S Tonijem Vidanom, članom Upravnog odbora Zelene akcije, razgovarali smo o, najblaže rečeno, kontroverznoj ideji Vlade da već u travnju kompletno Jadransko more dodijeli u koncesiju naftnim kompanijama da tamo, pod nejasnim uvjetima, istražuju i eventualno crpe naftu i plin. Unatoč informativnoj blokadi koju nameću institucije, projekt u javnosti izaziva sve glasnija protivljenja, a kakva je strategija Vlade u smislu otvorene komunikacije s građanima i zaštite javnog interesa, kaže Vidan, možda najbolje govori detalj da je ona prekršila vlastitu odluku o zabrani državnim institucijama da koriste PR agencije, pa je za ovaj projekt angažirala dvije takve tvrtke, od kojih je jedna Manjgura Krešimira Macana.
Budući da je Zelena akcija nedavno proslavila 25. rođendan, pitali smo Vidana hoće li možda upravo ova akcija zaustavljanja nasrtaja na naš najvrjedniji resurs biti i najteža kampanja te organizacije, a on nam je rekao da bi se lako moglo dogoditi da upravo ‘kampanja za Jadran bez naftnog zagađenja na proslavi 50. godišnjice Zelene akcije bude prepoznata kao najveća kampanja kojom se ona ikad bavila’.
Puno ljudi još uvijek živi u uvjerenju da je u pitanju neki mali komadić mora na pučini i ostanu zatečeni kada shvate da se cijeli Jadran daje u koncesiju naftašima, s izuzetkom uskog obalnog pojasa
- Za sada, to je kampanja u nastajanju jer smo u intenzivnim razgovorima s partnerima u regiji i ova će priča sasvim sigurno uskoro prerasti u međunarodnu. Naime, čim smo se ozbiljnije počeli baviti ovim problemom uvidjeli smo da je nedovoljno produktivno baviti se samo eventualnim istraživanjem i eksploatacijom u hrvatskom dijelu Jadrana i da se kao logičan prioritet nameće kampanja za cjelokupni Jadran bez naftnog zagađenja, odnosno za Jadran u kojemu ni u jednom njegovom dijelu neće biti rizičnih istraživanja i eksploatacije nafte. A to podrazumijeva ne samo obustavljanje planiranih aktivnosti istraživanja i crpljenja, nego i privođenje kraju postojećih aktivnosti.
Zahodi na pučinskim otocima
Za početak, prokomentirajmo činjenicu da je Vlada apsolutno cijeli hrvatski dio Jadrana ponudila kao predmet istraživanja.
Kada ljudi shvate da je Vlada zaista cijeli Jadran odlučila istrančirati u istražna područja i dati ih na natječaj naftnim kompanijama, u pravilu budu šokirani jer im je potpuno jasno da je to apsolutno neprihvatljivo. Puno ljudi još uvijek živi u uvjerenju da je u pitanju neki mali komadić mora na pučini i ostanu zatečeni kada shvate da se cijeli Jadran daje u koncesiju naftašima, s izuzetkom uskog obalnog pojasa od također bizarno arbitrarno određenih deset kilometara od kopnene obale i šest kilometara od otočnih obala. Ono što posebno rastužuje je da Ministarstvo gospodarstva i Agencija za ugljikovodike ne poštuju čak ni tu formulaciju, pa su naše pučinske otoke bez ikakve javne rasprave utopili u istražna područja i dali ih na moguće raspolaganje naftnim kompanijama, koje sada gotovo da svoje poljske zahode mogu staviti na te otoke.
U javnosti se čuje dosta prigovora zbog nepoštivanja zakonske procedure u svim dosadašnjim fazama ovog projekta. O čemu se radi?
Prvi korak u bilo kakvom procesu eksploatacije u Jadranu zahtijevao bi izradu strategije upravljanja Jadranom ili strategiju gospodarenja mineralnim sirovinama, što nije napravljeno. U ovom trenutku imamo nevjerojatnu pravnu situaciju da Okvirni plan i program istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu ne postoji ni u jednom strateškom dokumentu koji je donio Sabor. Čak je i u direktnoj suprotnosti s Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske, koji u svom kartografskom prikazu jasno naznačuje samo dva mala područja za istraživanje ugljikovodika. Dakle u takvom jednom potpunom pravnom vakuumu donesen je, praktički na razini ministarske odluke, Plan i program eksploatacije ugljikovodika i to nakon što se krenulo u javni natječaj i dodjeljivanje koncesija. Mnogi elementi te procedure u suprotnosti su i s domaćom i europskom legislativom o tome kako treba provoditi strateške procjene utjecaja na okoliš, a također su u suprotnosti i s europskom direktivom o ‘offshore’ naftnim aktivnostima. Ta direktiva, koja nije ugrađena u naše zakonodavstvo, iako Barbara Dorić iz Agencije za ugljikovodike govori da jest, jasno kaže da je minimalni institucionalni preduvjet za kvalitetan nadzor onaj da ni u kojem slučaju ista institucija ne može sklapati poslove s naftašima i imati ingerencije da brine o sigurnosti i zaštiti okoliša. To što gospođa Dorić tvrdi da je sve u skladu sa zakonom je ili diletantizam ili nevjerojatna nebriga i mi ćemo, ukoliko dođe do potpisivanja ugovora s koncesionarima, pravno propitivati te ugovore jer će oni počivati na proceduri koja je izvan svih standarda normalnog procesa donošenja odluka.
