Izborni program HDZ-ove Domoljubne koalicije nazvan ‘Gospodarski rast, održivi razvoj i zapošljavanje: 5+ Hrvatska’ slatkorječivi je pamflet: osim popisa gospodarskih želja i obećanja, u njemu nema nijedne konkretne rečenice o tome kako ta stranka sa svojim partnerima u slučaju pobjede namjerava realizirati predložene mjere. Program se, navodno, dvije godine pisao u suradnji s njemačkim IFO institutom, a oslanja se – ne manje važno – i na svu silu tradicijskih vrijednosti i jeftinog domoljublja, s čime Tomislav Karamarko i njegova stranka, zasigurno puno prije nego s ekonomijom, namjeravaju osvojiti vlast.

Jedine konkretne brojke u programu s kojima je Karamarko demagoški i na sva usta krenuo u izbornu kampanju tiču se pokušaja diskvalifikacije koalicijske vlade Zorana Milanovića, koju biračima nastoji prikazati kao najgoru u povijesti: istina jest da brojčani podaci o broju iseljenih, visini javnog duga i gubitku radnih mjesta u posljednje četiri godine ne izgledaju nimalo dobro, no oni ipak nisu onakvi kakvima ih HDZ predstavlja, pa su dijelom već demantirani na mnogim institucionalnim razinama. Najvažnije iz programa, HDZ do 2019. obećava petpostotni rast BDP-a, pet posto manju nezaposlenost, pet posto PDV-a na dječju hranu, rast mirovina za najmanje pet posto i jednako toliko veće rodiljske naknade. Nadalje, trebat će pet dana od zahtjeva do izdavanja građevinske dozvole i za upis vlasništva, a obećava se i 100.000 novih radnih mjesta…

Tonči Kursar, profesor zagrebačkoga Fakulteta političkih znanosti, za ‘Novosti’ kaže da su u smislu vjerodostojnosti izborni programi političkih partija uglavnom katalozi lijepih želja, o čemu je riječ i kod ovoga.

- U njemu prevladavaju pomirljivi, odnosno socijalni tonovi, što se vidi u korištenju pojma socijalno-tržišne ekonomije, političko-ekonomskog instrumenta koji konzervativne, odnosno pučke stranke često upotrebljavaju kad za svoj cilj ističu harmoničnu, odnosno socijalno uravnoteženu zajednicu. Iz tog razloga HDZ-ov program donosi odustajanje od svojevremeno najavljivanog oštrog zaokreta prema liberalnom kapitalizmu. Vidljivo je da je stranka, barem programski, odustala od politike rezanja troškova države, iako je njezin ideolog upravo to donedavno rezolutno isticao kao temelj ekonomskog programa. Kad se govori, primjerice, o reformi državne uprave, konstatira se da je ona spora i neučinkovita, ali se u tom smislu ne predviđa nikakva posebno radikalna promjena - govori Kursar.

Ne vjerujem da je program izradio netko tko doista poznaje ekonomsku politiku, pa bio to IFO institut ili netko drugi. Sustav domovinske sigurnosti koji se u njemu spominje opasno liči na totalitarističku kontrolu države čija bi se ekonomija zasigurno opet oslanjala na promicanje klijentelističkih i korupcijskih veza - ističe Vladimir Cvijanović

Karamarko poručuje da će program njegove stranke stvoriti jak srednji sloj, danas vidljiv u obliku manjih poduzetnika i nižerangiranih menadžera, koji je počeo nestajati upravo za HDZ-ove pretvorbe i privatizacije 1990-ih. To, očito, dijelom namjerava postići revitalizacijom poljoprivrede koja je, po njemu, ključni faktor gospodarskog razvoja: proizvodnja i izvoz hrane, navodnjavanje Slavonije i razvitak ruralnih krajeva trebali bi, prema programu HDZ-a, generirati 45.000 novih radnih mjesta.

