Novosti

Hrvatskoj je potrebna potpuno nova politička klasa koja bi se regrutirala, ako je to još dopušteno reći, iz svijeta rada i lokalne samouprave, a ne iz stranačkih križaljki. U suprotnom, svaka nova kriza zemlju može dovesti u opasne zavoje u kojima postoji opasnost da izleti iz tračnica

Ukrajinska kriza nije samo stvar energenata i hrane, nego i potencijalnog geostrateškog preslagivanja. U njega je Rusija ušla podinteligentnom agresijom na Ukrajinu, ali nije se pametnijim pokazao ni Zapad. Prikliještenje Rusije spada u jednu od najglupljih geostrateških odluka, a već sada je jasno da će to karambolirati i Istok i Zapad

Iako je monopol dviju najvećih političkih stranaka na zlu glasu, puno je gore kada taj monopol pređe u ruke dva glavna čovjeka izvršne vlasti koji se prave ekspertima za vanjskopolitičke teme, a nemaju pojma o rješavanju problema u vlastitom dvorištu

Slično onoj da će drumovi poželjeti Turaka, ali Turaka nigdje biti neće, i Srba u Hrvatskoj je sve manje, ali pronalaze se načini da ih se pravi i od blata kako bi se održala glavna ciljna točka hrvatskog nacionalizma. A važan dio političke šahovnice su i navijački pijuni

Predsjednik i premijer su glavni generatori urušavanja hrvatskih institucija i to po jednostavnoj logici da one uopće nisu potrebne jer sve njihove funkcije mogu i trebaju preuzeti oni sami. Ali izlaz iz krize nije u sravnjivanju institucija sa zemljom, nego u njihovom unapređenju

Za rat u Ukrajini podjednako su krivi Washington i Moskva i zato treba pozdraviti podjele koje se počinju javljati unutar dva sukobljena bloka. To bi trebala podržati i Hrvatska i to ne samo zbog unutrašnje higijene u tim blokovima nego i u vlastitom interesu, kao što to čini Mađarska

Za razliku od Švedske i Norveške koje su se mirno razdružile, Tuđman je odabrao opciju ratne skandinavizacije i upropastio Hrvatsku. Zato obilježavanje godišnjice njegovog rođenja sliči na parodiju i grotesku

Bruxelles je gromoglasno odahnuo nakon što su Le Pen i Janša izgubili izbore jer time Evropa ostaje u centru ili se u njega vraća. Ali Hrvatska je napravila evidentan iskorak prema familiji ultrakonzervativnih zemalja srednje i istočne Evrope, i to zahvaljujući i Plenkoviću i Milanoviću

Kriva je predodžba da "rat ustaša i partizana" treba zaustaviti, naprotiv, treba ga produbiti sve dok se ne dođe do jasnog odgovora tko je u Drugom svjetskom ratu bio na pravoj, a tko na krivoj strani. No za to očito nema volje, a jedna od posljedica je ovaj nesmiljeni sukob "dviju Udbi"

Hrvatska vrda između antifašizma i fašizma, ali ako je namjera kopirati Tuđmanovu zaljubljenost u Francovu Španjolsku, jedinu polunacističku državu koja je izbjegla međunarodne antifašističke sankcije, to nije moguće jer Evropa, bez obzira na sve mane, koncept mekog, "demokratskog" fašizma ne bi mogla podnijeti

Nedavni izbori u Mađarskoj i Srbiji nisu promijenili ništa u političkoj orijentaciji tih zemalja, ali je unekoliko zahvalno to što su pokazali neodrživost sadašnjeg svjetskog poretka. Svijet više nije na prekretnici zbog nalaženja kompromisa između Zapada i Istoka, nego zato što treba pronaći novu, treću adresu za upravljanje tim poretkom

Hrvatska opozicija ruga se predstojećoj rekonstrukciji Vlade da je riječ o šminkanju mrtvaca, ali zaboravlja da je njena bazična funkcija proizvodnja novih ideja. Budući da ih ona nema, na nju se može primijeniti slična rugalica – da je mrtvac koji, doduše, još hoda

U ukrajinskom ratu prelamaju se američka težnja da obnovi postkolonijalni kolonijalizam i ruska da obnovi dekomunizirani Sovjetski Savez. Nedužnih tu nema, ali to ne znači da su svi jednako krivi i zato bi Hrvatskoj bilo najbolje da se u okviru realne politike što više inspirira neutralnim evropskim zemljama

Slanje dodatnih vojnika EUFOR-a u BiH šalje simboličnu poruku ne samo Republici Srpskoj, koja je pod sumnjom da bi se onamo mogao preliti rusko-ukrajinski rat, nego i Hrvatskoj. Zapad donekle tolerira neonacizam u Ukrajini jer mu je ona u strateškom smislu važna, ali sigurno neće progledati kroz prste novoustaškoj Herceg-Bosni

