Marko Perković Thompson je jedan od najvećih stihoklepaca u povijesti čovječanstva. Ako se traži usporedba s njegovim postignućem, onda se ona može pronaći jedino u Bibliji. Iako pozdrav Za dom spremni nije drevan poput Biblije, on je bez ikakve dvojbe u Hrvatskoj prisutan pola tisućljeća. Oni koji se ne slažu s time spadaju u sortu komunista i masona. Pobačaj je brutalno ubojstvo koje treba potpuno zabraniti, a potrebno se i zdušno boriti protiv ateizma. Klinike za umjetnu oplodnju proizvode grijeh, ali kad već postoje, u njima bi parove trebali savjetovati predstavnici Crkve. Da bi se ublažio utjecaj liberalne demokracije, feminizma, sekularizma i kulture smrti koju izazivaju, od presudne je važnosti širiti evanđelje po bolnicama, medijima i učionicama javnih škola.
Eva Kirchmayer-Bilić, profesorica na Muzičkoj akademiji i urednica u Hrvatskom slovu, smatra da je Za dom spremni ‘iskonska hrvatska poruka najdubljeg, najiskrenijeg i najpozitivnijeg naboja’
Navedeni reci ne predstavljaju tek parafraze kolumnista s portala Narod.hr. Radi se o samoj intelektualnoj srži ljudi koji će, potvrdi li ih Sabor, stručno oblikovati standarde budućeg hrvatskog obrazovanja. Prije tjedan dana vlada Andreja Plenkovića odabrala ih je u Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje (NVOO), jednu od najvažnijih institucija za obrazovne politike u Hrvatskoj, pa tako i takozvanu kurikularnu reformu.
Iako su čak i poprilično šturi medijski opisi ovih slabo poznatih pojedinaca izazvali zabrinutost dijela javnosti, dodatno ih potičući na izlazak na ulice i prosvjed protiv upliva desnih radikala u obrazovnu reformu, nešto dublji uvid u njihove stručne radove, izjave i biografije sugerira da su se u izgradnji budućnosti hrvatskoga sustava školstva premijer Plenković i njegov donedavni resorni ministar Pavo Barišić odlučili na specifičan oblik pluralizma, koji se prostire od povijesnog revizionizma pa sve do srednjovjekovnog vjerskog fundamentalizma.
Vijeće od 15 članova, inače namijenjeno uglednim pojedincima iz obrazovnog sustava čija je zadaća djelovati kao korektiv drugim institucijama hrvatskog obrazovanja, dobilo je prošloga tjedna osam prinova, od čega je sedmero njih izravno ili neizravno povezano s organizacijama U ime obitelji, Hrast, kao i s Katoličkom crkvom, HDZ-om i hrvatskom ekstremnom desnicom. Vlada je Saboru tako predložila Nevena Hrvatića, Valentinu Jerković, Suzanu Vuletić, Evu Kirchmayer-Bilić, Ljiljanu Klinger, Ivanu Katavić, Alexandera Buczynskog i Đuru Blažeka. Premda njihovo imenovanje još uvijek nije potvrđeno u Saboru, a pitanje je hoće li i doći do toga s obzirom na sve izglednije prijevremene parlamentarne izbore, lista ponuđenih imena pruža uvid u to kako vladajući vide budućnost obrazovanja.
Pijanistica Eva Kirchmayer-Bilić, članica Hrasta i Koordinacijskog odbora Kruga za trg, već duže vrijeme koristi akademski integritet za poliranje profašističkih insignija u javnom prostoru. Ova profesorica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i urednica u Hrvatskom slovu smatra da je Za dom spremni ‘iskonska hrvatska poruka najdubljeg, najiskrenijeg i najpozitivnijeg naboja, zatiranog od onih koji nametanjem osjećaja krivnje Hrvatima, opravdavaju svoju agresiju te skrivaju stravične zločine svojih prethodnika i/ili predaka’. Svojevremeno je napisala ‘stručni’ tekst o ovom pozdravu kroz višestoljetnu povijest – iako se u stvarnosti nikada nije koristio do ustaškog pokreta – ustvrdivši u njemu da je ‘Za dom spremni star 447, a možda i više, godina’, koristeći kao dokaze pjesme u kojima se spominje riječ ‘dom’. Na društvenim mrežama glorificira terorista Zvonka Bušića, Bosnu i Hercegovinu naziva republikom izmišljenom 1945. godine koja ima za cilj raseliti Hercegovce, te promiče javne akcije protiv ‘ubijanja nerođene djece’ i prosvjede Keleminčevih filoustaša protiv Olivera Frljića. Kao stručnjakinja za glazbu smatra da se ‘nakon Francuske revolucije svijet okreće od Boga i glazba prestaje biti glazba’ te da je nakon toga stvarana glazba destrukcije, što traje do danas. Ipak, iznimku pronalazi u Marku Perkoviću Thompsonu.
