Copenhagen Cowboy (Netflix)
Najnoviji projekt Nicolasa Windinga Refna, danskog redatelja koji se proslavio trilogijom "Pusher", šestodijelno je iskupljenje od dosadašnjeg mačističkog prikaza svijeta. U srži ovog neo-noir trilera, koji je napisao uz pomoć ženskog tima scenaristkinja Sare Isabelle Jønsson Vedde, Johanne Algren i Mone Masri, neravnoteža je moći između žena i muškaraca, koju u balans pokušava vratiti zagonetna karizmatična osvetnica Miu (Angela Bundalovic). Kao i u svim Refnovim djelima, radnja je smještena u mračni kriminalni milje Danske kojim dominira surova balkanska mafija, a stil mu je toliko prepoznatljiv da se praktički od prvog kadra može nazrijeti o kojem je autoru riječ. Ritam radnje, prožete misticizmom i folklorom iz više kultura, izrazito je spor i uljuljkava u meditativno raspoloženje, pauze između dijaloga i akcije vrlo su duge, kamera je statična s pomicanjem od 360 stupnjeva, a kadrovi natopljeni tišinom i karakterističnim neonom kojim ih stilizira stvarajući lynchevski oniričnu atmosferu. Spuštanje u podzemlje Kopenhagena djeluje poput alegorijskog silaska u Danteov Pakao: cijeli je taj univerzum preplavljen likovima mafijaša, svodnika i trgovaca ljudima, serijskim ubojicama i pokvarenim odvjetnicima koji legaliziraju zlo te izoliranim bespomoćnim ženama koje se suočavaju s ekstremnim nasiljem od strane voljenih osoba, članova obitelji i deklarativnih zaštitnika. Lik Miu u toj priči kao da simbolizira čitav ženski rod. Ona funkcionira kao talisman, donosi sreću onome tko ju posjeduje. Postoji kao roba, kupuju je i razmjenjuju ljudi koji je žele iskoristiti za osobnu korist. Trpi nepravdu u tišini dok joj ne pukne film pa obrće rodne uloge i kroz koreografirane scene osvete presuđuje toksičnoj muškosti, a bijeli cis muškarac gubi svoju hegemonijsku poziciju. Premda je ostavljena mogućnost nastavka, ova razuzdana stilistička vježba satkana od neprestane kaleidoskopske igre boja, sjena, tekstura, kompozicije i raspoloženja poput nekakve greške u tripu strši s komercijalnog Netflixa i sva je prilika da u svijetu upravljanom algoritmima neće doživjeti drugu sezonu. Domaćoj će publici biti zanimljiv prepoznatljiv jezik i činjenica da jednu od uloga igra Zlatko Burić Kićo, omiljeni Refnov glumac koji je dansku karijeru i započeo u "Pusheru".
Lažljivi život odraslih (Netflix)
Netflix je godinu započeo još jednom neuobičajenom produkcijom, sjajnom adaptacijom posljednjeg romana Elene Ferrante, "Lažljivi život odraslih" ("La vita bugiarda degli adulti"). Priča je to o obitelji i odrastanju buntovne Giovanne (Giordana Marengo), djevojke u ranoj adolescenciji koja svojim dječačkim izgledom i lošim uspjehom u školi sramoti svoje srednjoklasne roditelje. Načuvši razgovor roditelja u kojemu je otac opisuje ružnom poput tetke Vittorije (Valeria Golino), obiteljske sramote, ona je poželi upoznati što pokreće proces otkrivanja čari Napulja i neizbježnu transformaciju u njenoj grozničavoj potrazi za identitetom. Odgojena u intelektualnom i sekularnom okruženju čija je ljevičarska prošlost zaodjevena u raskoš nove buržoazije Berlusconijeve Italije devedesetih, Giovanna shvaća da Vittoria pripada drugom svijetu, Napulju predgrađa i siromaštva, radničke klase, tradicije i kršćanstva, razjedenom obiteljskim tajnama i razotkrivenim lažima. Strastvena tetka upućuje Giovannu u prešućenu stranu očeva odgoja, stare sporove oko obiteljske imovine i licemjerne tajne vlastitih roditelja, poučavajući je da može birati tko će biti i da ništa nije unaprijed određeno. Posljednjih smo godina Napulj upoznavali kroz Gomoru i Sorrentinove filmove, te prekrasnu ekranizaciju Ferrantinih "napuljskih romana", no era prikazana ovom serijom, stiješnjena između hedonizma osamdesetih i futurističke ambicije novog milenija, u čistoj i nikad banalnoj režiji Edoarda De Angelisa, dobiva neku kvalitetu nedokučive i impozantne, gotovo mitske povijesti koja je generaciju X i milenijalce temeljito omela u odrastanju.
Upload (Prime video)
Greg Daniels, producent koji je serijama "The Office" i "Parks & Recreation" definirao noviju američku TV-komediju, počastio nas je novim genijalnim sitcomom koji tematizira hiperkonzumerističku blisku budućnost u kojoj se za određenu cijenu može izbjeći čak i smrt. Priča je smještena u kasnokapitalističku Ameriku u kojoj su telekomunikacijske korporacije pronašle način da unovče sam raj, stvorivši simulakrum raskošnog zagrobnog života u koji se duše mogu učitati i nastaviti živjeti u digitalnom obliku kroz avatare koji čak komuniciraju sa živima – pod uvjetom, jasno, da to mogu platiti. Iako na prvi pogled djeluje kao urnebesno zabavna romantična komedija s elementima krimića zaodjevena u ruho tehnodistopijske fantastike, ova je serija pametna satira neobuzdane klasne nejednakosti, nekontroliranog konzumerizma i tehnološke ovisnosti koja ruši etičke granice, ali istovremeno i komentar ljudskog stanja, nesposobnog čak i zagrobni život promišljati izvan kapitalističke paradigme.