Prolazimo istarskim poluotokom i njegovim obalnim gradićima koje opsjedaju turisti, od kojih ugostitelji ovog ljeta odlično zarađuju. Unatoč gužvi uvjeravaju vas da sjednete baš u njihov lokal, jer eto, kod njih je najbolje i najjeftinije. Pogled na cjenik izaziva jezu i steže nam remen pa nastavljamo prema unutrašnjosti gdje pejzaž miluje oči i rastvara duh; valja nam proći lokalnim šumskim cestama uz pitoreskna sela i pokraj domaćih oštarija koje otvaraju apetit; potom cestom Barban – Raša gdje se na brdu Jelensko na više od 200 metara nadmorske visine ukazuje – Tito. Tamošnji stanovnici kažu da su natpis izradili borci iz Barbana. S desne strane Raškog mosta primjećujemo dvorište sa starinama među kojima je i odljev Titove skulpture.

Mi imamo Titov trg i deset puta manje nezaposlenih u odnosu na Hrvatsku u cjelini, pa neka oni i dalje mijenjaju zagrebački Trg maršala Tita, kaže gradonačelnik Labina Valter Glavičić

Vlasnik antikvarnog muzeja otkriva nam da je Titovu statuu pronašao u Rijeci i da se koristila kao scenografija za kazališnu predstavu. Među antiknim lusterima, namještajem, slikama, skulpturama, tepisima, nakitom, a dojma smo da smo naišli i na repliku giljotine, vlasnik čuva i izvanredna izdanja Glasa Istre i Novog lista iz 1980. na čijim je naslovnicama povodom njegove smrti otisnuto ‘Druže Tito mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo’ i ‘Svijet uz Tita’.

Tek što smo pristigli u Labin dočekalo nas je pismo koje ovdje objavljujemo u sažetijem obliku i bez značajnijih jezičnih intervencija:

‘Poštovani gradonačelniče,

javljam Vam se iz Labina, grada u Istri u ime članova i simpatizera Društva Josip Broz Tito Labinštine s adrese Titov trg 2. Na osnovu Vaših zadnjih odluka, pretpostavljam da ste prema tom podatku ravnodušni. Inače u Labinu je prije 15-tak godina, u jednom parku postavljena bista jednog od najznačajnijih ljudi u povijesti, druga Tita. Bista tog čovjeka zaslužuje pažnju ne samo kod nas već u čitavom svijetu. Dok su drugi kapitulirali (…) ili se udružili s fašistima ne mareći pritom što su tom prilikom prodali dobar dio zemlje, on je sa samo 10-tak tisuća komunista, kojima je narod vjerovao, poveo borbu protiv najjačih svjetskih sila. Čisto sumnjam da su neki Hasanbegović, Esih i slični jači od tih nekadašnjih sila. (…) Iako nam nije bio prihvatljiv ni referendum, mislimo da bi građani Zagreba odlučili ono pravo, da se ime Trga maršala Tita ne mijenja. Ne vjerujemo da je veći dio Zagrepčana od onih nekoliko stotina tisuća, koji su 1980. na zagrebačkom kolodvoru u suzama zauvijek ispratili Tita uz pjesmu ‘Fala‘, promijenilo mišljenje bez obzira na sva nastojanja da se on u ovih 27 godina lažima stalno ocrnjuje. Vjerojatno se pitate što mi iz Labina imamo sa imenom trga u Zagrebu. Vjerojatno niste nikad ni razmišljali o tome da je Zagreb glavni grad svih stanovnika Hrvatske. I zamislite kako bi se osjećali da nekome objašnjavate da u glavnom gradu države iz koje Tito potječe ne postoji ime ulice, trga i avenije, a koje ponosno nose mnoge svjetske države. I da su odluku o tome donijeli jedna manja grupa profašističkih simpatizera i gradonačelnik tog grada. Gospodine Bandiću, možda još nije kasno da se nešto popravi…’

Nema šanse da itko od desničara ovdje dođe i posije sjeme tog razdora. Iznenadio me je Bandić, koji je zbog jednog glasa odustao od referenduma koji je najavio. Čista trgovina, misli tajnik porečkog Titovog društva Šime Perica

Pismo je uputio prije dva tjedna Josip Hrvatin, predsjednik Društva Josip Broz Tito Labinštine i Zajednice Josip Broz Tito Istarske županije, na službenu e-mail adresu zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Nekadašnji podmorničar sa završenom vojno-pomorskom akademijom i kapetan duge plovidbe dočekao nas je ispred Titove biste pokraj labinskog autobusnog kolodvora. Kaže nam da nakon posljednjih zagrebačkih događaja istarski antifašisti zbijaju redove. ‘Tito ne smije pasti!’ kaže Hrvatin. Stoga su predsjednici svih 12 društava Josip Broz Tito u Istri poslali slična pisma zagrebačkom gradonačelniku. Premda ne očekuje Bandićev odgovor, naš sugovornik kaže da će istarski antifašisti o daljnjim koracima u obrani Titova trga odlučiti nakon zajedničkog dogovora i koordinacije svih Titovih društava u Hrvatskoj, gdje ih djeluje ukupno 23.