Liberalnu demokraciju, u kojoj je pobačaj legalan i dekriminaliziran, profesorica Suzana Vuletić u svojim znanstvenim radovima naziva okolnostima ‘civilizacije smrti’
Već godinama, naime, na društvenim mrežama i krajnje desnim portalima ispisuje ode patriotskom estradnjaku iz Čavoglava. ‘Kao radnik na Božjoj njivi, Marko Perković prepoznao je talente koje je od Boga dobio i umnaža ih’, navodi u jednom tekstu, ističući da je čovjek čiji je (sokolov) krik izazvao interes Boga za Čavoglave simbol progona onih koji progone sve hrvatsko: hrvatsku slobodu i neovisnost, branitelje, jezik, pismo, povijest, tradiciju; progone hrvatsku Hrvatsku. Za jednu njegovu pjesmu kaže da je ‘velika, jedinstvena, transcendentalna, vječna, poput Pjesme nad pjesmama’ i da će se potvrđivati i pokazati kao ‘jedna od najljepših i najdubljih pjesama ikad ispjevanih’.
Štoviše, ne tako davno je napisala da Thompsonovi tekstovi, ‘koji su uistinu antologijski, zaslužuju biti u uvršteni u obrazovne programe povijesti, književnosti, glazbe, vjeronauka’, tražeći pritom od obrazovnog sustava da se državnoj himni pruži ‘zasluženo dostojanstvo i dignitet’. Sada je u poziciji da takve savjete s portala Kamenjar.com za koji piše prenese u službene dokumente Republike Hrvatske, baš kao i Suzana Vuletić, profesorica na Katoličko-bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Javnosti je možda ostala u sjećanju nakon burne reakcije na komediju Vinka Brešana ‘Svećenikova djeca’, no njezin minuli akademski rad je prava referenca za poziciju posebne savjetnice u hrvatskom obrazovnom sustavu.
U svojim ‘znanstvenim radovima’, koji se mogu pročitati na portalu Hrčak, Vuletić sugerira da se spolni odgoj u školi ne bi trebao svoditi samo na informativni sadržaj i edukaciju do zrelog ponašanja, već i na promociju javnog morala koji propovijeda Crkva. Hvali pritom pro-life molitvene pokrete koji bdiju ispred bolnica protiv abortusa, dok istovremeno tvrdi da se pro-choice pokreti, koji se zalažu za pravo žene na izbor, ideološki baziraju na ‘zavjeri protiv života’. Liberalnu demokraciju, u kojoj je izvršenje pobačaja legalno i dekriminalizirano, naziva okolnostima ‘civilizacije smrti’, ističući da se pobačaj ‘nikad ne smije odobravati’, jer ono što je objektivno-moralno nedopustivo nijedan pozitivni državni zakon ne smije učiniti pravno dopustivim, pošto je pravni poredak – uvjerava znanstvenica – ‘podređen moralnom poretku’. U ‘hedonističkom mentalitetu’ život je zapreka egoističkom razvoju vlastite osobnosti, a odluku o pobačaju olakšava potpora ‘liberalne bioetike i radikalnog feminizma’, uz blagoslov pravne države koja donosi takve zakone.
