Novosti

Neuspjeh referenduma u Puli treba shvatiti kao fijasko opozicije. Jer ako se ona nije u stanju suglasiti ni oko betonizacije jadranske obale, oko čega će drugog. Ali najgore tek slijedi. Opozicija nije trznula ni na evropsko odustajanje od neoliberalizma, mada bi to trebala biti njena matična tema

Svađa između predsjednika i premijera oko izbora u Bosni i Hercegovini izgleda uvelike nategnuto jer su oni zagovornici sijamski bliskih nacionalnih ili nacionalističkih koncepata u toj zemlji, što znači da su bliži jedan drugome nego što se to usude priznati

U BiH dominiraju tri nacionalističko-vjerske elite koje generiraju korupciju kao rak-ranu i različitim pritiscima, uključujući egzistencijalne ucjene, navode građane da se na izborima izjašnjavaju kao pripadnici nacionalnih tabora. Spas može biti jedino u obnovi međunacionalnog povjerenja kakvo je postojalo u bivšoj državi

Kada god čujete Plenkovića i HDZ da govore o dedramatizaciji, budite sigurni da je u priču uključena i neka velika pljačka ili barem neki veliki promašaj. Uzroci krize pritom malo znače, zato što se o krivcima i posljedicama sasvim proizvoljno odlučuje u vrhovima vlasti

Gledajući sadašnji uzlet desnice u zemlji i Evropi, čak bi se moglo reći da postojanje HDZ-a ima smisla jer je on jedini koji je taj uzlet u stanju usmjeravati i kontrolirati. Ali ta stranka, već jednom osuđena za udruženi zločinački pothvat pljačke, jednostavno mora prestati biti sponzor masovnim krađama društvene imovine

Ina je prepuna iskustva s muljažama Mađara, ali ova najnovija pljačka zasad pokazuje da su Hrvate opljačkali sami Hrvati. Zato Hrvatska mora osmisliti novi model kapitalizma koji će se bazirati na depolitizaciji države i na njemačko-nordijskim iskustvima, ali i na participativnom konceptu iz bivše socijalističke države

Nedavni Dan neovisnosti Ukrajine zapravo treba smatrati praznikom pseudoneovisnosti, ali i napad Rusije na Ukrajinu je pseudoosloboditeljski. Ukratko, sadašnji međunarodni poredak zaslužuje da bude srušen do temeljnog kamena i da ga se iznova sagradi

Crkva u Hrvatskoj glavni je kočničar modernizacije društva i države, što utječe i na porazno zaostajanje zemlje na općim razvojnim listama u Evropi. A za nužnu reviziju ili ukidanje Vatikanskih sporazuma trenutno nema volje ni u Zagrebu ni u Vatikanu

I sa srpske i s hrvatske strane uništeni su posljednji ostaci nade za mirno razrješenje eks-jugoslavenske krize, a uz to je razorena politička scena u obje države. To je cijelu situaciju vratilo u stanje pretpolitičkog bespuća, a s njim se situacija u objema državama vraća u doba političke prethistorije

Kao glavni uzrok bosanskohercegovačke krize navodi se izmjena izbornog zakona. No glavni je problem apsolutna dominacija nacionalističko-religijskih elita koje se održavaju na vlasti zahvaljujući sadašnjem stanju ni rata ni mira. Stoga se ta kriza, ne računajući onu ukrajinsku, ispostavlja kao najopasnija trenutno u Evropi

Poljskoj nije palo na pamet da spriječi dolazak Angele Merkel u Auschwitz, što je u vezi Vučićevog dolaska u Jasenovac Hrvatska učinila. Budući da je on legalno izabran predsjednik za kojeg je glasala većina Srba i Srpkinja, kao što su većinu jasenovačkih žrtava činili Srbi i Srpkinje, to jednostavno nije prihvatljivo

U javni prostor ušla je teza da su Aleksandar Vučić i Andrej Plenković najsposobniji predsjednik i premijer u regiji, ali to je čista iluzija. Oni su sposobni samo u smislu šibicarskog muljanja oko toga da ostanu na vlasti, ali ne i da unaprijede države kojima su na čelu

Zoran Milanović je napasni galamdžija koji diže glas prvenstveno u vlastitom interesu, a ne u interesu države u kojoj je izabran ili susjedne Bosne i Hercegovine, iz koje namjerava samo dotegliti glasačku mašineriju za naredne izbore

Visoku pobjedu Ivice Puljka na splitskim izborima ne treba gledati kroz naočale njegovog trijumfa. Naime, on se na splitskom političkom pazaru nije pojavio ni s jednom novom idejom, štoviše, ima mišljenja da samo reciklira stare neoliberalne formule

Evropska unija je zapadni Balkan pustila niz prljavu vodu indolencije i nekompetentnosti, a ima neke cinične pravednosti u tome da se, što je više to radila, i sama balkanizirala u smislu sve većih antagonizama, uključujući ratne, koji su uostalom već i počeli

