Ivan Turudić, majstor miksanja egzekutivne i sudske vlasti te neskriveni pretendent na fotelju ministra pravosuđa u budućoj HDZ-ovoj vladi, dosjetio se genijalnog rješenja kako doprinijeti ‘pomirenju u Hrvatskoj i snižavanju strasti uzvitlanih zbog prosvjeda u Savskoj’. Umjesto uzroka tog društvenog rascjepa, koji se, slučajnosti li, sve više potencira otkad je HDZ sišao s vlasti, predsjednik zagrebačkog Županijskog suda novinarima ‘Jutarnjeg lista’ je predstavio svoj prijedlog o kojem bi ‘trebalo provesti široku raspravu u kojoj bi se izjasnili pravnici i političari, stručnjaci i šira javnost’.
Naime, Turudić predlaže da se propiše kazna od tri ili pet godina zatvora za teze poput onih da rat koji se vodio od 1991. do 1995. nije bio obrambeni, da to nije bila agresija nego građanski rat i da cilj Oluje i drugih operacija nije bilo oslobađanje nego etničko čišćenje. ‘Ideja nije da se ljude šalje u zatvor, niti da se uvodi novi verbalni delikt kakav smo imali u socijalizmu, nego da se pošalje poruka da država štiti najviše društvene vrijednosti poput Domovinskog rata’, kazao je sudac bez da je promislio dva puta. Naime, ako se što ne može zamjeriti svim dosadašnjim hrvatskim vladama, onda je to činjenica da su sve one i pod cijenu laganja domaćoj i međunarodnoj javnosti zajedničkim snagama upirale u poliranje recentne ratne povijesti.
Najegzaktniji primjer je saborska Deklaracija o Domovinskom ratu, koju je amenovala vlada Ivice Račana, a podsjetimo, u njoj piše da je ‘Domovinski rat bio pravedan, obrambeni i osloboditeljski’. Turudić, trenutni nositelj titule suca s najdebljim obrazom u državi, prešutio je taj nesretni dokument čija bi vjerodostojnost mogla biti gadno poljuljana nakon donošenja pravomoćne presude šestorici bivših čelnika ‘Herceg-Bosne’. Zadržimo li se u Haagu, predsjednika zagrebačkog Županijskog suda ćemo primorati da se spotakne o još jednu prepreku - presudu kojom je Međunarodni sud pravde odbacio hrvatsku tužbu za genocid i srpsku protutužbu.
Iako je presudom utvrđeno kako Hrvatska nije počinila genocid tokom i nakon vojno-redarstvene akcije Oluja, predsjednik Međunarodnog suda pravde Peter Tomka je prilikom izricanja istaknuo da je ‘dio pučanstva izbjegao zbog događanja za vrijeme Oluje, posebno zbog granatiranja’. ‘Transkripti Brijunskog sastanka pokazuju da su vojne i civilne vlasti Hrvatske bile svjesne da će napad izazvati egzodus srpskog pučanstva’, naveo je Tomka.
No, ne bi to bio jedini međunarodni skandal kojeg bi proizvela briljantna Turudićeva ideja. ‘Novosti’ su prije nekoliko dana prenijele govor kojeg je njemački predsjednik Joachim Gauck održao uoči zdravice s Kolindom Grabar-Kitarović. Pored hvaljenja hrvatsko-njemačkih odnosa i one bolne ‘patriotizam je najopasniji kada ga se pomiješa s agresivnim nacionalizmom’, Gauck se dotaknuo i ‘građanskog rata koji je u nekadašnjoj Jugoslaviji nanio rane’. Dosjetljivi Turudić bi u tom slučaju mogao pozajmiti ideju svog budućeg bivšeg kolege Orsata Miljenića koji se zalagao da se novim Kaznenim zakonom omogući suđenje u odsutnosti okrivljenika. Pa neka Gaucku u odsustvu sudi hrvatsko pravosuđe. Ili neka ga se u zamjenu za Josipa Perkovića, kojeg je, podsjetimo, upravo Turudić glavom i bradom izručio pravosuđu države na čijem je Gauck čelu, dopremi bratskoj Hrvatskoj.
Sudac s gorljivom političkom ambicijom dobro zna da sva sila njegovih suludih prijedloga neće dokinuti ‘osjećaj branitelja da nisu na cijeni’. Jer, koliko god to javno poricali, Turudić i njegovi istomišljenici iz Savske 66 znaju da nacionalistički cirkus kojeg promoviraju itekako ima svoju cijenu – Tomislava Karamarka na premijerskoj poziciji.