‘Riječ je o individualističkoj etici bez ikakvih normi koja pod izgovorom brige za ljudska prava rastače temeljne ljudske i kršćanske vrednote’, piše nova savjetnica u hrvatskom obrazovanju, koja ‘zabrinjavajućom’ ocjenjuje činjenicu da sve više građana smatra da se Crkva ne bi trebala miješati u područje reproduktivnih prava žena, pa tako ni u pobačaj. Utoliko predstavnici Crkve trebaju ‘osvješćivati težinu zločina kojim se izravno ubija život’, uz naglašavanje ‘statusa ljudskog embrija kao konkretnog ljudskog bića od samih trenutaka njegovog začeća’. Širiti evanđelje treba i u slučaju ateizma, koji autorica naziva direktnim grijehom odbacivanja vjere, s ciljem da ‘ponovno unesemo vrijednosti Kristova evanđelja u globalizaciju u kojoj živimo’. Sekularizam je za nju radikalna ideologija svjetovnosti, nešto kao nova religija, novo otuđivanje i zarobljavanje čovjeka, a smatra i da biomedicinske znanosti od života stvaraju proizvod i proizvoljno ga okončavaju. Sve to iziskuje niz akcija: od društveno-kulturološke i političke do socijalne i crkveno-pastoralne. Između ostalog, drži ona, potrebno je promoviranje borbe protiv abortusa.
S obzirom na dosadašnju karijeru, nema sumnje da slično razmišlja i njena buduća kolegica Valentina Jerković, odgojiteljica u javnom katoličkom dječjem vrtiću ‘Nazaret’. Prije četiri godine koordinirala je riječku kampanju udruge U ime obitelji za referendum o ustavnoj definiciji braka te se na listi Hrasta natjecala na lokalnim izborima. Za Riječku nadbiskupiju vodi povjerenstvo za predškolski vjerski odgoj, kao i predavanja drugim odgajateljima s ciljem prenošenja ‘vjere u području ranog i predškolskog odgoja’.
Novi predsjednik Nacionalnog vijeća Neven Hrvatić inače je član Odbora za pastoral Roma pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, Ljiljana Klinger, ravnateljica osnovne škole u Zagrebu, zalagala se za postojeće stanje obrazovnog sustava, ističući da je reforma preskupa, Ivana Katavić je suradnica Vladimira Paara, akademika bliskog HDZ-u i jednog od najglasnijih kritičara kurikularne reforme, dok je Alexander Buczynski, stalni suradnik Hrvatskog instituta za povijest, potpisao peticiju protiv tobožnje diskvalifikacije Zlatka Hasanbegovića, a zapravo javnog preispitivanja njegovih filoustaških stavova.
Navedeni pojedinci su u NVOO postavljeni netransparentno i izvjesnom arbitrarnom voljom bivšeg ministra Pave Barišića, jer ne postoje jasni kriteriji za imenovanje članova tog obrazovnog tijela. Osnovan u mandatu Zorana Milanovića, NVOO ima zadaću praćenja kvalitete obrazovanja, razvoja nacionalnog kurikuluma i davanja mišljenja drugim institucijama o svim pitanjima vezanima uz školstvo, pa tako i primjerice o vjeronauku ili spolnom odgoju. U teoriji se dakle radi o jednom od najvažnijih tijela u cjelokupnom obrazovnom sustavu, koje bi u aktualnom kontekstu moglo imati i konkretan utjecaj, zna li se da ništa drugačiji kadrovi nisu raspoređeni u resornom ministarstvu, agencijama i cjelokupnom sustavu koji odlučuje o obrazovnoj reformi. Novosti su u više navrata opisivale razmjere njihove infiltracije u institucije poput Ministarstva obrazovanja ili Agencije za odgoj i obrazovanje, gdje konzervativni i inače minorni desni pokreti, i to zahvaljujući HDZ-u, imaju sve veći utjecaj na krojenje cjelokupnog obrazovanja po vlastitoj mjeri.
A ta mjera je, što pokazuje i vjerojatni novi sastav NVOO-a kao paradigma cjelokupnog sustava, sirovi kleronacionalizam; sustav vrijednosti u kojem se stručnjaci za glazbu bave povijesnim revizionizmom i nepismenim veličanjem patriotskog kiča, a povjesničari doprinose retuširanju filoustaških biografija svojih kolega, dok ostali intelektualci koriste svoj tobožnji znanstvenički integritet za besprizorno pravdanje vjerskih dogmi i nasrtaje na većinu značajki sekularnog društva. Opisani kružok – to je mjera vizije Plenkovićevog i HDZ-ovog obrazovanja u Hrvatskoj.