Hrvatskoj je potrebna potpuno nova politička klasa koja bi se regrutirala, ako je to još dopušteno reći, iz svijeta rada i lokalne samouprave, a ne iz stranačkih križaljki. U suprotnom, svaka nova kriza zemlju može dovesti u opasne zavoje u kojima postoji opasnost da izleti iz tračnica

Ukrajinska kriza nije samo stvar energenata i hrane, nego i potencijalnog geostrateškog preslagivanja. U njega je Rusija ušla podinteligentnom agresijom na Ukrajinu, ali nije se pametnijim pokazao ni Zapad. Prikliještenje Rusije spada u jednu od najglupljih geostrateških odluka, a već sada je jasno da će to karambolirati i Istok i Zapad

Iako je monopol dviju najvećih političkih stranaka na zlu glasu, puno je gore kada taj monopol pređe u ruke dva glavna čovjeka izvršne vlasti koji se prave ekspertima za vanjskopolitičke teme, a nemaju pojma o rješavanju problema u vlastitom dvorištu

Slično onoj da će drumovi poželjeti Turaka, ali Turaka nigdje biti neće, i Srba u Hrvatskoj je sve manje, ali pronalaze se načini da ih se pravi i od blata kako bi se održala glavna ciljna točka hrvatskog nacionalizma. A važan dio političke šahovnice su i navijački pijuni

Predsjednik i premijer su glavni generatori urušavanja hrvatskih institucija i to po jednostavnoj logici da one uopće nisu potrebne jer sve njihove funkcije mogu i trebaju preuzeti oni sami. Ali izlaz iz krize nije u sravnjivanju institucija sa zemljom, nego u njihovom unapređenju

Za rat u Ukrajini podjednako su krivi Washington i Moskva i zato treba pozdraviti podjele koje se počinju javljati unutar dva sukobljena bloka. To bi trebala podržati i Hrvatska i to ne samo zbog unutrašnje higijene u tim blokovima nego i u vlastitom interesu, kao što to čini Mađarska

Za razliku od Švedske i Norveške koje su se mirno razdružile, Tuđman je odabrao opciju ratne skandinavizacije i upropastio Hrvatsku. Zato obilježavanje godišnjice njegovog rođenja sliči na parodiju i grotesku

Bruxelles je gromoglasno odahnuo nakon što su Le Pen i Janša izgubili izbore jer time Evropa ostaje u centru ili se u njega vraća. Ali Hrvatska je napravila evidentan iskorak prema familiji ultrakonzervativnih zemalja srednje i istočne Evrope, i to zahvaljujući i Plenkoviću i Milanoviću

Kriva je predodžba da "rat ustaša i partizana" treba zaustaviti, naprotiv, treba ga produbiti sve dok se ne dođe do jasnog odgovora tko je u Drugom svjetskom ratu bio na pravoj, a tko na krivoj strani. No za to očito nema volje, a jedna od posljedica je ovaj nesmiljeni sukob "dviju Udbi"

Hrvatska vrda između antifašizma i fašizma, ali ako je namjera kopirati Tuđmanovu zaljubljenost u Francovu Španjolsku, jedinu polunacističku državu koja je izbjegla međunarodne antifašističke sankcije, to nije moguće jer Evropa, bez obzira na sve mane, koncept mekog, "demokratskog" fašizma ne bi mogla podnijeti

Nedavni izbori u Mađarskoj i Srbiji nisu promijenili ništa u političkoj orijentaciji tih zemalja, ali je unekoliko zahvalno to što su pokazali neodrživost sadašnjeg svjetskog poretka. Svijet više nije na prekretnici zbog nalaženja kompromisa između Zapada i Istoka, nego zato što treba pronaći novu, treću adresu za upravljanje tim poretkom

Hrvatska opozicija ruga se predstojećoj rekonstrukciji Vlade da je riječ o šminkanju mrtvaca, ali zaboravlja da je njena bazična funkcija proizvodnja novih ideja. Budući da ih ona nema, na nju se može primijeniti slična rugalica – da je mrtvac koji, doduše, još hoda

U ukrajinskom ratu prelamaju se američka težnja da obnovi postkolonijalni kolonijalizam i ruska da obnovi dekomunizirani Sovjetski Savez. Nedužnih tu nema, ali to ne znači da su svi jednako krivi i zato bi Hrvatskoj bilo najbolje da se u okviru realne politike što više inspirira neutralnim evropskim zemljama

Slanje dodatnih vojnika EUFOR-a u BiH šalje simboličnu poruku ne samo Republici Srpskoj, koja je pod sumnjom da bi se onamo mogao preliti rusko-ukrajinski rat, nego i Hrvatskoj. Zapad donekle tolerira neonacizam u Ukrajini jer mu je ona u strateškom smislu važna, ali sigurno neće progledati kroz prste novoustaškoj Herceg-Bosni

Svi ratovi u suštini se svode na to da zaraćene strane pokušavaju nametnuti jedna drugoj monopol na nošenje i upotrebu oružja, i to upravo gledamo. No glavna pouka ukrajinske ratne krize je da svi akteri njome pokušavaju prikriti goruće unutrašnje probleme, a u tu priču nastoji se ugurati i jadnušna Hrvatska