Osokoljeno uspješnim završetkom jednogodišnje opsade Hrvatskog audiovizualnog centra, hrvatsko desničarsko podzemlje i visoko prizemlje sad će se istom napadačkom strategijom okomiti i na sve druge pojedince, organizacije i projekte financirane u većoj ili manjoj mjeri javnim novcem, a čiji stavovi i javno djelovanje nisu po ukusu nacionalističko-konzervativnim krojačima društvene atmosfere. Strategija, demonstrirana u obračunu s ravnateljem HAVC-a Hrvojem Hribarom, sastoji se u kombiniranoj tehnici javnog anatemiziranja zbog ‘vrijeđanja osjećaja većinskog naroda’ i dizanja moralne panike zbog iskonstruiranog lopovluka javno dotiranih antihrvatskih urotnika. Desničarski ‘stratezi’ shvatili su na primjeru HAVC-a da nije dovoljan samo pritisak u vidu inzistiranja na neprijateljskoj djelatnosti antidržavnih aktivista, nego da ideološkoj i političkoj harangi valja pridružiti i sasvim izmaštane ili prenapuhane kriminalne elemente. Parazitiraju na novcu hrvatskog naroda, istovremeno radeći Hrvatskoj o glavi! – tako, čini se, glasi čarobna formula za legalni odstrel svega što o svijetu i životu misli drukčije od bardova slobodne misli poput Željka Glasnovića, Josipa Jurčevića, Velimira Bujanca ili Zlatka Hasanbegovića.
U prijavi protiv ‘Novosti’ Željka Markić se poslužila, poput svojih drugova koji su nasrtali na havc i Hribara, kombinacijom presude o ‘vrijeđanju osjećaja većinskog naroda’ i optužbe o ‘zlouporabi proračunskog novca’
Da ne bi bilo zabune, Državna revizija nije ustanovila nikakav kriminal u HAVC-u, naročito ne krađu najmanje 80 milijuna kuna iz kase hrvatskog naroda, kao što su telalili i telale samozvani filmski i financijski eksperti iz veteranskih redova. Državna je revizija – zahvaljujući svojoj političkoj tendencioznosti i blaženoj bezobzirnosti prema činjenicama i zdravom razumu – poslužila tek kao puko sredstvo jedne političke egzekucije, čiji je smisao transparentno, za parlamentarnom govornicom, izrekao Jasen Mesić, HDZ-ov zastupnik i bivši ministar kulture: ‘Mi sebi u HDZ-u ne uzimamo za pravo određivati kakvi bi filmovi trebali biti, ali ono što znamo je kakvi ne bi trebali biti.’ To je misao vodilja nastavka politike započete prije godinu dana, u vrijeme Tomislava Karamarka i Zlatka Hasanbegovića, politike gušenja svega što se ne sviđa našim demokratima i antikomunistima koji bi pitanje slobode govora i mišljenja rješavali naoštrenom domoljubnom sjekirom. Nesretni Jasen Mesić izrekao je univerzalno geslo rušilačkog nacionalističkog pohoda po ovdašnjoj kulturnoj, medijskoj i civilnoj sceni, a oni filmovi iz Mesićeve rečenice prema potrebi se mogu zamjenjivati drugim objektima nezdravog šovenskog interesa – od tjednika koji upravo čitate, preko ‘nepatriotskih’ civilnih i manjinskih organizacija, do neprofitnih i svih drugih medija koji ne sudjeluju u emitiranju mržnje i straha prema drukčijima i slabijima.
