Šef vladajuće stranke koji iznosi ničim potkrijepljene optužbe za krađu mandata na parlamentarnim izborima, a bivšu vlast i dalje naziva neokomunističkom, nenarodnom i nehrvatskom; nanovo raspaljene šatoraške mase koje jedan dan provaljuju u Ministarstvo branitelja da bi državne prostorije u društvu optuženika za ratne zločine blagoslovio radikalno desni biskup, a drugi dan se bore za slobodu govora mržnje uzvikujući fašističke parole i prikazujući predsjednicu Vijeća za elektroničke medije kao srbočetničku vješticu; ministar kulture koji negira ustavnu relevantnost antifašizma; ministar branitelja koji traži izradu registra nacionalnih izdajnika, a za kojim se već povlače afere vezane uz nasilničko ponašanje i lažno prijavljeno prebivalište – to su slike iz Hrvatske u prvim danima strahovlade Tihomira Oreškovića, banana premijera, kako ga je nazvala kolumnistica ‘Novog lista’ Sanja Modrić, koji još uvijek ponavlja kako zemljom namjerava upravljati ne zamarajući se ‘ustašama i partizanima’. Slika njegove vladavine je i činjenica da je ta njena kolumna u ‘Novom listu’ zabranjena.

Ima tu i slika otpora, peticija i prosvjeda brojnih nevladinih organizacija i kulturnih radnika protiv imenovanja Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture, akcija građana koji su dobrovoljnim izdajničkim izjašnjavanjem ismijali registar ministra Mije Crnoje, a počela se sve glasnije buditi i nova parlamentarna opozicija. Most, platforma nezavisnih lista Bože Petrova koja je obećavala napuštanje ideoloških podjela u korist strukturnih reformi, odabrao je sebi partnera koji se tri godine nije bavio ničim drugim osim izazivanjem ideoloških sukoba, a sada, kada je to nastavio činiti i na vlasti, od Mosta se očekuje da odigra ulogu korektiva koji će pod pritiskom liberalne javnosti određivati prikladnu mjeru fašizacije hrvatskog društva. Mnogi su od predvodnika aktualnog hrvatskog nacionalističkog preporoda, šefa HDZ-a Tomislava Karamarka, očekivali da će nakon dolaska na vlast ipak ublažiti retoriku iz predizbornog vremena, pa su čak i držali da je imenovanje ljudi poput Hasanbegovića i Crnoje neka vrsta HDZ-ove dimne zavjese za pripremu bolnih rezova koji će uslijediti, no puno je konkretnih znakova da su namjere te stranke opasne u oba pravca.

Sve to promatram sa zabrinutošću i ne mogu se odlučiti predstavlja li to ekstremno ideološko zaoštravanje samo skretanje pažnje ili je ono pravi sadržaj – govori profesorica filozofije Nadežda Čačinovič

- Sve to promatram sa zabrinutošću i ne mogu se odlučiti predstavlja li to ekstremno ideološko zaoštravanje samo skretanje pažnje ili je ono pravi sadržaj, na način da HDZ preuzima tu vrstu kontrole jer ne može ništa preuzeti na ekonomskom planu, gdje stvari praktički preuzima MMF - kaže za ‘Novosti’ sveučilišna profesorica filozofije i predsjednica Hrvatskog PEN centra Nadežda Čačinovič.

Hrvatski se PEN također uključio u prosvjed protiv imenovanja Hasanbegovića za ministra kulture, navodeći u svom pozivu da je jedini mogući razlog za to želja vladajuće većine da se on ‘u svom mandatu posveti ideološkim zaoštravanjima i čistkama’. Hasanbegović je čistke već najavio kazavši da će otkloniti ‘opravdane sumnje’ o pojavama nepotizma, nejasnih kriterija, klijentelizma i redistribucije novca u ‘nejasne svrhe i ciljeve’.