- Da, moramo zbiti redove. Ako je Tito s desetak hiljada ljudi mogao pokrenuti Narodnooslobodilačku borbu, valjda i mi možemo dati svoj glas protiv preimenovanja njegovog trga u Zagrebu. Ako ništa drugo, neka svako društvo – u Labinu imamo 142 člana - organizira jedan autobus za Zagreb. Nakon što se riješe Tita, lako bi se moglo dogoditi da njegovi protivnici, kao i oni koji bi revidirali antifašističku borbu krenu javno uzvikivati ‘Za dom spremni’, nakon čega će se uniformirati i potom lupati ljude po gradu. Tako to počinje, stvari nisu bezazlene – upozorava Hrvatin.

Zanimljivo je njegovo viđenje maršala, kojeg smatra začetnikom Europske unije.

- Evropa bivše jugoslavenske republike danas ne može držati na okupu, a on ih je držao četrdeset godina zajedno. Gotovo da je više bila riječ o konfederaciji nego federaciji – kaže Hrvatin.

Ipak optimist je i nade polaže u mlade generacije – barem što se tiče Istre. S direktorom srednje škole dogovorio je suradnju od jeseni, gdje bi školarcima pričao o podmornicama, ali i o antifašizmu.

Nekadašnji rudarski Labin je, kažu na istarskom poluotoku, grad s ponajviše obilježja iz doba Narodnooslobodilačke borbe. Osim Brozove biste, središnji gradski Trg nosi i Titovo ime, a mnoge ulice nazivaju se po (lokalnim) narodnim herojima; osnovna škola nosi me Ive Lole Ribara, a srednja labinskog narodnog heroja Mate Blažine. U obližnjem Rapcu nalazi se Obala maršala Tita. Nijedno ime ulice ili trga nije promijenjeno od 1990-ih. Labinjani žive u miru s Titom. I ured labinskog gradonačelnika Valtera Glavičića nalazi se na Titovom trgu.

Stažirao sam kao oficir palubne straže i kad je Tito došao na ‘Galeba’ ja sam ga dočekao. Novu godinu dočekali smo 1955. u Kalkuti. Titova uloga je ogromna, kaže kontraadmiral Martin Matošević

- Ovdje se 1921. dogodio ustanak rudara, što je bio prvi antifašistički ustanak u Europi i na to smo iznimno ponosni. To je dan rudara, kada slavimo Labinsku republiku koja je trajala od 2. marta do 8. aprila 1921. – kaže nam gradonačelnik.

Pitamo ga kako bi reagirao da mu netko predloži preimenovanje Titov trga na kojemu radi.

- Siguran sam da bi ljudi žestoko reagirali i da bi svi Labinjani bili protiv toga. No takvu inicijativu ni ne očekujem. Dojma sam da smo jedina zemlja u svijetu koja je u Drugom svjetskom ratu bila pobjednik a sad želi poručiti da je izgubila – kaže Glavičić.

U Labinu, nastavlja on, ljudi ne žele živjeti u 1941. ili 1971. godini, već u 2031. godini. U Labinštini stopa nezaposlenosti iznosi 2,6 posto, gotovo kao u Austriji. Gradonačelnik zaključuje:

- Mi imamo Titov trg i deset puta manje nezaposlenih u odnosu na Hrvatsku u cjelini, pa neka oni i dalje mijenjaju zagrebački Trg maršala Tita.

U Fažani nas je dočekao tko zna koji po redu kontingent turista koje turistički radnici vode na izlet na obližnje Brijune. ‘Brijuni, Brijuni’, pozivaju svakoga tko je u njihovoj blizini.

‘Excursions, izlet, idete li?’ pomalo su i naporni. Na prilazu Titovoj rivi u Fažani gotovo je nemoguće naći parking.

Zanima nas kakav je odnos lokalnog stanovništva prema liku i djelu Josipa Broza i što misle o zagrebačkom slučaju? U Fažani se riva zove Titovim imenom. Također, ondje se svake godine u maju održavaju trodnevni ‘Dani Josipa Broza Tita’, koje organiziraju tamošnji antifašisti, a podupiru Turistička zajednica i lokalna vlast. Fažanci nam pričaju da nema turista koji je ondje došao a da ne pita za Tita. Čak im je to pomalo i čudno jer takve stvari lokalci osobito ne potenciraju. Turisti pitaju za suvenire, a žele čuti i kakvu arhiviranu anegdotu iz Titovog vremena. I tako, odjednom, kao da je izronio iz nekog drugog vremena, pred nama se ukazao čovjek – pomislili smo odmah, lokalac – s natpisom na majici: ‘Moja je karizma iz doba komunizma’.