Željka Markić, predsjednica udruge U ime obitelji, na sebe je preuzela vođenje i orkestriranje kampanje protiv ‘Novosti’ i Srpskog narodnog vijeća, pri čemu vjerojatno neće dugo čekati da joj se priključe i druge udruge ugroženih Hrvata. Markić je u ponedjeljak prijavila ‘Novosti’ na nekoliko važnih državnih adresa, među kojima je, naravno, i Državna revizija: poslužila se, poput svojih drugova koji su nasrtali na HAVC i Hribara, kombinacijom presude o ‘vrijeđanju osjećaja većinskog naroda’ i optužbe o ‘zlouporabi proračunskog novca’. Zloupotreba javnog novca, po njoj, sastoji se u tome što se ‘Novosti’ ne bave onim za što primaju novac iz Savjeta za nacionalne manjine, odnosno nisu u potpunosti posvećene srpskom folkloru i duhovnosti, nego se usuđuju biti kritične i pisati slobodno o temama o kojima pišu i drugi mediji, o temama koje se tiču svih građana ove zemlje, pa tako i pripadnika srpske manjine. Markić je, zapravo, kad je riječ o pokušajima financijsko-proceduralnog davljenja ovoga lista, samo preuzela štafetnu palicu od bivšeg predsjednika države Ive Josipovića, sadašnje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića, bezbrojnih HDZ-ovih satelita i odreda medijskih snajperista uvijek spremnih da pripucaju na svaku manjinsku prijetnju osjećajima većinskog stanovništva, prijetnju koju su prethodno izmislili. Svi ti pokušaji, motivirani privatnim ili ideološkim osvetništvom najnižeg ranga, skončali su neslavno, ali Željka Markić računa na čudesne moći formule koja je, na koncu, upalila u iscrpljujućem napadu na HAVC.
Računa, naravno, i na oportunizam i slabost premijera Plenkovića, koji je, pored svojih teškoća s uspostavom autoriteta i vođenjem suvisle politike, razapet svakovrsnim pritiscima Mosta na jednoj strani te unutarstranačke i izvanstranačke radikalne desnice na drugom krilu, što ga čini nedovoljno jakim da se suprotstavi uličnim operacijama uništavanja ili preuzimanja svega što je etiketirano neprijateljskim spram većinskog naroda. Premijer je sad zaokupljen ozbiljnim problemima u odnosima s Mostom, pa Željka Markić i njezina raspojasana družina računaju da je povoljan trenutak za nacionalističke ucjene s antimanjinskih, protucivilizacijskih i osvetničkih pozicija: prošla je HOS-ova spomen-ploča s ustaškim pozdravom u Jasenovcu, prošlo je svrgavanje Hrvoja Hribara i pokoravanje HAVC-a, prošlo je instaliranje Ladislava Ilčića za savjetnika ministra vanjskih poslova i potpredsjednika Vlade Davora Stiera, prošlo je dokidanje Jokićeve obrazovne reforme, prošla je obrana ministra Pave Barišića, prošlo je cementiranje nevesele sudbine nekoliko odličnih neprofitnih portala koji su bili financirani iz budžeta Ministarstva kulture, čemu je gospođa Markić također dala značajan lični obol… Andrej Plenković dosad se nije suprotstavio ničem te vrste, što je signal da s pustošenjem valja nastaviti dalje.
Ako premijer ne zaštiti slobodu izražavanja, svakovrsna manjinska i ljudska prava te civilno društvo od zapjenjenog divljaštva, ubrzo će taj nezasitni svijet nahrupiti i na njegova vrata
Novinarka portala Forum.tm Veronika Rešković svjedočila je prošlog tjedna ‘javnoj sjednici’ Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta u Domu specijalne policije na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma. To fantomsko tijelo, čiji su najagilniji aktivisti Zvonimir Šeparović i Zdravko Tomac, na najnovijem okupljanju pozabavilo se antihrvatskom ujdurmom Georgea Sorosa i nevladinog sektora, premda je nejasno otkud im odjednom Soros, koji u posljednjih petnaestak godina gotovo da i nije prisutan kao medijski ili aktivistički donator u Hrvatskoj. ‘Zvijezde subotnjeg sudišta bili su Zorica Gregurić i povjesničar Josip Jurčević, u posljednje vrijeme oboje vrlo aktivni u prozivanju HAVC-a i rušenju njegova donedavnog ravnatelja Hrvoja Hribara. Po onome kako su govorili na Sudištu, čini se da su nakon demontiranja HAVC-a i Hribara njihova sljedeća točka napada – nevladine organizacije i Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva’, piše Rešković u izvještaju sa skupa. A u prilog tome govori i Jurčevićev nastup: ‘Nacionalna zaklada svake godine raspolaže s preko milijardu kuna koje raspoređuje. Ta se sredstva 99 posto usmjeravaju na protuhrvatsku djelatnost i imaju iznimno široko polje. Istodobno, udruge hrvatske orijentacije ne mogu dobiti novac. Vodeće osobe Nacionalne zaklade i Ureda za udruge su nedodirljive, jako su moćne i o njima nitko ne raspravlja, to prolazi ispod radara javnosti. To znači da je to najčvršća kolonizatorska, ali i petokolonaška mreža u Hrvatskoj.’ Dakle, isti koncept: optužbe za protuhrvatstvo i petokolonaštvo te puštanje u javni optjecaj nevjerojatnih laži i bolesnih konstrukcija koje su pritom lako provjerljive i jednostavno ih je demantirati, ali ovdje se ne radi o borbi argumentima, nego o čistom nasilju.