Nemamo Ministarstvo zaštite okoliša
Što u cijeloj priči radi Ministarstvo zaštite okoliša, reklo bi se da uopće ne postoji?
Ministar Mihael Zmajlović očito je prezauzet uređivanjem svog novog ureda. Za zemlju kojoj je jedan od osnovnih temelja gospodarstva očuvani okoliš šokantno je da imamo ministra koji je u stanju javno izreći da ovo pitanje nije u njegovoj ingerenciji. U ovom slučaju zaista možemo reći da Hrvatska nema ni Ministarstvo zaštite okoliša, a ni ribarstva ni turizma, jer su sve te institucije koje bi trebale štititi javni interes na svojim područjima potpuno zakazale i benevolentno prepustile Ministarstvu gospodarstva ovlasti nad cijelim Jadranom i programom koji direktno ugrožava i ribarstvo i turizam, a o okolišu da ne govorim. Te su institucije u jednom trenutku formalno bile uključene u proces, kada su se od njih tražile pismene suglasnosti za Okvirni program. Većina ih je rekla da program neće imati nikakvih negativnih utjecaja na njihove resore, dok se Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja oglasilo stavom da obuhvat Okvirnog plana nije u skladu s postojećom legislativom, no ta primjedba uopće nije uvažena. Ukratko, odgovorne institucije su zakazale i jedini način da se ova ludost zaustavi je odlučno suprotstavljanje javnosti, naročito one na obali i otocima.
Što je sve bilo sporno u vezi seizmičkih istraživanja koja je provela norveška tvrtka Spectrum?
Nevjerojatno je da se 2014. godine jedno komercijalno istraživanje vodi pod pravnim tumačenjem znanstvenog istraživanja kako bi se izbjegle sve moguće pravne peripetije i neophodnosti ishođenja dozvola. Postoje barem tri upitne teme povezane s tim istraživanjem koje će prije ili kasnije završiti na sudu. Prvo, tu je činjenica da je sa Spectrumom sklopljena direktna pogodba, dok europska legislativa kaže da svaki posao vezan uz istraživanje i eksploataciju ugljikovodika treba biti stavljen na međunarodni natječaj i objavljen na svim službenim jezicima u službenom glasniku EU-a. Drugo je činjenica da je taj posao predstavljen kao znanstveno istraživanje, a treće da su Spectrumu ustupljeni podaci već provedenih INA-inih seizmičkih snimanja besplatno, odnosno u nejasnim financijskim uvjetima. Osim toga, prije istraživanja nije napravljena studija utjecaja na okoliš, pa se ne zna jesu li oni intenzitetom i rasporedom istraživanja išli za tim da što više uštede i da u jednom potezu zvučnim bombama snime cijeli Jadran ili su to radili sukcesivno, na način da se vrste kojima buka smeta mogu skloniti. Na koncu, nije poznato ni koji je rezultat tog snimanja, no stručnjaci iz Sindikata naftnog gospodarstva uvjereni su da Spectrum nije mogao doći do podataka koji bi bili drugačiji od onih koje je INA već imala u svojim istraživanjima.
Studija za benzinsku stanicu
Kakav je stav Zelene akcije prema Strateškoj studiji utjecaja na okoliš objavljenoj u siječnju?
