Početkom dvijetisućitih godina, u osvit liberalizacije medijskog tržišta, u redovnoj rubrici Jutarnjeg lista u kojoj su uspoređivane cijene namirnica, objavljeno je da je cijena sira u Konzumu nekoliko lipa viša od konkurencije. Nezadovoljan obznanom, Ivica Todorić zaprijetio je otkazivanjem oglasa iz svih izdanja vlasnika Jutarnjeg, Europapress holdinga.
Cijela rubrika je ukinuta za nekoliko dana, čime je simbolički najavljen budući odnos korporativnih medija prema Todoriću: umjesto otvorenog dezinformiranja, odabrali su informativno zamračenje. U narednih petnaestak godina Todorićev imperij nadrastao je Republiku Hrvatsku, što je, među ostalim, neminovno podrazumijevalo etički i profesionalni poraz dobrog dijela mainstream medija. Svi problemi nad kojim se ovih dana moralizira u javnom prostoru, od pohlepne nezasitnosti za širenjem, iritantnih statusnih simbola, do luksuznog života koji je otpočeo u mutnim privatizacijskim procesima, uz pomoć zakona koji su krojeni po njegovoj mjeri, među ostalim su i posljedica svjesne odluke najutjecajnijih medija da godinama šute o tome. Danas, kada je i status najvećeg medijskog oglašivača u zemlji doveden u pitanje, ljulja se i komercijalna isplativost ionako desetkovanog medijskog sektora.
Ako bi netko i objavio nešto što se nije dopadalo Todoriću, kao što je to u Jutarnjem listu učinila Sonja Hodak, već sutra bi netko drugi preuzeo izvještavanje o ovoj kompaniji
Ovaj toksični odnos odavno je postao stvar sistemske naravi, od trenutka kad su mediji ovisnost o čitateljima zamijenili potpunom povezanošću s oglašivačima. Sredinom 2006. godine, Ninoslav Pavić, tadašnji vlasnik EPH-a, izjavio je da će se novine uskoro financirati isključivo od oglašavanja. Bilo je to razdoblje Ive Sanadera i početka širenja Todorića na medijski biznis kroz kupnju najvećeg distributerskog lanca kioska (Tisak) i skorašnjeg uspostavljanja monopola nad distribucijom njegovih i tuđih oglasa. U pozadini je Todorić počeo širiti posao i na razne druge sektore, često ulazeći u sumnjive dealove s najmoćnijim izdavačima, pa su izlišne postale čak i primitivne metode prijetnji povlačenjem oglasa.
Umjesto Todorića, naime, preventivno su djelovali vlasnici i urednici medija Večernjeg i Jutarnjeg lista, Nove TV i RTL-a, što potvrđuju novinari koji su radili u tim medijima. Ako bi netko i objavio ponešto u vezi Agrokora što se nije dopadalo vlasnicima medija i Todoriću samom, kao što je to u Jutarnjem listu učinila novinarka Sonja Hodak, već sutra bi netko drugi preuzeo izvještavanje o najvećoj kompaniji u Hrvatskoj, dok bi sugovornici-dobavljači koji su se medijima žalili na tretman u Konzumovim trgovinama, bivali smijenjeni s pozicija.
‘Doživjela sam Todorićevo vrištanje u telefon. Išlo je otprilike ovako: ‘To su moji dućani! Moje police! Ja ću pustiti koga hoću i koliko hoću na moje police! Što vi, Sonja, mislite kad pišete ovakve članke?’ Na radost mojih kolega u tadašnjoj sobi odgovorila sam: ‘Nisam ja tu, gospodine Todoriću da mislim, već da pišem”, napisala je nedavno na Facebooku Sonja Hodak.
Kritički raspoloženi pojedinci u medijima otpravljani su tih godina na marginu, a oni koji su bili spremni besprizorno se ulizivati Gazdi, dobivali bi unosne pozicije u korporativnim medijskim strukturama. To će uskoro postati sistemsko obilježje funkcioniranja medija, kakvo djeluje i danas.