- Doktor Gero – predstavlja se.

Pitamo ga za mišljenje o maršalu.

- Mi smo se odgojili s Titom pa onda imamo i neki specifični odnos prema njemu. Nama domorodcima je teško zamisliti da bi sutra netko išao preimenovati fažansku Titovu rivu – kaže.

- A ako bi se netko ipak zainatio po tom pitanju? – pitamo ga dalje.

- Mislim da bi u tom slučaju izbila ribarska buna. Mlađe generacije su malo manje osjetljive na to, ali mi koji smo polagali pionirsku zakletvu imamo drugačije viđenje prema Titu – kaže nam Gero, pa nas pita pomalo sumnjičavo:

- A zašto žele u Zagrebu preimenovati Titov trg?

- Što vi mislite? Oslobodio je zemlju od nacizma, fašizma i domaćih izdajnika, a sad mu spočitavaju da je diktator, crveni fašist, zločinac i još koješta. Kakav je vaš dojam? Što mislite o postupku zagrebačke Skupštine i Bandića? – uzvraćamo protupitanjima.

- Bandić je kako vitar puše. Ali jak je igrač, jak, a to ste krivi vi iz Zagreba. Ako on može motati ljude punih 16 godina onda nešto nije u redu s ljudima gore, ili sam u krivu? – uzvraća doktor Gero i potom se udalji.

Članovi lokalne vlasti u Fažani kažu da se, što god drugi mislili, ne srame što njihova riva nosi Titovo ime pa oko toga ni ne rade neku famu.

- Svi poštujemo antifašizam jer to su naše tekovine. Moramo bit realni i reći da, da nije bilo antifašističke borbe, mi nikad ne bismo imali Istru i primorje pod Jugoslavijom i poslije pod Hrvatskom – kaže Mitar Gavočanov, koordinator za sport i kulturu Općine Fažana.

Pitamo ga za mišljenje o slavodobitnim napisima desničarskih medija po kojima će, izbriše li se zagrebački Titov trg, na red doći i ostali trgovi, ulice i obale koje u Hrvatskoj nose njegovo ime, a kojih je daleko najviše u Istri.

- Ja se pitam da li je vrijedno brisanjem jedne ulice izazvati revolt među narodom? U Hrvatskoj imamo puno većih ekonomskih i socijalnih problema. Zbog čega bi meni Zagreb bio primjer? Po mnogo čemu jest, ali vjerujte da po mnogo čemu nije, ni nama ni velikom dijelu Hrvatske. Imate situaciju da jedan Hasanbegović, koji je pod pritiskom napustio vladu, a mene kao čovjeka vrijeđa da je on uopće mogao postati ministar, uvjetuje da se mijenja Titov trg kako bi se namaknula većina u Skupštini. Dakle, nije problem Tito već politička trgovina. To je sramota. A vjerujem da na referendumu ne bi prošlo preimenovanje Trga. Ne može Hasanbegović biti taj koji će odlučivati o imenima ulica. Ako i jest povjesničar, on je krivi povjesničar – kaže pročelnik Gavočanov i podsjeća:

- Prvo su svi plakali za Titom, a sad mnogi žele reći da ih je netko na to natjerao.

Načelnik Fažane Radomir Korać smatra da je Bandić jako pogriješio i da nije smio dozvoliti da se dogodi situacija koja prijeti brisanju imena Titovog trga.

- Pa mi smo porušili više od tri tisuće spomenika u Hrvatskoj nakon Domovinskog rata, što je bila jako loša poruka. A ona glasi da narod koji ne poštuje svoju povijest nema ni budućnosti. Što bi trebali? Vratiti se u NDH? Ako bi bilo tako, onda ne bismo imali ni Istru, ni Dalmaciju, ni otoke, ni Zadar. Turisti koji dolaze k nama reći će vam da je Tito jedno od najvećih svjetskih imena pa bi u tom smislu našu kulturno-turističku ponudu valjalo podignuti na još veću razinu – kaže načelnik Korać.

S njegovim mišljenjem slaže se i antifašist Giancarlo Moscarda, koji je Titov omladinac postao još 1958. godine, a čiji je otac bio u prvoj delegaciji Talijana koje je maršal primio u Fažani. Brine ga što se u školama ne priča o slavnim godinama antifašizma jer u protivnom ne bismo danas imali reviziju historije i relativiziranje fašizma, uz koje nam se događa rehabilitacija ustaštva.

