Kad smo dogovarali ovaj intervju, Stevan Dojčinović, jedan od najboljih istraživačkih novinara na ovim prostorima, rekao nam je da u četvrtak objavljuju temu koja će poprilično uzdrmati srpsku javnost. To je, kada je riječ o portalu Krik, koji Dojčinović uređuje i vodi zadnje dvije godine, svojevrsno pravilo. Skupina mladih istraživačkih novinara koju predvodi, naime, otkrila je niz afera koje povezuju izvršnu vlast Aleksandra Vučića sa srpskim podzemljem, offshore tvrtkama i posjedovanjem brojnih nekretnina što ukazuje na nezakonito bogaćenje njegovih suradnika. Zbog Krikovih otkrića dugo je trajala medijsko-politička hajka protiv ove redakcije, a ponajviše Dojčinovića samog. Situacija je eskalirala kad su objavili tekst o imovinskom stanju premijera Vučića, a kampanja traje do danas. Prošloga je tjedna provaljeno u stan njihove novinarke Dragane Pećo, a postoje ozbiljne sumnje da je riječ o zastrašivanju zbog njenog profesionalnog rada. Paralelno s time, Krik i njegov urednik za svoj su rad dobili niz prestižnih međunarodnih i srpskih nagrada za istraživačko novinarstvo. U intervjuu za Novosti, Dojčinović govori o radu redakcije Krika i njegovim posljedicama.

U stvarnosti u kojoj živimo i sklonosti političara da lažu problematično je raditi ovaj posao. Nasilnici se, da upotrijebim analogiju, stavljaju u istu ravan s njihovim žrtvama

O čemu je riječ u priči koju ćete objaviti ovaj tjedan?

Bavimo se vezama huliganskih i kriminalnih grupa i struktura vlasti. I prije smo se bavili tom temom, sada dodatno pokazujemo njihove jake veze u policiji i da ti ljudi rade kao osiguranje vladajućoj stranci. Jedan lik iz te ekipe je na društvenoj mreži objavio fotografije koje dokazuju cijelu stvar. To je jedan od lakših zadataka, inače se temama znamo baviti i do godinu i pol dana.

U zadnjih desetak godina doste ste se bavili kriminalom. Objavili ste video koji dokazuje susret bivšeg premijera Ivice Dačića s narkodilerom, zatim priču o ministru zdravlja Zlatiboru Lončaru koji je živio u stanu bivšeg člana Zemunskog klana i za kojeg su tokom suđenja svjedoci tvrdili da je kao doktor ubijao preživjele pripadnike suprotstavljenih bandi, pa i knjigu o Darku Šariću i njegovoj trgovini kokainom. U kojoj mjeri je izvršna vlast, odnosno politika općenito, povezan s kriminalnim podzemljem u Srbiji?

Riječ je o međusobnom prožimanju. Veza države i mafije je dubinska priča koja ni blizu nije riješena. Veza s mafijom funkcionira na svim nivoima, od ministara pa do nižih službenika. Nije riječ o incidentima, nego strukturnom problemu. Zadano je nekoliko ozbiljnih državnih udaraca mafiji, a sve drugo nam se vraća. Nije to simptomatično samo u Srbiji, ima toga i u Hrvatskoj i drugim zemljama, samo se ovdje, među ostalim, mediji intenzivnije bave tim pričama.

Novinari protiv novinara

Očekujete li burne reakcije na najnoviju priču?

Vjerujem da će vlast izaći s nekom obranom. Ako prođe u javnosti, vjerojatno će ostati na tome. Imamo problem u Srbiji, kao i na globalnoj razini, da se novinarska pravila rade protiv samih novinara. Kad smo, primjerice, otkrili da je gradonačelnik Beograda Siniša Mali kupio 24 luksuzne nekretnine u Bugarskoj preko offshore firmi, on je rekao da su njegovi potpisi falsificirani, ne pružajući nijedan dokaz. Naše istraživanje se u medijima izjednačavalo s njegovim riječima, čime se banalizira svaka priča o korupcija. U stvarnosti u kojoj živimo, i sklonosti političara da lažu, problematično je raditi ovaj posao. Nasilnici se, da upotrijebim analogiju, stavljaju u istu ravan s njihovim žrtvama.

