Vladina odluka o ukidanju ureda bivšeg predsjednika počevši od 1. svibnja malo je zapela u Saboru. Danas je 2. svibnja, još ste tu?

Mislim da će to u Saboru proći, jer je to dio plana. Naravno da to nije nikakva ušteda, jer za jednu državu nekoliko stotina tisuća kuna ne znači ništa, pogotovo ako se uzme u obzir koliko svojim aktivnostima doprinesem hrvatskom gospodarstvu.

Inicijativa je došla od HSP AS-a, Most je to prigrlio, a HDZ je nešto tiši, iako je Tomislav Karamarko još ranije najavljivao da će vaš ured ukinuti. Koji su njihovi motivi, zašto im smetate?

Iza svega ustvari stoji HDZ. Most je tu nevažan, kao što je i cijela ta struktura Mosta nevažna za hrvatsko društvo, a još manje je važan HSP AS. Oni su samo glasnogovornici HDZ-a, čiji vrh vjerojatno nije htio istupiti, jer je predsjednik HDZ-a ipak bio šef mog kabineta. I moram vam reći da je bio dobar šef kabineta, tako da nema razloga da ne istakne svoje ime, ali on je proturio ovih nekoliko imena koja će se pamtiti možda do drugih izbora, a poslije toga ih se ni njihove familije neće više sjećati.

Ovo jest kontrarevolucija

Zašto je Karamarku važno da na taj način udari na vas?

Radi se o dubljim razlozima. Sada je sasvim jasno da je u Hrvatskoj pušten duh iz boce, a njega je teško vratiti natrag. To je jedna NDH nostalgija koja je sve bučnija i sve opasnija. Sada je jasno da se tu ne radi o nekakvim nacionalističkim ispadima, to je jednostavno jedna politika koju, vidjeli smo, Amerikanci malo zaustave, ali to nije zadugo. To se ne može zaustaviti sve dok se ne dogodi ono što narodna uzrečica kaže, da vrč ide na vodu dok se ne razbije. Tako i ta cijela neoendehazijska struktura koja je sada na djelu, ona ne može ništa riješiti, oni razvijaju jednu mržnju prema drugima i uvijek nađu koga će mrziti. Momentalno mrze boljševike, iako nema nijednog boljševika u Hrvatskoj. Onda mrze Jugoslavene, iako nema više Jugoslavije ni Jugoslavena. Mrze Srbe, boje se Srba, a to je isto kao da se netko danas boji Mađara, Austrijanaca ili Venecijanaca. U tom smislu su vrlo smiješni, ali u toj svojoj borbi protiv izmišljenog neprijatelja mogu biti vrlo opasni i to nije dobro za ovo društvo.

Neću ulaziti ni u jednu stranku, ali ću se boriti za zaustavljanje ovih NDH fantasta, sa svima onima kojima se gadi fašizam

Dosad ste djelovali kao bivši predsjednik, pomalo sa strane. Hoće li oni sada trpjeti štetu zbog gašenja vašeg ureda, jer ste najavili da ćete se više politički aktivirati?

Oni će sigurno od toga imati štete, ali nemaju dovoljno kapaciteta da bi to shvatili. To će tek kasnije shvatiti, neki, a neki neće nikada shvatiti, jer ako netko ne može shvatiti da Hrvatske ne bi bilo bez Narodnooslobodilačke borbe, bez antifašizma, onda on nikada neće shvatiti ništa.

Što možemo očekivati od vašeg angažmana?

Smatrao sam da dok sam ovdje, u ovom uredu, moram u izvjesnom smislu biti neutralan. Dakle maksimalno štititi hrvatske interese, pomoći hrvatskom gospodarstvu da dođe do tržišta, ali nisam se upuštao u aktualnu politiku ni na jednoj strani. Ali budući da ova Vlada ne može napraviti ništa, treba pomoći da Hrvatska nađe izlaz iz ovog ćorsokaka. Neću ulaziti ni u jednu stranku, ali ću se boriti za zaustavljanje ovih NDH fantasta, sa svima onima kojima se gadi fašizam.

