Iz ladice neriješenih pitanja Srbije i Hrvatske iskočila je posljednjih dana stara devizna štednja, odnosno neisplaćeni ulozi položeni do 27. aprila 1992. godine u filijale banaka bivše SFRJ koje su svoje sjedište imale u susjednoj zemlji. Naime, Ministarstvo financija Srbije uputilo je poziv državljanima bivših jugoslavenskih republika da prijave svoja potraživanja, a to je učinilo na temelju uredbe srpske vlade o postupku za utvrđivanje prava na isplatu devizne štednje građana i tamošnjeg zakona o reguliranju javnog duga. Prilikom evidentiranja imovine izbjeglih i prognanih Srba provedenog 1996. godine, bilo je prijavljeno ukupno 180 milijuna tadašnjih njemačkih maraka i 3,5 milijardi nekadašnjih jugoslavenskih dinara položenih u hrvatskim poslovnicama banaka, uz 600 milijuna dinara u vrijednosnicama. Štediše su uglavnom bili klijenti nekadašnje Jugobanke ili neke druge banke s centralom izvan Hrvatske, čije su filijale na ratom zahvaćenim ili okupiranim područjima prestale poslovati.
Novouspostavljena država Hrvatska bila je zauzela princip teritorijalnosti, pa je do 6. jula 1992. godine svim svojim građanima dopuštala da štednju iz spomenutih banaka prebace u hrvatske banke i da sredstva koriste po Zakonu o pretvaranju stare devizne štednje u javni dug države. Taj je rok tokom ratnih godina prolongiran, ali samo za hrvatske prognanike, zarobljenike srpskih logora i slične kategorije stanovništva, dok su oni iz ratom zahvaćenih područja i okupiranih gradova ostali bez tih mogućnosti.
Pretpostavlja se da je samo oštećenih štediša Jugobanke bilo deset hiljada. Učinjena im nepravda još nije ispravljena, a u vrijeme kada je Hrvatska problem stare devizne štednje u Ljubljanskoj banci podizala na najviši europski nivo, Srbija je stajala po strani, pa su se problemi štediša našli jedino pred Komisijom za sukcesiju imovine bivše SFRJ, koja se već godinama ne sastaje.
- Većina štediša pokušavala je svih ovih godina doći do bilo kakve informacije o mogućnostima isplate stare devizne štednje. U vezi one u Jugobanci, obraćali su se različitim institucijama u Republici Hrvatskoj i Republici Srbiji, ali bez ikakvog uspjeha. Mnogi su tako postali socijalni slučajevi, unatoč pozamašnim deviznim ulozima - ističe Milojko Budimir, predsjednik Asocijacije izbjegličkih i drugih udruženja Srba iz Hrvatske.
Budimir podsjeća na zahtjev upućen Saboru da se donese zakonsko rješenje po kojem bi ta štednja, kao i za državljane Republike Hrvatske s prebivalištem u Hrvatskoj, bila pretvorena u javni dug i isplaćivana sukcesivnim isplatama kroz određeno razdoblje. Prema novim mjerama Vlade Srbije, štediša je uz prijavu dužan podnijeti ovjerenu kopiju osobne iskaznice, originalnu deviznu knjižicu, izjavu pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću da štednju nije prenio na drugo lice, potvrde nadležnih organa i institucija bivših republika na čijem teritoriju su bile poslovnice banaka u kojima je položena štednja, potvrde da nije ostvario svoje pravo ili da mu ono nije bilo priznato od strane bivših republika, izvod iz matične knjige vjenčanih ili drugi dokument iz kojeg se vidi promjena imena, izvod iz matične knjige rođenih maloljetnih nasljednika štednje…
Unatoč dobroj namjeri Ministarstva financija Srbije, s obzirom na toliku potrebnu dokumentaciju malo je onih koji vjeruju da će im nakon četvrt stoljeća čekanja napokon biti vraćena nepravedno uskraćena devizna štednja. Tu je i pitanje troškova ovjere svih tih dokumenata, ovlaštenih prijevoda na srpski jezik i pravne pomoći na trnovitom administrativnom putu. Predstavnici izbjegličkih i drugih udruženja Srba iz Hrvatske smatraju da bi svakako trebalo pojednostaviti cijeli postupak.
- Očekujemo da će i ostale institucije Republike Srbije dati doprinos rješavanju drugih problema izbjeglih i prognanih iz Hrvatske, poput oduzetih stanarskih prava, neisplaćenih penzija, privatizacijskih malverzacija i ostalih potraživanja na koja se Hrvatska obavezala Bečkim sporazumom o sukcesiji iz 2001., Sarajevskom deklaracijom iz 2005. i zaključcima ministarskih konferencija iz 2010. i 2011. godine - kaže Budimir.
Stari devizni štediše svoja potraživanja mogu podnijeti osobno ili poštom Upravi za javni dug Ministarstva financija u Beogradu i to do 23. februara 2018. godine, kada ističe godina dana od objavljivanja javnog poziva. O utvrđivanju prava na isplatu devizne štednje Uprava će odlučivati najkasnije u roku 120 dana od isteka roka za podnošenje prijava. Nažalost, time se neće riješiti problem isplate stare devizne štednje u beogradskoj JIK banci, koja je u Kninu imala ekspozituru za koju je bila nadležna filijala u Beogradu: naime, oni su, slučajno ili namjerno, srpskim Zakonom o regulisanju duga SR Jugoslavije po osnovu devizne štednje građana iz 2002. godine svrstani među one koji su uloge imali kod banaka lociranih izvan Srbije, pa će svoju teškom mukom stečenu ušteđevinu moći potraživati tek i ako ikada bude sproveden zasad mrtvi ugovor o sukcesiji između bivših republika nekadašnje državne zajednice.
