Mnogi komentatori prognozirali su da dolazak Donalda Trumpa na mjesto američkog predsjednika navješćuje miroljubiviju vanjsku politiku s manje prekomorskih intervencija i s prekidom neprijateljstava prema Rusiji. Te prognoze zasad se mogu verificirati jedino putem Trumpovih izjava, dok njegovi prvi konkretni potezi ukazuju da se na Bliskom istoku, odnosno u odnosima Izraela i Palestine, mogu očekivati jedino crni dani.
Prošlog petka Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda (VSUN) donijelo je rezoluciju kojom se osuđuje izgradnja ilegalnih izraelskih naselja na palestinskim područjima, no kako se netom nakon glasanja u tom tijelu pokazalo, Trump je učinio sve što je u ovom trenutku mogao ne bi li rezoluciju sabotirao.
Izraelska organizacija Gush Shalom priopćila je da su rezoluciju usvojile ‘sve članice Vijeća sigurnosti, koje predstavljaju sve dijelove Zemlje’, dok ‘nijedna država nije govorila u korist doseljeničkog poduhvata i otimanja palestinske zemlje’
Rezolucijom se traži da Izrael prestane graditi naselja na područjima koja je okupirao nakon 1967. godine, uključujući i istočni Jeruzalem, te eksplicira da ta naselja nemaju ‘zakonsko utemeljenje’. Kaže se da takvo ponašanje Izraela smanjuje vjerojatnost da se palestinsko pitanje riješi uspostavom palestinske države (takozvano rješenje s dvije države) i traži da se sukobljene strane vrate za pregovarački stol. Rezolucijom se također osuđuje (palestinsko) nasilje i svi činovi terorizma.
Za razliku od uobičajene prakse da rezolucije protiv Izraela blokira pravom veta koje uživa kao stalni član VSUN-a, SAD je ovom prilikom ostao suzdržan, pa je dokument izglasan sa 14 glasova ‘za’ i nijednim protiv. Kako bi objasnila taj izniman potez svoje zemlje, američka ambasadorica u UN-u Samantha Power održala je govor u kojemu je naglasila da SAD već 50 godina, bez obzira na to koja je stranka na vlasti, izraelska naselja smatra ilegalnima, ali i da je odluka Amerike da ostane suzdržana bila iznimno teška jer se Izrael u UN-u od ‘prvog dana tretira drugačije od drugih’. Rekla je da je samo u rujnu u Općoj skupštini UN-a protiv Izraela usvojeno 18 rezolucija, a u Vijeću za ljudska prava njih 12, pa taj ‘nejednak tretman ne samo da šteti Izraelu nego i podriva legitimitet UN-a’, zbog čega Amerika nije mogla glasati za rezoluciju.
Njezino objašnjenje, međutim, može se smatrati klasičnom zamjenom teza jer ova rezolucija, za razliku od onih usmjerenih protiv zemalja trećeg svijeta, ne predviđa nikakve sankcije za nepoštivanje. Isto tako, odluke koje se protiv Izraela donose u tijelima UN-a u kojima, za razliku od Vijeća sigurnosti, nijedna članica nema pravo veta, donose se upravo zato što Izrael odbija prestati s izgradnjom naselja, unatoč tome što kompletna međunarodna zajednica tu praksu smatra ilegalnom, ali SAD svojim povlaštenim položajem u VS-u omogućava da se s njom nekažnjeno nastavlja.
Trump je najavio da će njegov veleposlanik u Izraelu biti odvjetnik za bankrote David Friedman, čovjek koji otvoreno govori da Izrael treba anektirati palestinsku Zapadnu obalu
Stoga ne čudi da je rezolucija u izraelskim političkim krugovima dočekana nekontroliranim bijesom. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao je da se SAD i Izrael desetljećima ne slažu oko problema naselja, ali je unatoč tome ‘postojao dogovor da Vijeće sigurnosti nije mjesto za rješavanje tog problema’. Rezoluciju je proglasio destruktivnom, sramotnom i antiizraelskom odlukom koja uspostavu mira čini bezizglednom, pa je njegova vlada nema namjeru poštivati, ali zato jedva čeka da na funkciju američkog predsjednika zasjedne Donald Trump.