O tome ste govorili u Jasenovcu. Ovi koji tobože osuđuju svaki totalitarizam zapravo baštine totalitarna razmišljanja i metode. Vidimo kako se ljude smjenjuje, kako se kadrovira na HRT-u, kako se ukidaju sredstva neprofitnim medijima, udrugama, vašem uredu…

Zasad je to dosta teško zaustaviti, jer ta jedna pogrešna orijentacija današnjeg režima ima relativno dobru većinu u parlamentu i oni mogu smjenjivati koga hoće, pogotovo zato što je jedan dio njih dolazak na vlast shvatio kao kontrarevoluciju koja mora očistiti sve. Do mene dolaze informacije da se na nekim skupovima čak govori o tome da ne smije ostati ni kamen na kamenu. Dakle to je zaista kontrarevolucija, ona je na djelu, a dokle ide – ide dok se ne razbije.

Idem kod Asada zbog Ininih polja

Očigledno je da ne vide korist od vašeg djelovanja i vaših poznanstava u svijetu. Govori li to o prilično skučenim pogledima garniture na vlasti?

To je jedna mržnja koje se ta struktura ne može riješiti. Onaj tko mrzi ne shvaća da ne može nauditi onome koga mrzi. On će sebi nauditi. Tako i ovi mrzitelji. Mojom je intervencijom samo jedna firma potpisala ugovor na sto milijuna eura, ako uzmete da su dva broda izgrađena u Uljaniku. Spremaju se nove narudžbe u Azerbajdžanu i Turkmenistanu, da ove manje ugovore ni ne spominjem. Trebali su provesti anketu među onima koji su putovali sa mnom da vide koliko su ugovora potpisali. Ali to njih uopće ne interesira, nikome nije palo na pamet da vidi što taj moj ured radi. No on i nije nastao zato da bih ja pomagao da se sklapaju poslovi, nego da bi se mogao koristiti politički autoritet bivšeg predsjednika, koji može reći ono što Vlada sama ne može reći. Onaj tko ima vlast često puta ima ograničenja da nastupi javno na svjetskoj sceni. Zato u one zemlje u koje nikada neće otići aktualni američki predsjednik ili državni tajnik idu bivši predsjednici koji mogu prenositi određene poruke i koristiti miru. Dakle to naša Vlada ne razumije. Najprije bi trebalo naći tko je političar u toj Vladi, a ako to ne možemo naći, kako ćemo onda naći tko je u njoj državnik.

Jedini koji bi tu mogao biti političar jest Karamarko, no čini se da ni njega tako ne doživljavate?

Pa poslije ovog mandata i njega će se rijetko tko sjećati.

Uskoro idete u Siriju, na čiji poziv?

Nadam se da ću otići sada u svibnju, a ako to ne uspije, onda najesen. Imam poziv od sirijske vlade. Imao sam jako dobru komunikaciju s predsjednikom Bašarom al-Asadom, koji je dolazio k meni, a ja sam posjećivao Siriju. On mi je rekao da je njegov otac bio čvrstorukaš i da krug ljudi oko njega dolazi iz retorte njegova oca, zbog čega će mu trebati nekoliko ciklusa da demokratizira društvo. Kazao je da se od njega traži da to ide preko noći, ali to je nemoguće, jer uvijek kada se ide preko noći, nastaje kaos.

Što konkretno očekujete od posjeta, ima li on veze s napuštenim Ininim poljima?

