Antiratna perspektiva razgovora Drugi rat, kojeg je moderirala Vesna Janković,nažalost je ostala u sjeni divljanja ispred kazališta. Podsjetimo, javni razgovor, koji je održan u organizaciji riječkog HNK, Srpskog narodnog vijeća i Documente, izazvao je veliko uzbuđenja u Rijeci, ali i veliku polarizaciju. Naime, nekoliko stotina društveno i kulturno osviještenih građana Rijeke, zajedno s gostima iz Zagreba, došlo da prati razgovor dok je stotinjak navijača Armade, pripadnika Autohtone stranke prava i ostalih huligana koji teško da su ikad u životu bili u riječkom HNK-u ili bilo kom drugom kazalištu, nastojali da ometu događaj, što je na kraju rezultiralo i divljačkim napadom na grupu zagrebačkih nevladinih aktivista i novinara nakon događaja.
Već sat vremena prije početka događaja na pustom trgu pred kazalištem pojavila se grupica autohtonih pravaša predvođena njihovim šefom Draženom Kelemincem, koji je uz razvijene zastave s prvim bijelim poljem na megafon izvikivao svoj klasični repertoar uvreda na račun svih koji su se drznuli imati drugačiji stav o ratu i stradanju.
- Ovo je četničko-komunistički skup, gonite se u Srbiju, ovo je hrvatsko kazalište, a ne srpsko kazalište, ovdje su došli autobusi iz Bačke Palanke, Apatina, Kragujevca, Niša - derao se Keleminec dočekujući publiku i presrećući neke od važnijih gostiju, kao što su Vesna Teršelič i Milorad Pupovac.
U jednom momentu netko od pravaša počeo se naguravati s nekim od gostiju, nakon čega su pravaši nasrnuli na vrata tražeći da policija uhapsi čovjeka koji se samo pokušao provući kroz stvorenu gužvu. Zbog povećanih mjera osiguranja, stvorila se kolona pred ulaznom, pa je tako Keleminec dobio prisilne slušaoce svoje govorancije pri čemu je dobio pomoć i od jedne neimenovane žena iz Viškova.
Sve je to morala slušati publika u kojoj su bili pomoćnik ministra branitelja Bojan Glavašević, konzul Srbije Momčilo Radivojević, ličnosti iz svijeta kulture Zagreba i Rijeke, kao i brojni građani koji su prisustvom u kazalištu htjeli dati podršku i saučešće žrtvama ratnih stradanja.
A dok je pred zgradom kazališta policija, kojoj su u pomoć stigli i pripadnici interventne jedinice, sprečavala bliski kontakt publike i pravaša, s Mosta hrvatskih branitelja u obilazak grada krenulo je stotinjak ljudi, uglavnom iz redova braniteljskih udruženja i pripadnika Armade. Oni su pjevanjem ustaških pjesama i pozivanjem na klanje ‘četnika’, ali i uvredama na račun intendanta Olivera Frljića i gradonačelnika Vojka Obersnela marširali gradom. Zaustavili su se pred zgradom gradske uprave gdje je HDZ-ovac Mile Biondić, poznat javnosti po organiziranju kontramitinga na Jadovnom, održao govor u kome je elaborirao povike demonstranata. Došli su i do kazališta ispred koga je bio kordon interventne policije uz brojne policajce u uniformama i civilu. Tamo su urlali: ‘Otvori vrata’, ‘Mi Hrvati ne pijemo vina, samo krvi četnika iz Knina’ i ‘Ustaški se barjak vije za slobodu i za dom’, ali se do kraja razgovora sa ženama stradalnicama njihov broj smanjio.
