Tom Henheffer, izvršni direktor udruženja Kanadski novinari za slobodu izražavanja (CJFE), odradio je prošlog tjedna višednevnu turneju po hrvatskim institucijama, što znači da njegova organizacija vrlo ozbiljno shvaća udar na medije kojega se poduhvatila HDZ-ova vlada. Osim što je održao sastanke s predstavnicima civilnog društva i tribinu o HRT-u, Henheffer se susreo s ministrom kulture Zlatkom Hasanbegovićem. Dugogodišnji sugrađanin Tihomir Orešković ‘pobjegao’ mu je u Vatikan, pa nije imao priliku osvježiti premijerovo pamćenje o standardima medijskih sloboda u Kanadi. S ministrom kulture, alfom i omegom kampanje protiv slobode izražavanja, dogovorio se, kaže, da će ‘njegova organizacija u suradnji s lokalnima napraviti preporuke za novu medijsku politiku i načinima za poboljšanje medijskih sloboda, a on je rekao da će dati sve od sebe da se te preporuke usvoje, iako ništa nije obećao’.
Je li uobičajena praksa CJFE-a posjećivati zemlje problematične u smislu medijskih sloboda?
Moja organizacija nadzire situaciju u velikom broju zemalja, kao što su Egipat, Turska, Kina, Meksiko, Rusija, a o Hrvatskoj smo upozoreni preko globalne mreže za slobodu izražavanja IFEX, čiji smo jedan od osnivača. Znali smo da je ono što se događa u Hrvatskoj vrlo opasno i da je ovo prilika da se uključimo prije nego što stvari postanu jako loše. Ovaj smo posjet vidjeli kao šansu da razgovaramo s novinarima, članovima Vlade i aktivistima, što smo, srećom, i uspjeli, te da pokušamo spriječiti da Hrvatska otkliže još dublje, jer ne želimo da postane sljedeća Mađarska ili Poljska. Čini mi se i nadam se da smo započeli dijalog u pravom smjeru, ali sam svjestan da stvari mogu postati još gore. Zato ćemo nastaviti nadzirati situaciju i vratit ćemo se ovdje ako bude potrebno.
Vlada želi popraviti imidž
Koji su najveći problemi koje ste u Hrvatskoj detektirali?
Jedan od velikih problema je što svaka nova vlada dovede svoju grupu ljudi na javnu televiziju i u različita medijska tijela. Dužnosnici se žale na strančarenje u medijima, ali reakcija Vlade je potpuno kriva. Pokušaji gušenja medija umjesto omogućavanja slobode za razmjenu ideja su sasvim pogrešan način. Vlada primjerice nema obavezu financirati medije, ali kada postoji dobar model za financiranje neprofitnih medija, a takav je ovdje postojao, onda je pogrešno takav model ukidati. Ukidanje Vijeća za neprofitne medije je dakle velika greška, no ministar i ja se oko toga nismo složili. Nismo se složili ni oko smjena na javnoj televiziji, koje on argumentira tvrdnjom da je prošla vlada na čelo televizije dovela čovjeka iz autoritarnog režima. Ako se nastavi praksa da svaka vlada smjenjuje garnituru na čelu javnog medija, neće se dospjeti nigdje. Zato smo ministru ponudili da izradimo koncept kako bi javni servis postao sličniji CBC-ju u Kanadi i BBC-ju u Velikoj Britaniji, tako da bude neovisan, zaštićen i bez konstantnog kadrovskog uplitanja vlade. Ministru sam pokušao objasniti da je za novinare, ali i za društvo u cjelini najbolja stvar omogućiti slobodnu razmjenu ideja u situaciji u kojoj su mediji istinski slobodni, neovisni od interveniranja politike i bez straha da će ih vlada ugasiti. Moj je dojam da je on otvoren za nešto takvo.
Skeptični smo da bi Vlada koja je upravo provela čistku u javnom servisu odjednom bila zainteresirana za takve promjene?