Dokazali smo veze Ane Brnabić s problematičnim ljudima koji su osnivali offshore firme, među ostalim i s beogradskim gradonačelnikom. Jako dugo je povezana s ljudima iz Vučićevog okruženja i zapravo je osoba od njegovog povjerenja

Tu je i drugi, napadački pristup medija i političara, koji ste osjetili kad ste istraživali priču o imovini premijera Vučića. Što ste otkrili?

U slučaju Vučića objavili smo da njegova imovina doseže vrijednost od 1,3 milijuna eura. To mu je smetalo jer je rušilo sliku koju gradi o sebi kao najsiromašnijem političaru na svijetu. Imao je prijavljenu garsonijeru od 30 kvadrata na svoje ime, ali sve je prevara, jer ostatak imovine se vodi na porodicu, od supruge do roditelja.

Kako je to dočekano u javnosti?

Tabloid Informer protiv mene je pokrenuo brutalnu kampanju prije nego što smo uopće objavili priču, što je, pokazat će se, dokazalo da su opskrbljivani podacima srpske tajne službe. Onda su političari perpetuirali tu hajku svojim izjavama. Istoga dana jedan izvor iz jedne naše druge priče je izgubio posao, a drugom je u firmu upala financijska policija. Država postaje sve manje transparentna. Nakon što smo krenuli raditi priču o Vučiću, zabranili su pristup podacima iz katastra. Zbog toga smo uspostavili izvore iz raznih katastarskih općina, pa smo se spojili s izvorima koji su nam dostavljali podatke. Budući da vlast više nije znala tko su izvori, došlo je do miksanja i premještanja tih radnika. Taj psihički pritisak trajao je neko vrijeme, a cilj im je očigledno bio da se fokusiramo na te sukobe i da što manje radimo na pričama.

Vjerujete da vas nadziru tajne službe?

Prije objavljivanja te priče smo bili pod jakim nadzorom. Potvrdu sam dobio preko izvora, a parnica koju sam pokrenuo protiv Informera je dokazala da su materijale dobili od srpske tajne službe. I druge redakcije su pratili i fotografirali, poput Južnih vesti. Sve više novinara javno se žali zbog nadzora službi. Prošloga petka netko je upao u stan našoj novinarki Dragani Pećo. Cijeli stan je bio ispreturan, od kante za smeće pa nadalje, ali vrednije stvari, poput laptopa, nisu ukradene.

Vjerujete li da je provala povezana s njenim radom?

Ne znamo sa sigurnošću, više će biti jasno nakon rješavanja ili nerješavanja slučaja, ali sigurno je da je Dragana nakon mene najprepoznatljiviji novinar Krika. Istraživala je priču o Siniši Malom i druge škakljive teme, povezane s visokopozicioniranim političarima.

Vučićeva administracija, dakle, nadzire novinare? Može li se to dokazati?

Nema se tu što dokazivati. Vučić je tamo postavio svoje ljude koji idu u ovom smjeru. Tajne službe nigdje ne rade samostalno, one uvijek ovise o političkoj volji. Kad je Vojislav Koštunica bio nacionalistički lider, služba se u većoj mjeri bavila takvim nacionalnim pitanjem. U vrijeme Borisa Tadića više su se bavili organiziranim kriminalom. Danas se sve manje bave potonjim. Slučajevi novinara i nadzora opozicije pokazuju da se fokus kreće prema ovim skupinama, što je veliki problem i klasična politička zlouporaba od strane vlasti, jer se srozava još jedna institucija, nakon što su srozali policiju, tužilaštvo i druge.

Kako se institucije odnose prema prijetnjama koje su vam upućene?

Kolegici Dragani Pećo ušli su u stan i završili uviđaj za pola sata, tvrdeći da je riječ o običnom pokušaju pljačke. Prijetnje smrću ne rješavaju godinu dana, dok se slične prijetnje upućene Vučiću rješavaju za četiri sata. Institucije tako pokazuju da nemamo nikakvu podršku državnih institucija, da smo sami, praktički odmetnuti od države. Nije u pitanju nesposobnost tužilaštva, nego poruka da ste sami sa sobom, što je zastrašujuće.

Šutnja se plaća reklamama

Često se može čuti da je Vučić uspostavio svojevrsnu totalnu kontrolu nad najutjecajnijim medijima u Srbiji?