Ipak, ostalo ih je dovoljno da osiguranje publiku zadrži u foajeu neko vrijeme i na kraju izvede na sporedne izlaze. Demonstranti, kojih je tada bilo nekoliko desetina, većinu njih dočekivali su uvredama, ali je policija na tom prostoru sprečavala bliski kontakt. Ipak, jedna od grupa navijača koje su se razmilile gradom naletjela je na skupinu aktivista i novinara iz Zagreba koja je bila u kazalištu. Nakon uvreda na nacionalnoj i spolnoj osnovi, zalijevali su ih vodom i pivom, pljuvali, ženskom dijelu grupe pokazivali spolovila. Dvojica muških učesnika, među njima novinar Hrvoje Šimičević, dobila su i nekoliko udaraca.
‘Vraćali smo se s tribine Drugi rat održane sinoć u riječkom HNK Ivana pl. Zajca, na kojoj je pet žena različitih nacionalnosti s publikom dijelilo osobne ratne traume. Napali su nas oko 22:30 sati, dok smo stajali na Korzu, u neposrednoj blizini kazališta, čekajući autobus za Zagreb. Čopor od desetak supijanih muškaraca, s kriglama u rukama, najprije je na nas nasrnuo verbalnim uvredama. Bio je to set kletvi koji je standardan za ovdašnji fašistički folklor i obilježavanje obljetnice Oluje.
Nešto ranije imali smo ih priliku čuti ispred HNK, gdje je pedesetak desnih ekstremista, zajedno s napadačima, preko ramena oklopljenih specijalaca bljuvalo najsiroviju mržnju u smjeru posjetitelja tribine. Na njihov školski primjer govora mržnje policija nije reagirala, kao niti na ‘mjerenje visine kukuruza’ koje se pred kazalištem odigralo u više navrata.
Nazivali su nas četnicima, izrodima, govnima, skotovima, urlali da nas sve treba ubiti, dok bi ‘ove intelektualke’ - koje su brojčano sačinjavale najveći dio napadnute grupe - ‘četnici trebali jebati u usta’. Jedan se verbalno ‘posrao na te vaše diplome’, a drugi doslovno iz gaća izvadio hrvatsku ‘kurčinu’, veličine Pavelićeve NDH. Potom su mene i još nekolicinu ljudi okupali pivom, zajedno s fotografskom opremom.
Jedan gologlavi domoljub se okuražio. Unio se u lice N.K. i počeo ga gurati. Stao sam pored njega, pokušavajući ga smiriti. ‘Prestani me slikati!’, urlao je momak, a nije pomoglo ni kada sam mu rekao da ne snimam, jer aparat, kao što vidi, niti ne držim u rukama. U glavu mi je doletjela prva šaka, ubrzo i druga. Hijene su nanjušile krv.
Pogodili su N.K. šakom u glavu, a potom i nogom u bedro. ‘Šta je četnici, a?!’, unosili su nam se u lice, dok je nekoliko mladunaca među njima urlalo, zavijalo, škrgutalo zubima i neverbalnim gestama sugeriralo da mogu s nama raditi što žele. Pokušali smo se maknuti, ali to je samo povećalo junačku agresiju. Dok su, ovaj puta doslovno, pljuvali u našem smjeru, dio fašista je primijetilo dečka koji je stajao nekoliko metara dalje. Držao je kameru u ruci. Dao se u bijeg, a za njim i rečeni fašisti, čije su se dvije staklene krigle rasprsnule po Korzu, nakon što su glavu mete promašile za nekoliko centimetara.
Poslije fizičke i verbalne torture, Hrvatine su polako napustile poprište iživljavanja. Za njima je iščezavao i eho u zraku: mamu vam jebemo četničku… Ubrzo je na Korzo stigla i policija, koja je napadnutima uzela osobne podatke, a napadačima stavila ‘soli na rep”, navodi Šimičević u tekstu koji je objavljen na portalu Lupiga.
Snimatelja, koji je bio u blizini i sve pratio, naganjali su po ulicama i gađali kriglama, ali je bio brži od njih. Nakon nekoliko minuta, stigla je policija koja je uzela iskaze napadnutih, a na osnovu snimljenog materijala ustanovila da su neki od napadača njihovi stari znanci. A hoće li protiv tih starih znanaca nešto i poduzeti, uskoro će se pokazati.