Sve Todorićeve afere bile su itekako još tih godina poznate u medijskom prostoru, ali su ih objavljivale tek probrane publikacije, poput Business.hr-a i Index.hr-a. Zahvaljujući švedskim izdavačima, koji su inzistirali na odvojenosti marketinga i uređivačke politike, tih su godina u Businessu sustavno otkrivali Todorićeve sumnjive poslove, od prenamjene Kulmerovih dvora, ulaska u medijski biznis (RTL), širenja na distribuciju štampe, prezaduženosti, reketarenja dobavljača, pa do učestalog koruptivnog odnosa države prema Agrokoru. Već su tada ispisivali tekstove u kojima su upozoravali na nezdravu ekspanziju ove kompanije u brojne privredne grane, što će ovih dana dovesti cijelu državu u talačku poziciju. Tadašnja urednica Business.hr-a Đurđica Klancir kaže da je servilnost najvećih medija – vlasnika, urednika i novinara – dovela do toga da su problemi enormnog rasta kompanije, nekontroliranog širenja u svim mogućim smjerovima, neplaćanja dobavljačima ili tretmana radnika, ostali godinama izvan fokusa velikih medija.
- Mi, koji smo u malim medijima pisali o svim problemima u Agrokoru, postavljali pitanja i već tada najavljivali moguće nevolje, izgledali smo kao bijele vrane, kao čudaci, kao ‘senzacionalisti’. Znala sam i od kolega iz drugih medija čuti kritike da ‘smo previše kritični’, ili da se pravimo važni. Da ne spominjem floskulu koja se svako-malo provlači: da ljudi zapravo ne žele toliko čitati ‘o problemima’, odnosno da ‘žele više lijepih priča’ – kaže Klancir, koja je po dolasku nove uprave u Business.hr smijenjena s uredničke pozicije. Zbog korumpiranog marketinško-oglašivačkog sustava koji ne trpi kritike, i ovaj medij će ubrzo postati servilan i nerelevantan.
Priča o odnosu medija i Agrokora mogla se pritom primijeniti i na druge velike oglašivače, o čijim je aferama javnost čitala tek kada su postali dio kaznenih spisa. Hypo banka, Pliva, Hrvatski telekom, kriminalno preuzimanje medija, baš kao i korupcija na najvišim političkim razinama – samo su neke od tema kojih su hrvatski mediji bili svjesni još u vrijeme njihova odvijanja.
Kako nam kažu novinari iz najvećih medija, i danas je zabranjeno dublje kopati o osiguravateljskim kućama, trgovačkim lancima, energetskom sektoru, pivarskim poduzećima, kozmetičkoj industriji, bankama i ponekim državnim kompanijama. Uz Agrokorov koncern, zabranjene teme su također Hrvatski Telekom, VIP, INA, Pliva, Podravka, Tele 2, Lidl, Hrvatska pošta, Privredna banka Zagreb, Zagrebačka banka, Croatia Osiguranje, Atlantic Grupa, Adris, HEP i Zagrebačka pivovara.
Zabranjene teme u medijima su i Hrvatski Telekom, VIP, INA, Pliva, Podravka, Tele 2, Lidl, Hrvatska pošta, Privredna banka, Zagrebačka banka, Croatia Osiguranje, Atlantic Grupa, Adris, HEP i Zagrebačka pivovara
Navedene se firme u medijima propitkuju tek u slučaju kada problem postane prevelik da ga mogu ignorirati. Kad je priča oko ‘švicarca’ počela dospijevati u javni prostor, zahvaljujući građanima okupljenima oko udruge Franak, upravitelj jedne od najmoćnijih banaka u Hrvatskoj predložio je, zabrinut medijskim interesom za temu, mogućnost ‘olakšavanja’ kreditne zaduženosti utjecajnijih novinara koji imaju račune kod te banke. O prijedlogu se nije ni razmatralo, jer se shvatilo da se priča više ne može zaustaviti. Neki od najtiražnijih medija, poput Jutarnjeg lista, prvih su tjedana sijali paniku da će konverzija švicarskih franaka dovesti cjelokupni sustav u kolaps, što se, kažu nam neki tadašnji novinari i urednici na HRT-u, programski i svjesno promoviralo i na javnoj televiziji.