- Ne vidim drugog razloga za imenovanje osoba koje će izazvati neku vrstu otpora čak i u vlastitim redovima. Dali su Ministarstvo kulture nekome tko ima interes za arhiv, a nadležnost Ministarstva nije tako nezanemariva u pogledu medija. Po njegovim izjavama može se reći da on tu hoće uvesti reda. Šokiralo me da, iako je HDZ dugo imao ideju da se hoće osloboditi nas ‘prijatelja lijevih ideologija’ i ‘jugonostalgičara’, on govori i nešto agresivnije, kao da hoće nešto novo i zavesti. To je ono da mi možemo raditi što god hoćemo sa svojim idejama, ali da se javni novac daje samo za ciljeve i pedagoško prosvjećivanje o tome kako je jugosfera i sve to naslijeđe jedan zločinački poduhvat, a svaka rasprava o tome zločin i izdaja - kaže profesorica Čačinovič, primjećujući da je Hasanbegović, najavljujući svojim programom strategiju kulturnog razvitka koja bi afirmirala hrvatsku pripadnost mediteranskom i srednjoevropskom krugu, upadljivo izostavio istočni aspekt kojim se kao povjesničar najviše bavio.

Ona dodaje da su se za drugim kontroverznim ministrom, Mijom Crnojom, odmah počele povlačiti afere, ali da u ovom trenutku doista ne može procijeniti radi li se tu o nečemu što bi nam s jedne strane trebalo odvlačiti pažnju i na što bismo se trebali trošiti kako ne bismo vidjeli ono što će nam još napraviti.

Da se tu ne radi samo o površinskim znakovima, nego o dijelu jedne osmišljene političke platforme najbolje govore ‘Ključne smjernice reformske vlade’, dokument s programima svih 20 ministarstava koji je predstavljen prilikom glasanja o povjerenju Oreškovićevoj vladi. Tu se moglo primijetiti da se smjernice u šest Mostovih resora sastoje isključivo od tehničkih natuknica, često u smjeru ekonomske liberalizacije, dok su one u resorima Domoljubne koalicije prošarane još i konzervativnim svjetonazorskim napomenama i desničarskim konceptima iz kojih se, tako na okupu, može jasno razabrati HDZ-ova orbanovsko-bušovska vizija Hrvatske. Nije riječ samo o Hasanbegovićevom resoru koji može poslužiti za borbu s ideološkim neprijateljem, ni samo o Crnojinom ministarstvu koje bi moglo poslužiti kao direktna spona vlasti s paramilitantnim formacijama. Hrvatsku u orbanovsku sferu direktno uključuje HDZ-ov ministar vanjskih poslova Miro Kovač, preuzimajući u svoj program inicijativu Jadran – Baltik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, dok se za preuzimanje one bušovske komponente pobrinuo njen donedavni savjetnik za obranu i nacionalnu sigurnost, novi HDZ-ov ministar obrane Josip Buljević, uvrstivši u svoj program rada cijeli koncept domovinske sigurnosti iz HDZ-ovog predizbornog programa.

Koncept je to što ga je George W. Bush uveo početkom 2003. godine reorganiziravši brojne američke sigurnosne službe pod novim Ministarstvom domovinske sigurnosti. Rezultat je bio sveobuhvatni tajni nadzor globalnih komunikacija, stranih državljana i vlada, ali i samih građana SAD-a, i to uz pomoć kompanija iz privatnog sektora, čije je zapanjujuće razmjere javnosti otkrio tek zviždač Edward Snowden. Domovinska sigurnost sada je ključna smjernica Buljevićevog programa koja, po njemu, ‘podrazumijeva uključenost svih institucija hrvatske države, poput diplomacije, sigurnosno-obavještajnih agencija, vojske, policije, ali i svih državljana, nevladinih organizacija i privatnih kompanija, u koordiniranom naporu ostvarenja relativne neranjivosti društva’. Cilj mu je, kako navodi, u roku od godinu dana sve te elemente ‘institucionalno i organizacijski transformirati i uspostaviti Sustav domovinske sigurnosti’.

HDZ-ov koncept domovinske sigurnosti očito neće moći odgovoriti na prijetnje liberalnoj demokraciji, pa se tu možda i krije jedan od uzroka njegove iznenadne promocije – kaže Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije

- To je bez sumnje pokušaj unošenje američkog modela tzv. odgovora na terorističke i druge prijetnje, ali oni koji zagovaraju taj model zaboravljaju da on nije univerzalan i da Hrvatska nije SAD. To mi govori da se želi izgraditi koncept sigurnosti koji ne odgovara na temeljne prijetnje našem društvu, a to su: nepotizam, korupcija, visoka stopa nezaposlenosti, visoki vanjski dug, prezaduženost zemlje i građana, siromaštvo znatnog broja ljudi, jačanje ksenofobije i rasizma te derogiranje demokratskih standarda - kaže za ‘Novosti’ Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije, koji dugo zagovara jačanje građanskog nadzora nad sigurnosno-obavještajnim sustavom.

