Za razliku od HDZ-ovog predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića i Vlade premijera Andreja Plenkovića koja se oglasila priopćenjem, predvodnik tzv. opcije za promjene u HDZ-u Miro Kovač nije bio u stanju osuditi spaljivanje lutki istospolnog para s djetetom na karnevalu u Imotskom. Jandroković i Vlada osudu su odradili kratkim komentarima, čija je poruka pristojno odvagana: da je prihvatljivo kada se karnevalski sudi onima koji su na poziciji vlasti, a nipošto onima koji su predstavnici različitih manjina. ‘To nije tradicionalno, ni zabavno, niti je u duhu hrvatskih i europskih vrijednosti. Stoga taj čin osuđujemo’, poručili su iz Vlade.
Spaljenu manjinu u imotskom slučaju predstavlja onaj konkretni istospolni par čijem je zahtjevu za udomljavanjem djeteta Ustavni sud nedavno dao za pravo. Ustavni sud pritom je ustvrdio da su ustavnopravno neprihvatljivi diskriminatorni učinci što ih prešućivanjem te društvene skupine proizvode odredbe Zakona o udomiteljstvu, dakle onog diskriminatornog zakona koji je donijela ista ta Vlada i parlamentarna većina HDZ-ovog premijera Plenkovića i šefa Sabora Jandrokovića, očito u suprotnosti s duhom i europskih i hrvatskih ustavnih vrijednosti. Osvrnuvši se u današnjem Facebook statusu na imotski slučaj, njihov unutarstranački oponent Miro Kovač nije, naravno, prozvao Plenkovića i Jandrokovića da su licemjeri koji zakonski diskriminiraju istospolne parove, a onda osuđuju svjetinu koja ih simbolički javno spaljuje.
Umjesto toga napisao je da imotsku ‘karnevalsku satiru’ napadaju ljudi s dvostrukim mjerilima koji su ‘šutjeli, a time i odobravali, kada su se, primjerice, iz proračuna financirane Novosti, izrugivale poginulim hrvatskim braniteljima, Katoličkoj crkvi u Hrvata, općenito tradicionalnim hrvatskim vrijednostima’. Nakon što je prozvao Novosti zbog navodnog izrugivanja svemu hrvatskome, ostatak statusa ispunio je uobičajenim desničarskim frazetinama o slobodi govora kojima se signalizira njeno buduće ograničavanje: ‘Sve to podsjeća na vremena jednoumlja i verbalnog delikta. Protiv takvog shvaćanja ‘slobode’ sam se uvijek borio i nastavit ću to činiti. I sada kao kandidat za predsjednika Hrvatske demokratske zajednice, koja je na današnji dan prije 30 godina održala svoj Prvi opći sabor i prednjačila u skidanju okova jednoumlja u Hrvatskoj. I u tome uspjela! Nastavit ću se boriti za toleranciju i protiv mentalnog komunizma.’
Uz svoj status Kovač je podijelio fotografiju spaljenog imotskog krnje i naslovnicu Novosti s naslovom ‘Lijepa naša lijepo gori’ iz kolovoza 2017.
Uz svoj status Kovač je podijelio fotografiju spaljenog imotskog krnje i naslovnicu Novosti s naslovom ‘Lijepa naša lijepo gori’ iz kolovoza 2017. koja se odnosila na naš prilog o sistematskom spaljivanju tisuća srpskih kuća, gospodarskih i drugih objekata nakon masovnog zbjega srpskog stanovništva u operaciji ‘Oluja’. Donijeli smo u tom broju, kako je bilo i najavljeno na naslovnici koju je podijelio Kovač, fotografije i izvještaj s područja opožarenih nakon ‘Oluje’. Donijeli smo čitav niz dokumenta i svjedočanstava o temeljito spaljenoj Lijepoj Našoj, spaljenoj tako da se izbjegli Srbi nemaju gdje vratiti, da nemaju više domova u kojima bi živjeli, da nemaju više imanja od kojih bi preživjeli, spaljenoj tako da je Hrvatska nakon daleko zakašnjele normalizacije odnosa, za koju je trebalo najprije maknuti HDZ s vlasti, morala potrošiti milijarde proračunskih kuna na obnovu tih kuća, milijarde kojima je plaćena ta ratna piromanija.