Riječ je prvenstveno o autocenzuri. Devedesetih je bilo cenzure, pa i kad je Vučić bio ministar informiranja. Danas je riječ o tome da medijske kuće same cenzuriraju tekstove. U istraživačkom novinarstvu sam deset godina. Prije pet-šest godina, prije negoli je Vučić došao na vlast, bilo je slično. Bilo je teško objavljivati velike priče o utjecajnim ljudima. Vučića je dočekala cijela struktura autocenzuriranih medija, koji su se pomjerili od bivših predstavnika izvršne vlasti prema njemu. U pitanju je klasična medijska korupcija, u kojoj se šutnja plaća reklamama državnih firmi, agencija i ministarstava. Oni su tako postali i ostali dio korumpiranog sistema.

Postoji li razlika između načina na koji mediji prate Vučićevu vladu i ljude koji su kritični prema njoj, za razliku od prošlih političkih rukovoditelja?

Dolaskom Vučića uvedena je ta nova praksa da se medijske ekipe, poput Informera i TV Pinka, obračunavaju s kritičkim novinarima. On je brutalizirao priču do ekstrema. Mediji čekaju signal vlasti, pa te beskrupulozno razvaljuju i uništavaju lažnim vijestima i zadiranjem u privatni život. Pored toga, tajne službe mnogo više služe za praćenje i nadziranje novinara. Granica poput hapšenja još nije prijeđena, ali medijske hajke i zlouporaba agencija danas su ključni problem.

Zapad, međutim, Vučića sve više simpatizira i percipira kao političara koji gaji proevropske vrijednosti.

To je selektivno gledanje. S jedne strane ima nominalnu i retoričku proevropsku stranu, a s druge, primjerice, ima dosta problematičnih stvari koje se ne spominju, poput njegovih suradnika koji su povezani s kriminalom. Istina je da ga ozbiljno hvale iz EU-a zbog proevropske retorike, dok se sve ostalo zanemaruje.

Je li to opasno za društvo u Srbiji?

Rezultat toga su Erdogan i Orban. Evropska zajednica ima politiku koja bi od Srbije mogla napraviti jednu Mađarsku, gdje su potpuno uništene institucije, zajedno s nezavisnim medijima. Unija prešućuje te stvari i samo forsira jednu, proevropsku stranu Vučića, iz čega ništa dobroga ne može izaći. Pravosuđe i mediji će naknadno postati prioritet, ali zasad to nije slučaj. Iako se, recimo, ne bavi demokracijom, pravosuđem i institucijama, Uniji treba priznati da je u izvještajima spominjala ugroženost slobode medija. U svakom slučaju, izvan granica Srbije forsira se praktički samo ta jedna, Vučićeva strana koja ne prikazuju realno stanje stvari.

Njegova kandidatkinja, premijerka Ana Brnabić, još je jedan potez koji perpetuira takvu percepciju. Što ste otkrili o njoj?

Istražujući imovinu premijerke Ane Brnabić narušili smo sliku koju vlast gura o njoj, kao ekspertu autsajderu. Istraživanje je pokazao njenu vezu s ljudima iz vlasti koja seže dosta duboko. Dokazali smo njene veze s problematičnim ljudima koji su osnivali offshore firme, među ostalim i s gradonačelnikom Sinišom Malim. Jako dugo je povezana s ljudima iz Vučićevog okruženja i zapravo je osoba od njegovog povjerenja. Vučić je, vjerujem, preko nje uspio zadržati potpunu kontrolu nad Vladom, što je igranje s Ustavom, što su, doduše, radile i neke prijašnje institucije. Činjenica da je riječ o lezbijki uspjela je fascinirati međunarodnu zajednicu, što je, reklo bi se, fenomenalan Vučićev marketinški potez.

Za iscrpno istraživačko novinarstvo potrebne su i sigurne financije. Kako se financirate?

Prijavljujemo se na natječaje različitih organizacija, oko deset posto našeg budžeta čine donacije građana, što je iznimno važno jer je riječ o sredstvima koja se mogu koristiti za različite nenamjenske projekte. Sada imamo 11 članova redakcije, a godišnje nam treba oko 300 tisuća eura za redakciju i vanjske stručnjake. Planiramo se dalje širiti, a sljedeći projekt je portal koji će se baviti lažnim vijestima.