To je istina, ali događaju se ogromni pritisci i ministar je vrlo osjetljiv na to. On je toga svjestan i čini mi se da Vlada želi popraviti svoj imidž. Moguće je da su nas dužnosnici samo ‘odradili’, ali mi nećemo odustati i smatrat ćemo Vladu odgovornom za svoje postupke.
Razgovarali ste i o ukidanju satirične emisije ‘Montirani proces’?
Ministar mi je rekao da je da emisija skinuta s programa jer je imala velik budžet a malu gledanost. Rekao sam mu da je, prema izvještajima koje sam ja čitao, emisija uklonjena jer navodno vrijeđa nacionalne i vjerske osjećaje, ali on negira da je to bilo službeno objašnjenje.
U Hrvatskoj se događa cinično izvrtanje pojmova, pa se satira proglašava govorom mržnje i obrnuto. Što biste rekli onima koji to rade?
Uobičajena je taktika da ljudi koji propagiraju mržnju tvrde da ih se progoni i da im se zabranjuje sloboda govora, to se događa stalno i velik je problem. Govor mržnje spada u vrlo usku definiciju poticanja mržnje i postoji vrlo jasna razlika između toga i satire. Po onome što sam saznao, ovdje se događa upravo to, legitimna satira proglašava se govorom mržnje, a oni koji koriste govor mržnje žale se da su žrtve cenzure jer ih se zbog tog govora mržnje kritizira. Ali sloboda govora ne podrazumijeva odsustvo kritike. Isto tako, jedina granica koju satira smije imati je poticanje na mržnju. Ništa nije sveto, pa ni religija, ni nacionalni simboli.
Fašističke tendencije
Kakva je po tom pitanju situacija u Kanadi?
U Kanadi je postignuta dobra ravnoteža, poticanje na mržnju je kazneno djelo, što znači da je prag nešto niži nego u SAD-u, gdje je dozvoljeno poticanje na mržnju, ali nije poticanje na nasilje. Mislim da to nije ispravno i da granica treba biti upravo na poticanju mržnje prema nekoj skupini koju je lako identificirati. Što se tiče satire, većina francuskih medija u Kanadi objavljivala je karikature ‘Charlieja Hebdoa’, a većina engleskih nije. Ako satira ne potiče na mržnju, što ‘Charlie Hebdo’ sasvim sigurno ne radi, vlada ne smije preuzimati ulogu policije koja određuje što jest a što nije satira. Nije bilo nikakvih negativnih reakcija iz muslimanske zajednice, već se prašina digla jer su francuski mediji engleske optuživali za kukavičluk zbog neobjavljivanja.
U Hrvatskoj imamo i velik problem govora mržnje u komentarima ispod tekstova na internetu. Kako je to u Kanadi riješeno?
Javni servis CBC uklanja primjerice sve komentare na sve tekstove koji se tiču domorodačkih pitanja. Bilo je toliko govora mržnje da su odlučili potpuno ukinuti komentiranje, što im je bilo jednostavnije i jeftinije nego plaćati administratorima da češljaju komentare i uklanjaju sporne jer ih je jednostavno previše. ‘Toronto Star’, najveći dnevnik u Kanadi, u potpunosti je isključio komentiranje svih tekstova. I jedni i drugi dozvoljavaju samo komentiranje putem Facebooka, gdje ne možete komentirati anonimno, pa je sve skupa postalo znatno umjerenije jer su ljudi pažljiviji ako ih se može kazniti zbog onoga što napišu.
Neke poteze naše Vlade nazvali ste fašističkima i povukli paralele s Turskom?
Iako sam bio i krivo citiran, stojim pri tome da je zabranjivanje nečega s obrazloženjem da vrijeđa nacionalizam i religiju uzbuna na fašističke tendencije i da je to vrlo opasno. Što se tiče Turske, Hrvatska još nije kao Turska, ali napad na medije koji radi tamošnja vlada počeo je na vrlo sličan način. Upravo je to razlog zašto sam došao ovdje, da pomognem spriječiti da Hrvatska krene u tom smjeru.