Nemam mandat ni od koga i idem više informativno. Ako bih mogao nekako pomoći, pomoći ću vrlo rado, ali najprije moramo znati o čemu se tu radi. Ina je to za 50 milijuna dolara kupila od Amerikanaca koji su uložili 150 milijuna dolara i nisu ništa našli. Ina je bušila dublje i našla najizdašniji izvor plina. Sada je tamo 12 bušotina i kada se svi troškovi plate, ostaje 50 milijuna dolara mjesečno i tako 25 godina, koliko traje koncesija. Pa mi bismo najveći dio duga mogli platiti tim sirijskim poljima. Međutim, ne znam kojom je čarolijom MOL preuzeo Inu, a kada je počeo rat u Siriji, odrekli smo se tih polja. Sada je pitanje mogu li se ta polja vratiti Hrvatskoj.

Jesu li ona sad pod Asadovim nadzorom?

Da, bio sam tamo, to je u neposrednoj blizini Palmire, odatle su ISIL-ovci pobjegli glavom bez obzira. To sada kontrolira Asadova vojska i koliko sam informiran, potpuno je sigurno da bi se mogla pokrenuti proizvodnja.

Kako gledate na ovaj sukob između Bože Petrova i Karamarka oko Ine? Petrov kaže da su ugroženi nacionalni interesi.

Stvarno me ne interesira što jedan Božo Petrov govori, jer on govori svašta. Ono što je opasnost, to je da u tom međusobnom prepucavanju privatni interesi nadvladaju opće interese i da na kraju Hrvatska ostane kratkih rukava.

Što mislite o Petrovu?

Ništa. Mislim da je dečko zalutao u politiku.

Mislim da je Božo Petrov zalutao u politiku. U Mostu ima dobrih ljudi, ali cijela ta struktura, to su rogovi u vreći

A ljudi iz Mosta zajedno s njim?

Mislim da tamo ima dobrih ljudi, ali cijela ta struktura, to su rogovi u vreći.

Gdje vidite njegovo nesnalaženje?

Pa nisam čuo nijednu njegovu suvislu izjavu. Kada god dade izjavu, on ili nema dovoljno informacija ili nema decidiran stav. A u politici morate imati decidirane stavove.

Prepoznajete li uopće što bi bila njegova politika?

Ne. Mislim da je to politika jednog dijela crkve, da je on produkt jednog dijela crkve, nadam se ne ovog najrigidnijeg, kao što je biskup Vlado Košić, ali iz cijelog njegovog stava vidim ipak neke crkvene krugove.

Oreškoviću ne vjerujem ništa

Kako gledate na vladu premijera Tihomira Oreškovića i na mogućnost njezinog opstanka uz toliko nezadovoljstva koje stalno izbija unutar vladajuće koalicije?

A što da vam kažem o premijeru? On sada kaže da je njegova stranka Hrvatska. Otkada? Dakle ja koji sam bio sudionik hrvatskog proljeća, završio u Staroj Gradišci, ja gledam što je tada bilo dobro a što loše, gledam da su se djeca mogla školovati bez obzira na to je li im otac bio liječnik ili nezaposlen, da je liječenje imao svatko. Gledam dobre strane bivšeg režima i one loše, na primjer to da si morao sudski odgovarati za svoje mišljenje, što se i meni dogodilo. U ovoj sam državi od početka imao najviše funkcije i sada se pojavi čovjek koji kaže da je njegova stranka hrvatski narod. A gdje je njega hrvatski narod izabrao? Pa dobro, kada je trebalo braniti Hrvatsku, nisam čuo da je on tu bio, nisam čuo koliko je doprinosa dao u obrani Hrvatske, niti sam čuo da je na bilo koji način bio angažiran u obrani Hrvatske.

Pitate ga gdje je bio 1991.?

Pa slušajte, nisam ga čuo. A nisam ga čuo ni što kaže o prodaji Plive. Iza Ine, Pliva je najveća vrijednost u materijalnom smislu. On je tamo bio financijaš, a sjećamo se da se spominjao onaj koncert u Veroni i tko je sve bio u Veroni.

Pliva je tada prodana Barru, a onda ih je preuzela Teva u kojoj je Orešković bio?