Bosanac dodaje da je koncept domovinske sigurnosti sklon monopoliziranju pojma sigurnosti i vrlo lako može nanijeti više štete nego koristi građanima, za što je masovno prisluškivanje američkih građana ogledni primjer. Upozorava da to može dovesti i do elitizacije i prevelike koncentracije moći u sigurnosnim institucijama, što je pogubno za demokraciju, posebno u Hrvatskoj gdje političari već godinama ne žele osigurati proporcionalan demokratski nadzor nad sigurnosnim institucijama. Iz svega što se događalo proteklih dana on zaključuje kako više nema sumnje da HDZ ima strateški smjer odvođenja Hrvatske u tzv. neliberalne ili antiliberalne demokracije.

- Taj model vladanja je svijetu predstavio Vladimir Putin i on se širi u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza, ali i u Turskoj. Zasad su zemlje s dužim demokratskim tradicijama na njega otporne. Radi se o tome da zemlje zadržavaju formalnu demokratsku proceduru višestranačkih izbora, ali sustavno rade na derogiranju prava kao što su sloboda izražavanja, sloboda okupljanja ili sloboda udruživanja. Sve te slobode temelj su za kritiku vladajućih elita i zato ih političari neliberalnih demokracija strateški zatiru kako bi osigurali nesmetano doživotno vladanje i manipuliranje građanima. Koncept domovinske sigurnosti očito neće moći odgovoriti na prijetnje liberalnoj demokraciji, pa se tu možda i krije jedan od uzroka njegove iznenadne promocije. Mislim da takav pristup vladanja neće donijeti puno dobra građanima, a ni samom HDZ-u, te da bi HDZ napravio puno više za sve građane kada bi se okrenuo prema onoj struji u svojim redovima koja je sklonija konzervativno-liberalnoj, a ne antiliberalnoj demokraciji - kaže nam Gordan Bosanac.

Međutim, vidimo da je HDZ odmah krenuo s ‘provedbenim mjerama’, ponovno uz pomoć predsjednice koja je već producirala aferu za smjenu Dragana Lozančića, ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije koju je potrebno privesti budućoj svrsi. Nadežda Čačinovič smatra da nova vanjskopolitička orijentacija, koja se više ne sastoji u onoj općenitoj privrženosti Evropskoj uniji i NATO-u, sada svrstava Hrvatsku ne više u Evropu onih koji su otvoreni i dijele kulturu dobrodošlice Angele Merkel, nego u Evropu onih izrazite nedobrodošlice.

- Domovinska sigurnost je jedna vrsta koordinacije koja je u SAD-u dovela do svih tih prisluškivanja, a kod nas se to želi upakirati u situaciji koja je mirnodopska. Ne znam od koga bismo se trebali braniti tim obavještajnim javno-privatnim partnerstvom. Ne bih htjela imati neku posebnu paranoju, ali skupilo se puno toga, naglo je sve to krenulo - kaže profesorica Čačinovič.

Kada se imenovanja dvojice ‘kontroverznih’ ministara u Oreškovićevu vladu – od kojih je u tom smislu svakako puno ‘kontroverzniji’ prvi potpredsjednik s ovlastima zamjenika Tomislav Karamarko, a u svakom drugom smislu sam premijer – stavi u širi programski kontekst Domoljubne koalicije, izgleda da se odgovor na pitanje o tome koliko ćemo fašizma imati sastoji samo u procjenjivanju količine moći kojom će Karamarkov HDZ u novoj vladi raspolagati. Ona je donekle ograničena sudjelovanjem Mosta, koji je HDZ-u uspio preoteti Ministarstvo unutarnjih poslova, određena je i nestabilnošću prilično šarolike i tanke parlamentarne većine, ali i snagom otpora koji će dolaziti iz javnosti i opozicije. Možda stvari s dimnom zavjesom stoje obrnuto, naime tako da su Mostove strukturne reforme poslužile za odvlačenje pažnje od puzajućeg fašizma, ali najprije će biti, i tu onda ne treba računati na korektivnu ulogu Mosta, da se to dimi na sve strane naprosto zbog plamtećeg pokušaja uvođenja ionako sukladnih koncepata: i neoliberalne ekonomije i neliberalne demokracije.