Predsjednik Vlade i HDZ-a Plenković, rekosmo, dosad nije pokazao znakove spremnosti da pruži otpor novom nacionalističkom preoravanju društvenog ambijenta, to jest uspostavi ‘nove nacionalne paradigme’, što je agresivno započeto i naprasno zaustavljeno u prvoj polovini prošle godine. Plenković je – anestetičkom beskonfliktnošću i ispraznom retorikom – dosad reafirmirao gotovo sve štetne aspekte Karamarkove politike, izuzev bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića. Pritom se premijer vara ako misli da će stalnim popuštanjem uspostaviti miroljubivu aktivnu koegzistenciju s nasiljem i nasilničkom mantrom po kojoj manjina ili manjine ugrožavaju većinsko stanovništvo. Ako ne zaštiti slobodu izražavanja, svakovrsna manjinska i ljudska prava te civilno društvo od zapjenjenog divljaštva, ubrzo će taj nezasitni svijet nahrupiti i na njegova vrata.
Bitka na život i HRT
Glavni partneri u vladajućoj koaliciji – HDZ i Most nezavisnih lista, to jest Andrej Plenković i Božo Petrov – ozbiljno su zaratili na više fronti, a trenutno je najusijanija ona prisavska: traje bitka oko toga tko će biti glavni ravnatelj Hrvatske radiotelevizije. Kandidat premijera Plenkovića i ministrice kulture Nine Obuljen zove se Ante Sarjanović i prije petnaestak godina bio je šef Odjela scenografije na HTV-u, a nakon toga radio je u privatnom sektoru. Most pak podržava aktualnog (privremenog) ravnatelja Blagu Markotu, koji je bio ravnatelj HTV-a prije nekoliko godina. Markota je prije četiri mjeseca, zajedničkom odlukom HDZ-a i Mosta, postavljen za privremenog glavnog ravnatelja HRT-a, ali nije poznato čime se u međuvremenu zamjerio vrhu HDZ-a.
- Most je bio suzdržan u iskazivanju povjerenja ministru Barišiću, odnosno nije rušio ministra Barišića u Saboru, da bi sebi otvorio više prostora za inzistiranje na ostanku Blage Markote na čelu HRT-a. To znači da Most neće lako odustati od toga - kaže naš sugovornik blizak Vladi.
- Ali ni Plenković neće lako odustati, jer mu ljudi iz najbližeg okruženja počinju gunđati zbog prevelike popustljivosti prema Mostu. Ako ne uspije osigurati većinu za izbor Sarjanovića, HDZ će se vjerojatno odlučiti za poništenje natječaja i za imenovanje novog vršitelja dužnosti, umjesto Markote. No to će samo produbiti nepovjerenje i sukob s Mostom, što bi moglo eskalirati poslije lokalnih izbora u svibnju. Plenkoviću postaje sve jasnije da će se vrlo brzo morati upustiti u preslagivanje parlamentarne većine, a tu je onda na prvom mjestu opcija s HNS-om - dodaje.