- Iako zbog takozvane ‘objektivnosti’ nije manjkalo oprečnih stajališta, sijanje straha od uplitanja države u razrješenje ovoga problema bila je glavna narativna crta većine informativnih emisija na HTV-u, ali i našim radijskim postajama. Uostalom, i danas se gotovo u pravilu u emisije zovu stručnjaci za financijski sektor koji su otvoreni agenti banaka i krupnog kapitala, čime se njihovi stavovi promoviraju kao čistokrvni mainstream - kaže nam novinar HRT-a koji je želio ostati neimenovan. Dodaje da su sveprisutni autocenzura i strah od Todorića uvjetovali i dosadašnje odbijanje da se emitira dokumentarac ‘Gazda’, koji govori o bogaćenju obitelji Todorić.
Ovaj film ujedno je i pokazatelj da strukturni odnos prema nositeljima krupnog kapitala nije povezan samo s medijskim sektorom, već se nameće i kao simptom društveno-političke korupcije. U zadnjih nekoliko mjeseci, naime, redatelja ovog dokumentarca Daria Juričana odbio je najveći kino prikazivač Cinestar, dok su Školska knjiga, Tisak, Algoritam i Ljevak odbili prodavati istoimenu knjigu, pod neslužbenim obrazloženjem da im je Todorićev Tisak ‘veliki klijent i da ne žele ugroziti taj poslovni odnos’.
U isto vrijeme, komercijalne televizije s nacionalnom koncesijom nisu prikazale nijedan prilog o filmu, osim što je HTV uzeo izjavu o filmu Bože Petrova koji ga je gledao. Jutarnji list je prije premijere filma izbrisao sa svog web portala dva članka o filmu.
- Jutarnji je također odbio plaćeni oglas Al Jazeere, u kojem je trebalo biti najavljeno emitiranje dokumentarca na njihovom kanalu ovog tjedna - kaže nam Juričan.
Što se tiče najvećih medija, s obzirom na ovisnost o Gazdi ne trebaju čuditi ni njihovi recentni apeli za nužnošću spašavanja Agrokora i njegova vlasnika. Riječ je, kako smo opisali, o jednom te istom interesnom miljeu koji reproducira status quo i pritom izražava spremnost da svoje pozicije dovede do tragikomičnog apsurda. Nedavno je Jutarnji list ukazao na ‘kreditni šovinizam’ zbog većih kamata koje je Agrokor morao plaćati od zapadne konkurencije, kao što je po začetku priče o ‘švicarcima’ zauzeo pro-bankarsku poziciju, koristeći pritom jednako apsurdan set argumenata. Izdavač Jutarnjeg Marijan Hanžeković, naime, od Todorića dobiva novac, dok ga od dužnika, zahvaljujući primarnim odvjetničkim djelatnostima u ovršnim postupcima, oduzima.
Teoretičar medija i kulture, sveučilišni profesor Hajrudin Hromadžić složit će se da je u slučaju Todorića, baš kao i medija, riječ o problemu sistemske naravi, dok su navedeni primjeri tek njegove posljedice.
- Jasno je da medijske institucije koje u kapitalističkom sustavu primarno funkcioniraju prema modelima i zakonitostima istog tog sustava, to jest logike permanentnog ostvarivanja profita, ne mogu biti i nisu slobodne, ma koliko sebi taj isti sustav, sve teže i sve neuspješnije, prišivao pridjev demokratski. Cijeli je proces jasan i prokazan čak i u ovim našim uvjetima pauperizirane poluperiferije suvremenog neokapitalizma: srednjostrujaški mediji u okolnostima ideologije tržišnog fundamentalizma funkcioniraju tek kao jedan, istina dosta moćan, agens istog tog sustava, a ne kao njegov korektiv - kaže Hromadžić.