Svi ratovi u suštini se svode na to da zaraćene strane pokušavaju nametnuti jedna drugoj monopol na nošenje i upotrebu oružja, i to upravo gledamo. No glavna pouka ukrajinske ratne krize je da svi akteri njome pokušavaju prikriti goruće unutrašnje probleme, a u tu priču nastoji se ugurati i jadnušna Hrvatska

Posljednjih dana masovno se uspoređuje rusko-ukrajinski rat sa srpsko-hrvatskim ratom početkom devedesetih, što je netočno jer je Hrvatska bila dio šire državne zajednice i imala je legalitet, ali joj je legitimitet kopnio. Ipak, postoje dodirne točke, a to su koketiranje s nacizmom (Ukrajina) i s oligarhijskim kapitalizmom (Rusija)

Strateška greška IDS-a je što je s pozicije ljevice koja se u Evropi ubrzano obnavlja prešao na poziciju liberala koji slove, a to i jesu, glavni krivci galopirajuće globalne krize. Tome pridodajte klijentelizam i korupciju i dobivate sve glavne razloge urušavanja IDS-a

Politički obzor Hrvatske zatvaraju ne samo nazadnjačke ideje kao što je švercanje eurokune u platežni sistem Evropske unije, nego i amaterizam i diletantizam, što je blamaža s plagiranom kunom samo potvrdila

Očito fascinirani sličnošću hrvatske ratne prošlosti i ukrajinske sadašnjosti, hrvatski čelnici pretvorili su se u eksperte za ukrajinske ratne igre. Ali glavni zadatak čeka ih kod kuće, gdje treba primijeniti mirnodopski pristup: obnoviti povjerenje u državne institucije, revitalizirati ekonomiju i održati stabilne međunacionalne odnose

Optužujući druge da potkopavaju državne institucije premijer Andrej Plenković zaboravlja da to nije dopušteno ni njemu. Osim toga, braneći rukama i nogama nesposobne ministre uvodi potencijalno pogubnu formulu – stanje je loše, ali odgovornih za to nema

Nagađa se o obnovi savezništva između Bošnjaka i Hrvata iz devedesetih, što bi nesumnjivo značilo prekretnicu za Bosnu i Hercegovinu, a potencijalno i šire. Ali to je dug put i treba pričekati barem nekoliko početnih koraka da se vidi koliko u tome ima istine

Nikola Grmoja optužuje Pupovca da je "HDZ-ovac istočnog obreda", iako je baš Most primjer nesnosne lakoće koaliranja. Osim toga, koalicija HDZ-a i SDSS-a najčvršće je čvorište u tkanju snošljivijih i tolerantnijih odnosa u hrvatskoj državi i društvu

Treba pozdraviti odluku Plenkovićeve vlade da direktno upumpava novac u sjevernu Hrvatsku i drugdje jer se time otplaćuje barem dio dugova iz doba pljačkaške privatizacije. Usto, to barem u tragovima podsjeća na kejnzijanske mjere koje poduzimaju i zapadne zemlje

Hrvatska je žrtva ostvarenih želja – ukidanja socijalizma, državnog osamostaljenja i ulaska u glavne evropske i svjetske asocijacije – pa se može činiti kao da nema kamo dalje. Naravno da ima, samo što trenutno državno vodstvo nije u stanju prepoznati to dalje niti kako ga ostvariti

Ignoriranje godišnjice zasjedanja AVNOJ-a odraz je kratke pameti jer je on bio izraz ne samo jugoslavenskog nego i hrvatskog republikanstva, a značio je i dolazak najnaprednije i najmodernije države na ovim prostorima sve do danas. Umjesto da to prepozna, SDP strelovito ide prema dnu

Masovni prosvjedi protiv cijepljenja pouzdan su znak regresije Hrvatske, za što krivicu ne snosi samo Zoran Milanović. Ali otkako je Kaptol reterirao oko cijepljenja, jasno je da oko njega treba napraviti svojevrsni sanitarni kordon dok stvari ne odu sasvim do dna

Politička klasa u Hrvatskoj izvrstan je saveznik vladajućoj stranci u konzerviranju postojećeg stanja u zemlji, kakvo bilo da bilo, a očekivati od nje ikakve inovacije uzaludno je i jalovo trošenje vremena

Svojedobno je američki general i predsjednik Dwight Eisenhower hrabro i razumno upozorio da je za američku demokraciju najopasniji vojno-industrijski kompleks. Iako je time otvorio i danas aktualnu temu, u Hrvatskoj još ne postoje uši u koje bi to ušlo

Dosad su hrvatsku politiku u BiH diktirali Tuđman i HDZ, dok su SDP i opozicija bili protiv, ali nikada dovoljno glasno i efikasno, a onda se prelaskom Milanovića u suparnički tabor sve naglavce okrenulo, jer Hrvatska nema više dvije nego jednu politiku prema BiH

Unatoč početnim greškama, Klasićev serijal "NDH" budi nadu da ćemo na HRT-u prvi put vidjeti ozbiljan prikaz Pavelićeve države. I još jednu: da će na taj način biti obrađena i povijest Domovinskog rata i drugih jugoslavenskih ratova 1990-ih, ali to ćemo teže dočekati