Novosti

Dosad su hrvatsku politiku u BiH diktirali Tuđman i HDZ, dok su SDP i opozicija bili protiv, ali nikada dovoljno glasno i efikasno, a onda se prelaskom Milanovića u suparnički tabor sve naglavce okrenulo, jer Hrvatska nema više dvije nego jednu politiku prema BiH

Unatoč početnim greškama, Klasićev serijal "NDH" budi nadu da ćemo na HRT-u prvi put vidjeti ozbiljan prikaz Pavelićeve države. I još jednu: da će na taj način biti obrađena i povijest Domovinskog rata i drugih jugoslavenskih ratova 1990-ih, ali to ćemo teže dočekati

Jedini način da se nacionalne zastave ne pretvore u ratne trobojnice jest da one, kao u Istri, ne istupaju jedna protiv druge, nego jedna uz drugu. U ostatku ex-yu regije to je zasad nezamislivo, pogotovo zato što se Evropa prema njoj odnosi kao prema "turskom groblju"

Može li Možemo! preokrenuti trendove u Hrvatskoj, to još ne možemo znati. Ali zasad ohrabruje da se u političkom rječniku zemlje pojavljuju novi pojmovi poput građanskog odgoja u školama, Gredelja itd., a da, pokoj joj duši, u drugi plan padaju Herceg-Bosna i slične štetne umotvorine

Veliki ratni praznici, koji se nižu iz godine u godinu, zapravo više zaslužuju naziv ispraznici jer sliče na vreće iz kojih se izbacuje svaki nezgodan detalj iz pobjede Hrvatske u ratu devedesetih, a ostavlja samo ono što tu pobjedu čini blistavijom nego što je stvarno bila

Raspad konsenzusa oko ovogodišnje jasenovačke komemoracije dokaz je da je Hrvatska ostala bez državotvorne kičme, a tvrdnje da taj konsenzus nije ni potreban bruka su i blamaža koje vape u nebo

Kako je moguće da braniteljske udruge, uključujući proustaške, nesmetano provode taj trajni moždani udar, uz manje-više otvorenu asistenciju najviših državnih vlasti, a to znači i Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića, pitanje je za milijun eura

Već dulje s desnice dolazi tvrdnja da je SDSS pijunski poslušnik HDZ-a, a sada to čujemo i od Milanovića. Kako krivo i promašeno! Koalicija najveće hrvatske i srpske stranke nema nikakve veze sa saborskim žetonima, nego sa stabiliziranjem hrvatsko-srpskih odnosa, koji su imali grozne periode, ali i blistava, nenadmašna razdoblja

Afera Mamić definitivno potvrđuje da hrvatsko pravosuđe ne postoji pa bi mu sjedište trebalo prebaciti na Mirogoj, ali kako je ondje mjesto i nekim drugim navodno ključnim državnim institucijama, poput HAZU-a, logično je zaključiti da ni država u iole ozbiljnim kategorijama zapravo ne postoji

Bivše republike Jugoslavije i dalje grade svoj suverenizam na ratničko-nacionalističkim zastavama, bez namjere da to ispune nečim drugim, a dok je tako, svjetski moćnici poigravat će se njima kao malom dječicom

Hrvatska sudbena vlast sve dublje kopa zaštitne rovove oko privilegiranih kojima se ništa neće dogoditi ni ako počine najteža kaznena djela, pa ni zločine. Zato treba pozdraviti inicijativu Zorana Milanovića, koliko god joj bili tanki izgledi, da se takve "vucibatine" izbaci iz sudstva

Prepustiti u trenutku dok Hrvatska gmiže po blatnom dnu Evropske unije birtašima da nas uvedu u lokalne izbore time koga žele ugostiti, a koga ne, zbilja može biti samo dokaz čistog tupila

Za razliku od đilasovske nove klase, hrvatska nova klasa nema nikakvih političkih ideala, nikakvih uvjerenja, zagledana je isključivo u pupak vlastitih interesa, a na ruku joj ide što ni njena opozicija nije daleko od toga

Premda je i ovogodišnje Stepinčevo proteklo u znaku štepovanja gromoglasne propagande, Stepinčev mit blijedi i dalje će blijedjeti jer on naprosto nije simbol moderne antifašističke Katoličke crkve kakva danas dominira u Njemačkoj i šire u Evropi

Inicijativa za zabranu ZDS-a najvjerojatnije će se pojaviti u Saboru, ali bez ozbiljnih izgleda da bude prihvaćena. Današnja Hrvatska nije replika NDH, ali je isprepletena tako gustom mrežom ustašonostalgije da iz nje jednostavno nema izlaza