Ne buni se Miro Kovač zbog tih milijardi proračunskih kuna. Kao što mu ne smeta spaljivanje imotskog krnje, ne smeta mu ni spaljivanje Lijepe Naše, provedeno nakon operacije ‘Oluja’. Smeta mu sadašnje proračunsko financiranje Novosti, lista koji za svake obljetnice ‘Oluje’, dok se hrvatska vojna pobjeda slavi uz potpuno prešućivanje cijene koju je platilo srpsko civilno stanovništvo, uporno osvještava hrvatsku javnost da su tada život izgubile stotine srpskih civila, odreda starih i nemoćnih ljudi, a da za te zločine, čak ni za one najpoznatije i najsvirepije, ni do danas nemamo osuđujućih presuda, da su spaljene tisuće srpskih kuća i imanja, da su odmah nakon rata uvedene efikasne politike sprječavanja povratka, ukinute tek po snažnom pritisku međunarodne zajednice.
Je li se isplatilo, Miro? Je li se isplatilo potrošiti milijarde kuna na zakašnjelu obnovu, provedenu tako da se izbjegli Srbi – oni koji su opravdano sumnjali u to da će ih hrvatske vlasti zaštititi od krvoloka i palikuća – nikada više ne vrate, da njihov udio u stanovništvu Hrvatske padne s 12 na četiri posto? Bi li se isplatilo dati još pet-šest milijardi proračunskih kuna, samo da i tih četiri posto Srba zauvijek nestane iz Hrvatske? Zašto te milijarde kuna nisu problem, nego su problem Novosti koje upozoravaju koliko je tisuća kuća i koliko je milijardi kuna spalila nacionalistička piromanija? I po čemu je ta naslovnica Novosti uopće sporna? Po tome što naslov glasi: ‘Lijepa naša, lijepo gori’? A zašto nisu sporni oni koji su tog kolovoza 1995. Hrvatsku zapalili?
Miro Kovač, kako su primijetili i neki od komentatora ispod njegovog Facebook statusa, kasno pali. Na naslovnicu Novosti nije reagirao prije dvije i pol godine kada je objavljena, nego reagira sada, kada mu unutarstranačka kampanja u HDZ-u ide toliko loše da se iz njegovog stožera žale što jedva sakupljaju potpise potrebne za potvrđivanje kandidatura. Sve smo čekali kada će se Miro Kovač dosjetiti Srba, da malo podgrije stvari. Prije dva tjedna Andrej Plenković ga je otvoreno pozvao da se izjasni ima li problem sa sudjelovanjem nacionalnih manjina u vlasti, nije se izjasnio, ali sada kada vidi da mu čak i potpisa fali, on počinje da pali, preko huškanja na Novosti. Ali i tu je zakasnio. Primjerke Novosti su već te 2017. spaljivali desničarski ekstremisti pod prozorima redakcije. Uz odvratne izljeve mržnje prema Srbima, tražilo se tada da se urednike i novinare Novosti strpa u zatvor, da nas se nabije na kolac i zapali, da nam se baci bomba na redakciju, koja je zaprimila i izravnu prijetnju da će biti dignuta u zrak, potpisanu ustaškim pozdravom ‘Za dom – spremni’. Među najglasnijim huškačima na redakciju našla se tada i Željka Markić, također lažno optužujući Novosti zbog ‘huškanja na netoleranciju i mržnju prema Hrvatima’, zbog toga što smo joj stali na žulj čvrstim novinarskim stavom u obrani temeljnih ljudskih i ustavnih prava. Ona, predvodnica u zagovaranju diskriminatornih politika po osnovi seksualnosti, našla se prozivati list koji spada među vodeće glasove što zagovaraju ravnopravnost po svakoj osnovi, pa tako i seksualnoj i nacionalnoj.
Ako su Plenković i Jandroković ispali licemjerni, barem su jasno osudili odvratan čin simboličkog paljenja ljudi čiji je jedini ‘krimen’ u tome što žele biti ravnopravni hrvatski građani. Miro Kovač, za razliku od njih, svrstao se uz piromane. Srećom po Hrvatsku, čovjek dokazano kasno pali.
