Crkveno slikanje nije dekorativno, već je uloga ikona da na nas djeluju preobražujuće, rekao je arhimandrit Danilo Ljubotina na predavanju ‘Spasenje (sotirologija) u ranohrišćanskoj umjetnosti’ održanom 30. juna u prostorijama ‘Privrednika’ u Zagrebu. Što znači spasenje, od čaga i tko spasava, samo su neka pitanja na koje odgovor daje sotirologija, teološka nauka o spasenju čovjeka.

- Spasenje se definira kao vaskrsenje ljudi iz grehovne smrti vaskrslim Hristosom i nije drugo do život u vaznesenom Hristu, rekao je arhimandrit i naglasio da je prema hrišćanskom teološkom učenju Isus spasitelj i iskupitelj čovečanstva. Naglasivši da je u starozavjetno vrijeme važila stroga zabrana ikonografije, odnosno slikanja ili klesanja likova, čak i onih povezanih s Bogom, o. Danilo je rekao da prvo crkveno slikarstvo datira iz vremena progona hrišćana, dok su se oni skriveno sastajali u katakombama.

- Prvi hrišćanski simbol koji je crtan bila je riba jer njeno grčko ime ichtus znači akronim Isus Hristos, Sin Božji, Spasitelj, objasnio je o. Danilo, ističući da se krst kao kasniji simbol hrišćanstva u tom smislu javlja tek u 4. veku nakon što je car Konstantin Milanskim ediktom označio hrišćanstvo kao ravnopravno s mnogoboštvom. Na ikonama se tada javljaju i Bogorodica s Hristosom i slika dobrog pastira okruženog ovcama koja je imala svoju simboliku, a kasnije se javljaju i drugi biblijski likovi.

- Pitanje likova bilo je popraćeno žestokim teološkim sukobima jer je teologija u to vrijeme imala važnost koju danas ima politika. Rezani su jezici, vađene su oči i sječene ruke samo za izgovaranje nečeg što bi se shvatilo kao jeres, objasnio je i dao primjer ikone Bogorodice trojeručice, najpoštovanije ikone u cjelokupnom hrišćanskom svijetu.

- Nju je u 7. vijeku naslikao sv. Jovan Damaskin kao znak zahvalnosti za ruku koju mu je iscijelila, a to je označio i dodavanjem treće, srebrne, ruke na ikonu, kazao je o. Danilo. Naglasio je i da se u pravoslavlju lik Boga ne slika kao simbol, recimo, gorućeg grma, jer nitko ne zna kako on izgleda i jer je on za ljude nedokučiva duhovnost.

- Druga stvar je talijanska renesansa i njeni slikari kao Mikelanđelo koji je bio genij, ali je Bogorodicu oslikao kao Brižit Bardo, a u slici stvaranja Adama Boga je prikazao kao starca sijede brade, rekao je. Okupljana publika postavljala je brojna pitanja, među ostalim i o ikonopiscima.

- Oni nisu obični ljudi, jer ne može svatko slikati ikone. Oni se ne potpisuju na svojim slikama, ostajući anonimni jer su uronili u tajnu crkve, kazao je o. Danilo.