Znate, ima ljudi koji lažu i kad ne treba i ti su mi najgori. Očito da takvi ljudi koji lažu i kad ne treba imaju neki defekt u karakteru – tim je riječima sredinom prosinca prošle godine, dva mjeseca nakon što je pred Saborom u crnim uniformama marširala njegova Slavonska sokolska garda, usred dugotrajnih pregovora o sastavljanju Vlade, čelni čovjek HDSSB-a Branimir Glavaš komentirao tvrdnju sada već bivšeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, koji je izjavio da nije tražio njegovu potporu koaliciji HDZ-a i Mosta. Bilo je to vrijeme kada Glavaš nije imao mira. Svako malo, netko bi mu pokucao na vrata: ‘Tražili su nas podršku i jedni i drugi. SDP je tražio potporu za slaganje parlamentarne većine za konstituiranje Sabora, a HDZ je išao korak dalje, tražili su potpise za formiranje Vlade. Nismo se čvrsto obećali ni jednima ni drugima’.
Na kraju je Branimir Glavaš podržao formiranje Vlade HDZ-a i Mosta u Saboru, ali je najavio kako ta podrška nije bezuvjetna. Pola godine kasnije, krajem svibnja i početkom lipnja, dok se vladajuća koalicija raspadala pred očima javnosti, i dok je u Saboru trajala bitka za svaki zastupnički glas u prikupljanju većine za ili protiv opoziva premijera, Glavaš ponovo nije imao mira: ‘Ovih dana izloženi smo svrstavanju u jedan ili drugi blok’. Na kraju posljednje runde Glavaš je podržao izglasavanje nepovjerenja premijeru Tihomiru Oreškoviću, jer mu, nakon što je na prošlim izborima njegova stranka podbacila i osvojila samo dva mandata, odgovara da se na izbore ide ponovo i to u koaliciji s jakim partnerima: ‘Za HDSSB novi izbori značili bi ozbiljan povratak u Sabor s minimalnim brojem zastupnika, a potencijalni partneri omogućit će nam osvajanje jednog ili dva mandata više’. Ako ponovo pred Sabor ne dođe sa svojim crnokošuljašima iz Slavonske sokolske garde, koju u HDSSB-u nazivaju ‘sportsko rekreacijskom četom’, Glavaš bi doista, prema ocjenama političkih analitičara, trebao dobro proći na izborima.
Ovo sve je volja politike i sramota je da i lijevi i desni žele koalirati s njim. On ne bi opstao kao političar da ga nisu uzimali u koalicije, kaže Jadranka Reihl-Kir
Nema sumnje da Branimir Glavaš u zadnjih pola godine, bez obzira na podbačaj na prošlim izborima, uživa u svijetlima reflektora i medijskoj pažnji koju je dobio. Doživljaj mu jedino kvari lagani zadah slavnih devedesetih, koji ga godinama prati i ne da mu da se opusti u ulozi poželjnog koalicijskog partnera raznim političkim opcijama. Tako je 2. lipnja ponovo morao na sud, ovaj put Vrhovni, koji ovih dana razmatra njegov slučaj: ‘Došao sam danas čistog obraza pogledati sudskom vijeću u lice. Neću odstupiti od onoga što sam već govorio’. Okupljenim novinarima osuđeni ratni zločinac izjavio je da se on zalaže da se cijeli sudski postupak u kojem je osuđen na osam godina zatvora ponovi iz početka. Zašto? Pa naravno, ‘jer su ubojice još na slobodi’, a DORH i MUP ih, tvrdi Glavaš, nagovaraju da svjedoče protiv njega.
Zaista, Branimiru Glavašu treba vjerovati kada kaže da su ubojice još na slobodi, jer on to najbolje zna. Naime, prema izjavama svjedoka na suđenju za ubojstva u Osijeku 1991., neka je ubojstva direktno ili indirektno zatražio sam. Tako je svjedokinja Gordana Getoš Magdić izjavila da joj je upravo Glavaš dao ceduljicu s imenom direktora pošte Branka Lovrića i rekao da ga treba privesti i postaviti mu nekoliko pitanja. Lovrić je odmah uhapšen u kući, ispitan i ubijen na obali Drave.