Predsjednik tamošnjeg Titovog društva Engels Devescovi kaže da ono što se Titu imputira nakon rata mogu činiti samo ustaše, ali ne i narod Istre. Za njega je Tito najveći na svijetu, jer cijeli svijet ga poštuje.

Upravo zbog tako otvorenog odnosa prema antifašizmu i Titu, Istra se nerijetko prozivala kao manje hrvatska, da ne kažemo antihrvatska. No načelnik Fažane Radomir Korać podsjeća da je u odnosu prema broju poziva za vojnu službu najveći postotak odaziva u Domovinski rat bilo upravo u Istri.

Poreč je također jedan od gradova koji se ponosi svojom Obalom maršala Tita.

Predsjednika porečkog Društva Josip Broz Tito Marija Ljubešića i tajnika Šimu Pericu zatekli smo kako postavljaju Titov portret na zid u prostorijama društva koje ima preko 500 članova i koje ovu godinu obilježava dvadesetu godišnjicu.

- Mi se protivimo preimenovanju Titovog trga jer to nije normalno. Moramo dati do znanja da se to ne može na taj način raditi. Zamislimo to ovako: danas Trg maršala Tita u Zagrebu, sutra Obala maršala Tita u Poreču. Nećemo dozvoliti – rezolutan je predsjednik Ljubešić.

Dotičemo se predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i načina na koji se nakon preuzimanja dužnosti danima bavila izbacivanjem Titove biste iz predsjedničke rezidencije. Naš sugovornik podsjeća kako je predsjednica u predizbornoj kampanji za posjeta Istri govorila o antifašizmu na neki svoj, izvrnut način.

- Osobno mi Tito puno znači. Istra je tražila da bude u Hrvatskoj i to je napokon dočekala s Titom. Stvari moramo mijenjati u Zagrebu. Vidite, Istarska županija je napravila brošuru za škole kako bi se mlade upoznalo s tekovinama antifašizma – kaže Ljubešić.

Tajnik Perica kaže da nije neobično da je Istra zadržala Titove trgove, rive, obale i ulice. Brisanjem Titovog imena u Istri izbila bi, uvjeren je, narodna revolucija.

- Nema šanse da itko od desničara ovdje dođe i posije sjeme tog razdora. Iznenadio me je Bandić, koji je zbog jednog glasa odustao od referenduma koji je najavio. Čista trgovina. Poziva se da je Tuđman 1993. spriječio promjenu imena trga, ali da su sad druga vremena i da Tito više nije važan – kaže Perica.

Na naše pitanje kako objašnjava da radikalna desnica Titu spočitava zločine, Perica kaže:

- Po logici zapovjedne odgovornosti i Tuđman bi bio ratni zločinac jer je i u zadnjem ratu bilo zločina. No Tito nije naredio nikakve zločine. On je slao depeše da se prema ratnim zarobljenicima postupa po međunarodnim konvencijama. Neki ga na terenu nisu poslušali, ali ni Tito nije mogao sve znati.

Porečani poručuju da su sva istarska društva i antifašističke udruge spremne doći u Zagreb i braniti Trg maršala Tita. S obzirom na to da je zagrebačka Skupština tek formirana, uskoro će odrediti daljnje poteze.

Kontraadmiral u mirovini Martin Matošević jedan je od utemeljitelja istarskog Društva Josip Broz Tito. S maršalom je na brodu ‘Galeb’ plovio davne 1954. prema Indiji i Burmi.

- Stažirao sam tada kao oficir palubne straže i kad je Tito došao na brod ja sam ga dočekao. Novu godinu dočekali smo 1955. u Kalkuti. Tito bi trebao bit naš brend jer nas je ostavio među pobjednicima u Drugom svjetskom ratu. Da nije bilo njega ne bi bilo ni današnje Hrvatske. A što se tiče brisanja zagrebačkog trga, ispada da je sve ustaško bilo dobro, a sve antifašističko zlo – kaže Matošević.

Naš sugovornik kojeg smo pronašli u Svetom Lovreču sjeća se čuvenog Titovog govora za otkrivanja spomenika Vladimiru Gortanu u Pazinu 14. lipnja 1953. godine, ispred sto hiljada ljudi. Za kraj ima poruku stanovnicima Zagreba.

- Sve poštene Zagrepčanke i Zagrepčane zamolio bih da još jednom razmisle, sagledaju ulogu i djelo Josipa Broza Tita od početka do kraja. Neka se sjete njegovog sprovoda, koliko je tamo bilo državnika i kako je svijet tada disao i razmišljao o Titu. Njegova uloga je ogromna. Hrvatska bez svih svojih krajeva ne bi bila Hrvatska. I ne smijemo dozvoliti da budemo zatrovani desnim idejama koje razaraju ovo društvo – kazao je Matošević.