S druge strane, rezoluciju je kao povijesnu pozdravio stalni palestinski promatrač u UN-u Rijad Mansur, koji je rekao da je njome ‘cijela međunarodna zajednica iskazala ispravan i principijelan stav, dok je strana koja ne živi u realnosti napala Vijeće sigurnosti, njegove članice i cijelo međunarodno pravo’. Odluku su pozdravili i Arapska liga, Organizacija islamske suradnje, Turska, Iran, međunarodne organizacije za ljudska prava i pojedinci poput bivšeg glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona, kao i izraelske organizacije za ljudska prava. Jedna od njih, Gush Shalom, izdala je priopćenje u kojemu konstatira da su dokument usvojile ‘sve članice Vijeća sigurnosti, koje predstavljaju sve dijelove Zemlje, i prvog i trećeg svijeta podjednako’, dok ‘nijedna država u cijelom svijetu nije govorila u korist doseljeničkog poduhvata i otimanja palestinske zemlje’.
Netanyahuov bijes bio je i izraz posvemašnje frustracije činjenicom da je do glasanja uopće došlo iako se on svojski potrudio da se to ne dogodi. O rezoluciji se naime trebalo glasati dan ranije na prijedlog Egipta, pa je Netanyahu urgirao kod Trumpa da egipatskog predsjednika Abdela Fataha al-Sisija nagovori da od nje odustane. Kao dugogodišnji američki saveznik, egipatski je vojni režim Trumpov naputak poslušao, no već sutradan rezoluciju su odlučile sponzorirati četiri druge (nestalne) članice Vijeća sigurnosti – Novi Zeland, Malezija, Venezuela i Senegal. Ove četiri države nije se moglo ni nagovoriti ni ucijeniti, no zato im se Netanyahu nakon glasanja u VS-u odlučio osvetiti. Istoga dana opozvao je izraelske veleposlanike iz Novog Zelanda i Senegala i privremeno suspendirao diplomatske aktivnosti sa 12 članica VS-a, dok je američkog veleposlanika u Izraelu pozvao na razgovor. Obustavio je i program pomoći Senegalu i najavio obustavu financiranja pet UN-ovih tijela.
Izraelski ministar obrazovanja, tvrdolinijaš Naftali Bennett, održao je konferenciju za novinare pored Zapadnog zida u Jeruzalemu, pa taj grad proglasio ‘izraelskom prijestolnicom već 3000 godina’. Rekao je da Izrael mora porazmisliti o Sporazumu iz Osla iz 1994. kojim se predlaže rješenje o dvije države, pozvao je vladu da ubrza izgradnju naselja i zatražio da Izrael nametne svoj suverenitet nad teritorijem koji je okupirao nakon 1967. godine.
Prije nego što je izvršio pritisak na egipatskog predsjednika Al-Sisija, Trump je od američke vlade također zatražio da uloži veto na spornu rezoluciju, no predsjednik Barack Obama ne samo da ga nije poslušao, već izraelska vlada ni par sati prije sjednice Vijeća sigurnosti nije bila obaviještena da Amerika ne namjerava sabotirati rezoluciju. Obama i Trump ovime su jasno dali do znanja da oko ilegalnih izraelskih naselja imaju različite stavove, ali i nagovijestili da će nova američka administracija napraviti zaokret u politici prema Izraelu.
Obama je u dva navrata pokušao s mrtve točke pokrenuti izraelsko-palestinske pregovore. Posljednji pokušaj propao je 2014., a njegova administracija u više je navrata kritizirala izraelska naselja, no s figom u džepu, jer je samo za ovu godinu Obama Izraelu odobrio vojnu pomoć vrijednu 38 milijardi dolara. Izrael je otad izgradio 2600 novih stambenih jedinica na palestinskim područjima, pa sada tamo živi najmanje 450.000 Židova u oko 150 ilegalnih naselja, dok njih još oko 200.000 živi u istočnom Jeruzalemu, koji Palestinci zamišljaju kao glavni grad svoje buduće države. U studenome ove godine čak je i izraelski Vrhovni sud židovsko naselje u Amoni proglasio ilegalnim pa naložio deložaciju, jer je ustanovljeno da je naselje izgrađeno na zemlji u privatnom vlasništvu Palestinaca, ali su, kao i u mnogim drugim slučajevima, dokumenti o vlasništvu falsificirani.