Novinari koji u zadnjih pola godine propituju Glavaša o koaliranju, HDZ-u, SPD-u, novim izborima i odluci Vrhovnog suda, nikako da pokucaju na vrata onih koji kada ga vide na televizoru mijenjaju program, a to su obitelji žrtava iz slučajeva ‘Garaža’ i ‘Selotejp’. Glavaš je 2009. za slučaj ‘Garaža’ i zlostavljanje Nikole Vasića te ubojstvo Čedomira Vučkovića dobio pet godina zatvora. Osam godina zatvora dobio je za hapšenje i mučenje sedam civila na obali Drave, kojima su ruke vezane selotejpom i koji su potom ustrijeljeni i bačeni u Dravu. Branko Lovrić, Alija Šabanović, Milutin Kutlić, Bogdan Počuča, Svetislav Vukajlović i jedna neidentificirana žena su ubijeni, dok je Radoslav Ratković preživio strijeljanje i pad u rijeku.
Pokušali smo razgovarati s Radoslavom Ratkovićem, jednim od najvažnijih svjedoka na suđenju Glavašu kojem je 2009. određena jedinstvena kazna u trajanju od deset godina. Vrhovni sud je 2010. smanjio kaznu na osam godina zatvora. Nakon odležanih više od pet godina, Ustavni sud je zbog proceduralne pogreške ukinuo kaznu i pustio Glavaša na slobodu. Ratković danas živi u Vojvodini. Na kućni telefon javila se njegova supruga: ‘Nismo zainteresirani ni za kakve razgovore. Mi hoćemo da imamo svoj mir. Hvala vam lepa i doviđenja’. Nakon toga, Ratkovićeva nam je supruga spustila slušalicu. Erika Kutlić, supruga na Dravi ubijenoga dr. Milutina Kutlića je pedijatrica. Na poziv Novosti da prokomentira činjenicu da je Glavaš na slobodi i da je ponovo važan politički faktor u Hrvatskoj, samo je rekla: ‘Ne mogu, ne mogu…’ i spustila slušalicu. Na razgovor je pristala samo jedna članica obitelji žrtava, ali nam nije dozvolila da njen identitet objavimo: ‘Ja ne mogu gledati da osuđeni ratni zločinac danas vodi glavnu riječ. Morate me shvatiti zašto više ne želim javno govoriti. On je i danas glavni šerif u Osijeku. Ja se ne bojim, ali ja nisam sama. Bojim se za obitelj’.
Gospođa s kojom smo razgovarali odazvat će se pozivu suda na svjedočenje, ukoliko je netko bude ponovo zvao.
- Treba reći istinu. Ja ću je ponoviti, jer taj teret ne želim ostaviti djeci. Ja sam ponosna da je Županijski sud nakon istrage SOA-e javno objavio da nema nikakvih dokaza da je deset žrtava slučajeva ‘Garaža’ i ‘Selotejp’ za nešto krivo. Bile su to nevine žrtve, tako je pisalo, protiv njih se nije vodio nikakav postupak. To je potpisao tada baš Tomislav Karamarko. Moj muž je bio nevin, meni je to važno – kazala nam je.
Josip Reihl-Kir također je bio nevin. Za njegovo ubojstvo nikada se nije sudilo i vjerojatno se nikada neće suditi Branimiru Glavašu. Jadranka Reihl-Kir smatra da bi trebalo.
- Ne mogu se pomiriti s činjenicom da se ni 25 godina nakon pogibije mog supruga Glavaša nikada nije pozvalo ni u DORH ni u sud, nikada ga se nije ispitalo. Gospođa Ratković kod istražnog suca je dala iskaz da je vidjela Branimira Glavaša kako raspoređuje naoružane ljude na punktu koji se do tada nije koristio. Deset minuta kasnije tu je ubijen moj suprug. Postoji i jedan pripadnik ZNG-a koji je osobi kojoj ne želim reći ime kazao da mu je Glavaš rekao da će doći do pucnjave, ali to nije uzeto u obzir. Sve što je na suđenju za ubojstvo mog supruga upućivalo na nalogodavce, bilo je isključeno – kaže nam Jadranka Reihl-Kir.
Njoj je jasno tko je omogućio političko preživljavanje čovjeka koji je osuđen za ratni zločin.
- Ovo sve je volja politike i sramota je da i lijevi i desni žele koalirati s njim. On ne bi opstao kao političar da ga nisu uzimali u koalicije. U Đakovu su HDZ i SDP koalirali s HDSSB-om. Kada je SDP 1997. predložio da se jedna ulica tamo nazove po mom suprugu, HDZ je bio protiv, jer je tada vladao sam. Rekli su da njegovu ulogu povijest još nije dovoljno ocijenila. Kada je koalicija došla na vlast, imenovanje je predložio HDZ. Tada su vijećnici SDP-a i HNS-a glasali protiv – kaže supruga ubijenog osječkog policajca.