Naš glavni komentar je da je ta studija stručno i sadržajno primjerenija jednoj malo većoj benzinskoj stanici u Zagrebačkoj županiji nego 30-godišnjem eksploatiranju Jadrana od strane naftnih kompanija. Ona ni u kom slučaju ne odgovara na pitanje koji su to rizici i koji je obuhvat i intenzitet aktivnosti možda prihvatljiv u odnosu na druge ekonomske grane i ekosustave Jadrana. Ona to ni ne može jer se donosi post festum, nakon što je objavljen natječaj, a preliminarne dozvole dogovorene. Ovo je tužan pokušaj da se ispuni forma, bez ikakvog stvarnog nastojanja da se stvore stručni preduvjeti za ozbiljnu javnu raspravu. Autori studije i institucije tvrde da se točni uvjeti ne mogu propisati jer se još ne zna gdje će biti platforme, pa će detaljne mjere zaštite okoliša biti propisane u studijama utjecaja koje će raditi – sami koncesionari. Umjesto da institucije postave jasne okvire i limite, oni ostavljaju vrlo široko područje zaštite nedefinirano, dok su u Strateškoj studiji utjecaja na okoliš navedene samo preporuke. Situacija će biti takva da će se za svaku pojedinu operaciju raditi pojedinačna studija, bez da će se znati kumulativni efekt svih aktivnosti. Očigledno je da je studija rađena s ciljem da se projekt opravda, što se dobro vidi iz nekih bizarnih detalja, poput tvrdnje da će se na naftnim platformama moći odmarati ptice, pa to znači da će projekti imati pozitivan utjecaj. Važno je spomenuti i da su sastavni dio kvalitetne izrade strateške procjene utjecaja na okoliš i prekogranične konzultacije, što također nije napravljeno i potpuno nam je nejasno kada i kako ih se misli provesti prije najavljenog potpisivanja ugovora početkom travnja.
Autori studije i institucije tvrde da se točni uvjeti ne mogu propisati jer se još ne zna gdje će biti platforme, pa će detaljne mjere zaštite okoliša biti propisane u studijama utjecaja koje će raditi – sami koncesionari
Što je sve ugroženo ovim projektom?
Čak i da ne dođe do havarije, već samom pojavom platformi narušit će se percepcija Jadrana kao očuvane prirodne ljepote, a time i njegova turistička atraktivnost. Drugo, i u Norveškoj i u Škotskoj, unatoč vrhunskim standardima, svejedno dolazi do kontinuiranog ispuštanja nafte i drugih štetnih tvari u okoliš, a u ovako malom i zatvorenom moru i takvo malo zagađenje imat će vidljiv negativan utjecaj na ekosustave. Zabrinjavajuće su izjave dužnosnika u kojima oni ponavljaju da neće biti nikakvih negativnih utjecaja, do apsurdne razine da tvrde da platforme neće biti vidljive s obale, a znamo da se za vedrog dana gotovo vidi Italija. Osim toga, ministar Ivan Vrdoljak rekao je da se potpisuju ugovori samo s kompanijama koje nemaju zabilježene incidentne situacije, što jednostavno nije istina.
Pojavila se ideja da se umjesto nafte crpi samo plin. Je li u pitanju velika razlika?
Razlika je velika jer na sjevernom Jadranu već postoji infrastruktura za eksploataciju plina i uz jednu ozbiljnu procjenu utjecaja na okoliš eventualno širenje kapaciteta za proizvodnju plina u sjevernom Jadranu velik dio javnosti vjerojatno bi podržao. Ovo je mogući predmet razgovora, ali uz ozbiljnu javnu i stručnu raspravu koja bi nam pomogla da svi zajedno, kao društvo, odlučimo kako ćemo upravljati najvrjednijim resursom koji imamo.
Dalmacija bi mogla zarađivati od zelene energije
Ne sumnjam da će Dalmacija i primorje u budućnosti zarađivati velik novac od proizvodnje energije, ali ne od nafte, nego od proizvodnje zelene energije, prvenstveno solarne. U tom smislu je posebno žalosno što, u trenutku kada svijet ubrzano izlazi iz fosilne u solarnu eru, mi idemo krivim smjerom i jednu regiju koja je stvorena za korištenje solarne energije i kvalitetnog ekološkog razvoja izlažemo velikim rizicima pokušajem da se zastarjeli oblici razvoja primijene bez ikakvog osjećaja za rizik i mjeru. Mi u Zelenoj akciji nemamo racionalno objašnjenje o tome zašto odgovorne institucije ne uspijevaju naći interes za promicanje takvih oblika energetskog razvoja i pitanje je do koje su mjere donositelji odluka interesno povezani s tehnološkim opcijama koje nikako nisu u najboljem javnom interesu. Žalosno je i da naše institucije nisu stvorile uvjete da se lokalne zajednice organiziraju u energetske zadruge i same investiraju u vjetroelektrane, jer tada profit od vlastitog resursa ostaje u njihovim rukama. Posebno zabrinjava to što za takve projekte postoji stotine milijuna eura bespovratnih sredstava iz europskih fondova, ali institucije na tome ne rade ozbiljno.