Sve u redu. Ali on nešto zna o tome. Nikada nisam čuo da je rekao: ‘Slušajte, ja o tome ne znam ništa.’ U redu, i to bi bila izjava. Ali to da je hrvatski narod njemu stranka… Tko je njega izabrao? Pa tamo gdje može nešto reći, može reći o Plivi. Može reći da je prodaja Plive najbolje što je učinjeno, da je najbolje što su se riješili sumameda, da je najbolje što su izgradili novu zgradu instituta da sve to sada zjapi prazno, da je to jako dobro. Ali da čujemo o čemu se radi.

Znači ne vjerujete mu?

Ništa.

Mislite li da takav premijer, koji nije izabran, može zapravo biti namješten od strane nekih krugova koji nemaju veze s hrvatskim biračima?

Nisam pobornik nikakve urote, ali imam osjećaj da je on dio projekta. Sve ćemo saznati u realizaciji ove politike koju on zastupa. Vidjet ćemo. Možda bude sasvim dobar premijer. Zasad nije pokazao ništa, ali ja uvijek dajem svakome mogućnost.

Kako biste okarakterizirali opći smjer njegove Vlade? Ima li ona ikakvu politiku osim ustašizacije Hrvatske i štednje koja se koristi za uništavanje političkih neprijatelja?

Pa gledajte, izbori su ugovor između birača i onoga tko ide na izbore. On nudi svoj projekt i ako ga birači prihvate, ugovor je potpisan, a taj ugovor je bio da žele reforme. A gdje su i koje su to reforme? Svatko je očekivao da će živjeti boje. Pa na kraju, Hrvatska se odlijepila od negativnog trenda, krenula je pozitivnim smjerom i sada je trebalo na to dalje nadograditi. Međutim, ja to ne osjećam u politici ove Vlade.

Očekujem od predsjednice da bude decidirana

Postoji li u ovoj vlasti ijedan faktor koji bi se odupirao ustašizaciji, klerikalizaciji zemlje?

Ne, u toj Vladi ne vidim nikoga tko ima snage reći: ‘Čekajte, dosta je.’

Čak ni predsjednica Kolinda Grabar Kitarović?

Ona se još nije susrela s pravim problemima. Nju to još čeka. Ona će morati zauzeti pravi stav, jer ne može se relativizirati pitanje Jasenovca i Bleiburga. U Jasenovcu su ubijani ljudi zašto što su bili drugačiji, zato što su bili druge vjere, druge nacije, druge rase i drugog svjetonazora. Ubijeni su, a da ništa nisu bili krivi. Na Bleiburgu je kapitulirala kvislinška vojska, to treba naglasiti, u kojoj su mnogi bili krivi za one u Jasenovcu. U Jasenovcu su ubijana djeca od tri mjeseca, i od tri godine, i od 13 godina, a kad vidite kolonu koja ide s Bleiburga, to su vojnici, ima i civila, ali ne vidite žene i djecu. Već i taj vizualni dojam pokazuje da se to dvoje ne može izjednačiti. O činjenicama, i to nepobitnim, da i ne govorim.

Nije problem samo to. U svom pismu Miloradu Pupovcu, na njegovo upozorenje da predstavnici manjina, ljudi iz civilnog društva, kulture i medija dobivaju prijetnje i da ih se pljuje na ulici, ona odgovara porukom čiji je smisao ‘prestanite provocirati, dobili ste što ste zaslužili’?

Mislim da je ona ishitreno dala tu izjavu i da je više nikada neće ponoviti, naprosto zato što to ne stoji. U demokratskom društvu uvijek moraju biti zaštićene sve ranjive skupine i o tome svatko tko participira u vlasti mora voditi računa.

Čini se da na predsjednicu još uvijek više apelirate nego što je kritizirate?

Da, očekujem da će u danom trenutku morati biti decidirana u ovom europskom smislu.

* Ovaj razgovor je vođen prije intervjua koji je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović dala za HRT