No Netanyahu se usprotivio čak i odluci suda pa je deložacije nastojao opstruirati, dok je njegova vlada istovremeno donijela zakon kojim se naselja retroaktivno legaliziraju. Netanyahu je, doduše, upozoravao da je taj zakon u suprotnosti s međunarodnim pravom i da bi zbog njega mogli završiti na međunarodnom sudu, no njegova stranka ipak je podržala prijedlog zakona. Na to ga je, pišu pojedini izraelski mediji, prisilio upravo spomenuti tvrdolinijaš Naftali Bennett, čija je stranka Židovski dom u koaliciji s Netanyahuovim Likudom i koja cijelu vladu još više gura udesno.
Bennett je rekao da je zakon o retroaktivnoj legalizaciji pošten i da se zahvaljujući njemu izraelski doseljenici na palestinskim područjima ‘više neće tretirati kao građani drugog reda’. Kako je već spomenuto, Jeruzalem je proglasio glavnim gradom Izraela iako je pitanje statusa toga grada, bremenitog i židovskom i muslimanskom poviješću, najkontroverzniji dio pregovora.
Unatoč tome, i sam Donald Trump podržao je čin kojim bi se takvom stavu o Jeruzalemu simbolički dao legitimitet kada je najavio da će njegova vlada podržati 20 godina staru ideju da se američka ambasada iz Tel Aviva preseli u Jeruzalem. Trump je u svojoj predizbornoj kampanji naglašavao da će njegova vlada biti ‘najviše proizraelska u povijesti’, a zatim to i potvrdio objavom da će njegov veleposlanik u Izraelu biti odvjetnik za bankrote David Friedman, čovjek koji otvoreno govori da Izrael treba anektirati palestinsku Zapadnu obalu.
Friedman je duboko privatno involviran u Izraelu, sin je uglednog američkog rabina i posjeduje stan u elitnom dijelu Jeruzalema, a u svojoj biografiji navodi ne samo da tečno govori hebrejski, već i lokaciju (Zapadni zid u Jeruzalemu) svoje bar micve. U kolumni koju je u vrijeme kampanje napisao za ‘Jeruzalem Post’ ustvrdio je da bi pobjeda Hillary Clinton ‘dala vjetar u leđa najgorim antiizraelskim i antisemitskim pokretima’, a u intervjuu ‘Haaretzu’ izraelske liberalne Židove koji podržavaju Palestince nazvao je ‘kapoima’, židovskim čuvarima u nacističkim logorima.
Stari Trumpov prijatelj i odvjetnik u sporovima oko kasina u Atlantic Cityju, Friedman je i predsjednik američke grupe za podršku židovskom naselju Beit El blizu palestinske Ramale. Istom naselju donacije je uputila i zaklada Jareda Kushnera, Trumpovog zeta kojemu je budući predsjednik namijenio ulogu posrednika u izraelsko-palestinskim pregovorima. Kushnerova fondacija s ukupno 58.500 dolara u periodu od 2011. do 2013. financirala je nekoliko naselja, kibuca i škola smještenih na palestinskim područjima, uključujući i jedno židovsko naselje blizu Nablusa čiji stanovnici fizički napadaju palestinske starosjedioce.
Stanje na terenu dakle sugerira da Izrael namjerava anektirati palestinska područja do te mjere da uspostava dvije države postane neostvariva, jer uskoro neće biti moguće povući granicu tako da se dobije jedinstveni palestinski teritorij koji ne bi bio ispresijecan židovskim enklavama. Izraelska desnica, javljaju tamošnji mediji, dolazak Trumpa dočekala je s rijetko viđenim oduševljenjem, pa se može zaključiti da Palestince čekaju još najmanje četiri godine ubrzane grabeži teritorija i politike aparthejda koja ih čini jednim od najobespravljenijih naroda svijeta.
