odgovara mu.

Volonterka o toj temi više nije željela govoriti. Šteta, jer bi bilo zanimljivo čuti odgovor na pitanje zbog čega bi Željko Glasnović s 5211, Božo Ljubić s 3041 i Željko Raguž s 1609 glasova imali veći legitimitet od predstavnika manjina.

Potom odlazimo na Glavni kolodvor, gdje nas na izlasku iz pothodnika startaju volonteri. Žena i muškarac nam rado objašnjavaju zbog čega bi bilo ‘baš super’ da ih podržimo. Kada smo spomenuli kako se bojimo da ćemo potpisom ograničiti prava manjina, gotovo su se uvrijedili. Pitamo ih zašto je pitanje vezano za manjine uopće odvojeno.

- Moraju biti odvojena pitanja jer nas prikazuju kao diskriminatore, a mi i dalje želimo da oni guraju svoju kulturu… To je, zapravo, njihova uloga u društvu. Nemam pojma, nek se bave književnošću, a ne vladom i proračunom - govori ona sve dok je nije prekinuo kolega, ponovno s opaskom o Furiju Radinu, koji im je očito trn u oku. Ponavlja kako Radin može ući u Sabor s jednim glasom i dodaje:

- Sada 80 posto manjina ne izlazi na izbore. I za njih želimo stvoriti pravedniji izborni sustav, a nas ova dva tjedna optužuju da ih diskriminiramo. Odlučuju li Hrvati o proračunu u Njemačkoj ili Irskoj? Neki red mora postojati.

Pred kraj turneje odlazimo na Cvjetni trg. Na štandu je nasmijana žena.

- Jedno pitanje se tiče izjednačavanja prava manjina s ostalima, trenutno po našem zakonu vi kao manjina možete glasati na dvije liste, na manjinskoj i općoj - govori volonterka.

- Oni mogu glasati i na jednoj i na drugoj? - konkretno je pitamo.

- Ma mogu na obje liste glasati, znači da imaju privilegiju koju mi drugi nemamo. Inače, 80 posto manjina uopće ne mari za manjinsku listu, idu na opću i najčešće zaokruže SDP, jer je to dio njihovog svjetonazora. I što se onda događa? Dio ipak zaokruži Milorada Pupovca i on napravi neprincipijelnu koaliciju s HDZ-om. Razumjete? To je kontraintuitivno svemu onome što bi tvoj narod napravio. Dovoljno je da Milorad glasa sam za sebe i ulazi u Sabor. Ipak, on ima dosta preferencijalnih glasova jer ga dio ljudi smatra nekakvom ikonom. Međutim, nitko od drugih manjinaca, a imate fantastičnih ljudi među njima, evo, Peđa Mišić, vukovarski branitelj, časnik HV-a, fantastičan čovjek, on ne može doć do izražaja, on ne može ući u Sabor, jer je tamo stalno Milorad.

- Pa i on se može kandidirati - primjećujemo.

- On se može kandidirati, međutim, on nije trgovac kao ovaj koji svojim novcem i utjecajem okuplja slične sebi. Nijedna zemlja u Europi nema toliko garantiranih mjesta za manjine u parlamentu kao Hrvatska, ni blizu… Treba zaustaviti taj etnobiznis. Sad je stabilnost vlade u njegovoj ruci, a Pupovac nema legitimitet. Oni su se ukorijenili. Recimo, Furio Radin ima milion godina, pa ajmo ga pitat: ‘Što si ti napravio za talijansku manjinu?’ Oni uglavnom rade privatni biznis od svog boravka u Saboru - nastavlja ona.

Na putu do naše sljedeće lokacije sumiramo što smo ‘naučili’. Manjinski zastupnici su, dakle, etnobiznismeni koji ulaze u Sabor s jednim glasom i nemaju nikakav legitimitet. Žele odlučivati o formiranju vlade iz financijskih interesa. Ali, postoje i ‘pošteni Srbi’, poput Predraga Mišića iz Hrvatske konzervativne stranke Ruže Tomašić, koji je, između ostalog, prijetio da će razbiti svaku ćiriličnu ploču koja se postavi u Vukovaru. Šireći predrasude o manjinama, predstavnici inicijative Narod odlučuje se zapravo nastoje prikazati kao njihovi zaštitnici. Cijela referendumska inicijativa bi se mogla sumirati u komentaru koji smo čuli na našoj posljednjoj stanici, štandu volonterke na tržnici u kvartu Špansko.

- Neću dozvoliti da Srbi odlučuju u Hrvatskoj - poručila nam je nakon nekoliko potpitanja.