Jedan od najvažnijih svjedoka Krunoslav Fehir danas o svemu šuti, a iz izvora koji kontaktiraju s njim saznajemo da se preplašio nakon što ga je nepoznati vozač udario dok je vozio bicikl
Zanimljivo je da u Ustavnom sudu koji je ukinuo presudu tada sjedio Mato Arlović, koji je trebao otići na pregovore s pobunjenim Srbima, skupa s Josipom Reihl-Kirom, ali se malo prije odlaska predomislio.
- Sramotno je to što se to događa, Ustavni sud me ne čudi, znamo tko je tamo i tko kreira Ustavni sud, a znamo i kakva su pojačanja sada dobili. Mato Arlović i Vladimir Šeks stoje iza opstrukcija u vezi mog supruga. Teško mi je gledati da se Glavašu i Šeksu danas daje toliki medijski prostor. Da nije tako, oni bi bili i politički i javno mrtvi, dovoljno su zla nanijeli – kaže Jadranka Reihl-Kir.
Šutnja obitelji žrtava u iščekivanju odluke Vrhovnog suda ne čudi pravnicu Jelenu Đokić Jović iz Documente, koja je godinama pratila sudski postupak protiv Glavaša.
- Zato što je Glavaš vrlo snažan politički faktor, a s druge strane, kada je provođen sudski postupak, bilo je opstrukcija kaznenog postupka, bilo je velikog utjecaja na svjedoke. Postupak je prebačen iz Osijeka u Zagreb, ali su se prijetnje svjedocima nastavile, jer većina svjedoka živi u Osijeku, gdje je Glavaš tada bio još utjecajniji nego sada. Zato su svjedoci izgubili povjerenje u pravosuđe – kaže Jelena Đokić Jović.
Odjednom je zašutio i jedan od najvažnijih svjedoka protiv Glavaša, Krunoslav Fehir, koji je 31. kolovoza 1991. pucao u civila Čedomira Vučkovića, kada je nesretni čovjek nakon strašnog mučenja pokušao pobjeći iz garaže u dvorištu zgrade u kojoj je osim Glavaša, tada kao predsjednik Kriznog stožera za Istočnu Slavoniju i Baranju, stolovao i Vladimir Šeks. ‘Jesam li vam rekao da ih čuvate, sada vodi i onoga drugoga, ionako te je vidio’. Ovu rečenicu, prema Fehirovim tvrdnjama, Glavaš je izgovorio nakon što je Vučković izdahnuo. Utvrđeno je da je umro od ozljeda nastalih ispijanjem kiseline za akumulatore, a ne od ranjavanja s dva metka koja je u njega ispalio Fehir. Danas Fehir o svemu šuti, a iz izvora koji kontaktiraju s njim saznajemo da se preplašio nakon što ga je nepoznati vozač udario dok je vozio bicikl.
Do suđenja Branimiru Glavašu došlo je tek nakon njegovog razlaza s tadašnjim moćnikom Ivom Sanaderom. Glavaš je vjerojatno u pravu kada tvrdi da je progon kojem je izložen bio politički, jer do njega vjerojatno ne bi došlo da se nije odmetnuo od HDZ-a. Oni koji su radili drugačije, danas se pojavljuju samo kao svjedoci, koji se, poput Šeksa, ničega ne sjećaju. Prema mišljenju zastupnika obrane optuženih, sasvim je izvjesno da će Vrhovni sud uskoro objaviti odluku kojom će se suđenje Branimiru Glavašu i ljudima s kojima je 1991. gospodario životima nepodobnih građana Osijeka, vratiti na početak. Jelena Đokić Jović smatra da je Ustavni sud predugo odlučivao o žalbi Glavaševe obrane.
- Porazna je činjenica da se na odluku Ustavnog suda čekalo više od 4 godine. U međuvremenu je postupak pravomoćno okončan, obiteljima žrtava su isplaćena obeštećenja, većina osuđenih je odslužila zatvorske kazne. Sada se očekuje da će Vrhovni sud vratiti suđenje na početak na Županijski sud u Zagrebu – pojašnjava Jelena Đokić Jović.
Ako se doista suđenje vrati na početak, bit će to još jedna bizarna epizoda hrvatskog pravosuđa, jer je Ustavni sud ukinuo presudu samo zato što je u presudi Županijskog suda u Zagrebu stajalo da rat u Hrvatskoj, prije odluke o razdruživanju od SFRJ 8. listopada 1991. godine, nema karakter međunarodnog sukoba. Zbog tog, prvenstveno političkog pitanja, vjerojatno će doći do ponovnog suđenja. Za to vrijeme ratni zločinac i gospodar života i smrti u ratnom Osijeku 1991. ima važnijih problema. Izbori su, naime, blizu.
