Ima nešto što HDZ razlikuje od ostalih političkih partija u Hrvatskoj. To je stranka koja je nakon osamostaljenja iznjedrila prvog hrvatskog predsjednika. Iz njenih redova dobili smo i prvu premijerku, koja je na tu funkciju, doduše, stupila silom zakona, i to zahvaljujući ostavci Ive Sanadera, prvog bivšeg premijera koji je završio u zatvoru. Naposljetku, to je stranka koja nam je dala prvu predsjednicu države.
Upravo je ona ovih dana mnogima poslužila kao izvor inspiracije – bilo da je riječ o šovinističkim tabloidima iz regije, koji su nastojali omalovažiti Kolindu Grabar-Kitarović dovodeći je u središte izmišljenih seks skandala, ili pak o istaknutijim predstavnicama liberalnog feminističkog pokreta kojima je novopečena predsjednica postala predmetom analiza.
U potonju skupinu spada Slavenka Drakulić, koja je preko stranica 'Jutarnjeg lista', dijela medijske mašinerije koja je u prosincu 1992. organizirala prijeki sud za pet novinarki i spisateljica tzv. Vještica iz Rija, a među kojima se, zanimljivo, našla i Drakulić, prvu predsjednicu označila kao možebitni uvod u ostvarenje feminističkog sna. I ne samo to, jer 'njihova kandidatkinja Kolinda postala je – naš Obama', piše kolumnistkinja 'Jutarnjeg'.
Zanimljiv je taj pokušaj bivših i budućih bivših članica HDZ-a koje sve češće preko konzervativnog odijela pokušavaju navući liberalnu kabanicu. A ona im, dokle god osporavaju pravo na bilo čiji identitet, ili još gore – dokle god žive u stanovima deložiranih srpskih obitelji, nikako ne pristaje
Budući da je i sama svjesna činjenice da spol nove predsjednice neće promijeniti dominantni hetero-patrijarhalni obrazac društava 'zapadnog' Balkana, kao što ni boja kože američkog predsjednika nije utjecala na dokidanje rasizma (čemu svjedoče recentni događaji koji svoje izvore imaju u Fergusonu), Slavenka Drakulić se unaprijed odlučila ograditi od nekih budućih, po žene štetnih politika, 'koje ćemo tek imati prilike procijeniti'.
No realno, što je u slučaju Graba-Kitarović ostalo za procijeniti? Ako nam činjenica da nova predsjednica dolazi iz redova demokršćanske, konzervativne stranke koja sve više poseže za nacionalizmom, te da je obnašala visoku funkciju u vodećoj militarističkoj organizaciji nisu bile dovoljne da mjesecima unaprijed shvatimo za kakve će se ideje zalagati, onda nam je to postalo jasno već u prvim danima njene kampanje.
Drakulić, koja je Margaret Thatcher i Angelu Merkel izdvojila kao primjere državnica čija je politika sve samo ne socijalno osjetljiva, previdjela je da je Kolinda Grabar-Kitarović tokom kampanje na društvenim mrežama upravo njih dvije istaknula kao svoje uzore. Stoga nema dvojbe da će novopečena predsjednica nastaviti zastupati neoliberalnu politiku točno tamo gdje je stao njen prethodnik. A kako je zaključila sama Drakulić u svojim 'Smrtnim grijesima feminizma', dobro je poznato da od takve politike u vremenima ekonomske krize i opće nezaposlenosti prve stradavaju žene. 'One se ionako računaju u rezervnu armiju na tržištu rada i prve gube radna mjesta ili naprosto ne dobivaju posao. Prvo, zato da bi ta mjesta oslobodile za muškarce, a drugo jer se baš u kriznim vremenima razvija ideologija rađanja pa se žene vraćaju u kuhinju da se bave 'pametnijim poslom'', stoji u eseju objavljenom još 1984., godine kada su žene u politiku još uvijek dominantno dospijevale po sistemu kvota. Slavenka Drakulić, koja je internacionalnu karijeru, između ostalog, izgradila pišući o manama komunističkih sustava istočne i jugoistočne Europe, danas kritizira takav princip i pri tome zaboravlja da se ponovno, nakon više od 20 godina, on na velika vrata vraća u našu političku praksu. Jer, aktualni politički, ali i cjelokupni društveni sustav postavljen je tako da u njemu bez pozitivne diskriminacije za žene, kao uostalom i pripadnike nacionalnih manjina ili osoba s invaliditetom, mjesta gotovo da i nema. U prilog tome ide postotak kojeg ističe i sama Drakulić – u aktualnom sazivu Sabora žene zauzimaju 25 posto zastupničkih mjesta, a bacimo li pogled i na aktualnom Vladu, vidjet ćemo da u njoj ima svega četiri žene kojima su dodijeljena 'manje rizična' ministarstva.
Budući da je borba za ženska ljudska prava, a za koju se Kolinda Grabar-Kitarović nedavno i javno založila, nedjeljiva od borbe za prava ostalih manjinskih skupina, već u prvim danima nakon pobjede na izborima vidjeli smo da se radi o mrtvom slovu na feminističkom papiru. Ako ništa, Grabar-Kitarović ostala je dosljedna svojim uzorima. Jer, izjava 'Hrvat je i onaj tko je pravoslavne vjeroispovijesti i tko je Srbin po nacionalnosti' upravo je na tragu Merkelične 'multi-kulti je mrtav'. Takvim postupkom je stala uz bok Jadranki Kosor, dojučerašnjoj kolegici po stranačkoj iskaznici, koja najednom, osim za žene, tjera pravdu i za LGBT osobe. Zanimljiv je taj pokušaj bivših i budućih bivših članica HDZ-a koje sve češće preko konzervativnog odijela pokušavaju navući liberalnu kabanicu. A ona im, dokle god osporavaju pravo na bilo čiji identitet, ili još gore – dokle god žive u stanovima deložiranih srpskih obitelji, nikako ne pristaje.
Zbog svega toga prošlog ponedjeljka probudili smo se u zemlji neostvarenog sna. Bilo kojeg sna, pa tako i feminističkog. Otvorili smo oči u zemlji Balkana u kojoj je, na valu predrasuda i loših poteza bivšeg predsjednika, za predsjednicu izabrana članica HDZ-a. Dan je bio depresivan iako je sijalo sunce koje je osvjetljavalo naslovne strane novina s kojih se građanima Hrvatske smješkala osoba koja je nakon slavlja u Hypo centru pohitala u Savsku 66. I blagajnica u susjednoj samoposluzi je i ponovno bila loše volje. A kako i ne bi, kada joj Kolinda Grabar-Kitarović nije ponudila ni ono jedino što može – nadu. U takvom kontekstu nam je to što primjer Grabar-Kitarović drugim ženama možebitno otvara put prema najvišim državničkim položajima apsolutno nebitno. Sve dokle god će političarke kao što je ona nastaviti forsirati po obične građane, a posebno žene, štetne politike i čije ukazanje nam je prvi znak da bi na premijersku poziciju već krajem godine mogla zasjesti osoba koja joj je u izbornoj noći preotela slavu i mikrofon. I pri tome nepodnošljivo zaudara na nacionalizam.