Iako je Trump izgubio izbore, prerano je zaključiti da ih je Biden dobio. Jer Trump je do zadnje točke i zareza razgolitio otvorene rane cijelog kapitalizma, u rasponu od liberalnog do profašističkog, a te rane ne može izliječiti nitko sam, pa ni Biden. Potreban je dublji zaokret

Kada Marija Selak Raspudić kuka nad Trumpom time samo razgolićuje činjenicu, i na tome joj hvala, da je hrvatska politička klasa uvijek bila sklonija Americi nego Evropi. I samo je to što je Hrvatska 28. članica EU-a, a ne 51. SAD-a, spašava od većih budalaština

Kada se prije nekoliko godina zbog nesposobnosti vlasti da prevenira suše i poplave prvi put pojavila metaforična rugalica o "slučajnoj državi", na nju se sručilo drvlje i kamenje. A onda su slomljene grede i srušeni zidovi u zagrebačkom i petrinjskom potresu pokazali da to nije nikakva metafora nego gola istina

Mnogi s razlogom misle da je protekla godina bila grozna, ali zaboravljaju da je to logična posljedica sramotnog stoljeća u kojem je kapitalizam najprije pokazao lice inovativnog napretka, a onda se srozao u parazitsko društvo, ravnodušno prema zaraznim bolestima, potresima, općenito prema socijalnoj državi

Nema nikoga od ključnih aktera u BiH ili u srpskom i hrvatskom susjedstvu koji nisu sudjelovali u sakaćenju ove zemlje. Ali svoj dio odgovornosti snosi i međunarodna zajednica koja je od nje napravila ustavno čudovište, napola unitarno, napola federalno, čega nema nigdje u svijetu

Trumpov odlazak zavio je u crno hrvatsku radikalnu desnicu koja nikada u protekla tri desetljeća nije imala autentičnijeg međunarodnog lidera, no odlična je vijest za Hrvatsku koja se dugo vukla na repu američke politike, ali ima sreću da joj je evropsko sidro ipak bilo bliže

Ni vlast ni opozicija nisu se pokazale doraslima sadašnjoj krizi, a sada im se pridružila i elita zdravstva. Ona je evidentno bila žrtva stranačke politizacije, ali sada gledamo jednako štetnu "medicinizaciju" politike, jer iz te elite dolaze tako glupavo proturječne dijagnoze da to može samo pogoršati stanje

Možda su Amerika i Engleska dovoljno ekonomski moćne i demokratski usidrene da mogu preživjeti lunatike tipa Trumpa i Johnsona, ali Hrvatska nije ni jedno ni drugo pa je ovo prepucavanje Plenkovića i Milanovića gura prema rubu provalije, kojem je ionako blizu

Da, atentat na Markovom trgu izvršio je mladi proustaški samoubojica iz okolice Kutine. Ali zar nije točnije reći da je on samo ubojica, istina u pokušaju, koji je doplivao na desetljećima gomilanim valovima mržnje prema Srbima, koji su se onda zakonomjerno premjestili i među Hrvate?

Nekada je hrvatska (jugoslavenska) ljevica bila tvornica novih ideja, što i jeste posao autentične socijalističke alternative. A danas pretendenti na vodstvo te propale tvornice nemaju pojma što se događa i što treba napraviti

Svi Tuđmanovi stranački nasljednici prihvatili su ga, uz male iznimke, kao kanoniziranog stvoritelja Hrvatske, a kako i šira javnost mirno gleda kako ta sveta država plazi po dnu Evropske unije, može im se odgovoriti samo ovako: Ako je tako, ako vam je zaista dobro, onda ništa

Sada kada se učvršćuje, ili barem tako izgleda, položaj Srba u Hrvatskoj, a nešto slično moglo bi se dogoditi i Hrvatima u Srbiji, nacionalne manjine preuzimaju i novu odgovornost – sudjelovati u socijalnoj rekonstrukciji propalih ili napola propalih eksjugoslavenskih država

I dalje treba biti umjereno skeptičan prema najnovijem pomirenju Hrvata i Srba, pogotovo jer je sličnih pokušaja bilo i ranije pa nisu dali ploda. Ipak, matrica se promijenila. Više ne govorimo o tuđmanovskom hrvatsko-hrvatskom pomirenju koje je rezultiralo katastrofom, nego o hrvatsko-srpskom pomirenju koje nudi barem nadu da može biti bolje

Prvo zajedničko hrvatsko-srpsko obilježavanje godišnjice ‘Oluje’ doista sliči na prekretnicu, ali takvih ili sličnih je i dosad bilo i nisu donijele bogzna kakvog rezultata. Zato je pametnije pričekati i vidjeti što će se dogoditi s ovom najnovijom

Hrvatska je uz dobar honorar pritekla u pomoć vodećim evropskim zemljama da se napokon otarase štetne politike radikalne štednje, ali taj je austerity, vidi vraga, kod kuće ostavila na snazi