- U praksi, gledajući strogo ekonomsku stranu, riječ je o znanstvenoj fantastici. Kod tako velikih projekata mogu proći i godine u kojima se provode različiti postupci dobivanja dokumentacije i sličnog, kao što je to s projektima Pelješkog mosta ili autocesta. A što se projekta navodnjavanja tiče, valja se zapitati što će se to navodnjavati i za koje tržište. Naša poljoprivredna politika godinama se svodi na to da su oni koji su se htjeli profesionalno baviti tom djelatnošću, dakle mali poljoprivrednici, završavali u dužničkom ropstvu, a njihova imovina na bubnju. Jer Zakon o poljoprivrednom zemljištu ide na ruku velikim koncernima, poput Todorićevoga, a s druge smo strane u situaciji u kojoj ne postoje mehanizmi zaštite tržišta i u kojoj je cijela Europska unija suočena s viškovima proizvoda, ukidanjem kvota i niskim cijenama zbog ruskoga embarga na uvoz poljoprivrednih proizvoda. Naša je poljoprivreda izvozno vrlo slabo konkurentna - kaže ekonomist Goran Đulić, autor niza tekstova o problemima sela i poljoprivrede.

Zbog svega navedenoga, ali i niza drugih problema, ruralni krajevi nemaju demografski potencijal, mladi sa sela odlaze u gradove, pa Đulić ironično domeće da je možda jedina šansa HDZ-a zainteresirati izbjeglice za sadnju poljoprivrednih kultura.

Kada je riječ o reindustrijalizaciji, ekonomisti nisu suglasni pri odabiru pobjednika u industriji, jer je upitno hoće li se stimuliranjem neke određene grane napraviti nešto dobro ili će se potaknuti neefikasnost. HDZ i reindustrijalizaciju navodi kao ključnu točku svog programa, koja bi trebala dovesti do povećanja konkurentnosti i otvaranja 25.000 novih radnih mjesta. Iako se navode neke bitne grane industrije (građevinska, drvna, prehrambeno-prerađivačka, farmaceutska, informatička…), koje su i dosad nominalno prepoznavane kao važne (primjerice u industrijskoj strategiji), u programu se ne govori ništa o tome kako ih se namjerava pokrenuti.

- Karamarko nijednom riječju ne spominje velik problem nenaplativih kredita poslovnih banaka u Hrvatskoj i s time povezan problem nelikvidnosti, ne prepoznaje ključnu ulogu umrežavanja svih četiriju ključnih sektora znanstveno-tehnologijske politike (sveučilišta, poduzeća, države i civilnog društva), ne bavi se ni reformom teritorijalnog preustroja države, što je jedan od ključnih preduvjeta eventualne razrade ciljeva i zadataka reindustrijalizacije. Iz programa te koalicije nikako se ne može zaključiti kako i do kada se planira ostvariti najavljeni rast BDP-a i zaposlenosti, pa o tome možemo samo nagađati - kaže ekonomist Vladimir Cvijanović, član Grupe 22.

Po njemu, program Domoljubne koalicije nema jasne programatske odrednice, on je ponajprije iskaz konzervativnih i nacionalističkih svjetonazorskih vrijednosti, u smislu spominjanja obitelji i Tuđmana, jačanja domoljublja, etabliranja Domovinskog rata kao temelja državnosti, uz isprazno nabacivanje fraza povezanih s ekonomskom uspješnošću države.

- Ne vjerujem da je program izradio netko tko doista poznaje ekonomsku politiku, pa bio to IFO institut ili netko drugi. Sustav domovinske sigurnosti koji se u njemu spominje opasno liči na totalitarističku kontrolu države čija bi se ekonomija zasigurno opet oslanjala na promicanje klijentelističkih i korupcijskih veza. Dakle socijalno-tržišna ekonomija koju spominje Karamarko bila bi socijalna samo za elitu i tržišna na margini, što podsjeća na nacionalsocijalizam - zaključuje naš sugovornik.

Umjesto programske petice koju je rezervirao za svoju stranku, Karamarkovo osporavanje rada Milanovićeve vlade vrti se oko broja sto: sto hiljada ljudi je za njezina mandata otišlo iz zemlje, sto nas je milijardi kuna zadužila, izgubljeno je sto hiljada radnih mjesta… Naziva to izgubljenim godinama, a u vlastitom pretjerivanju nije usklađen ni sa svojim ekonomskim strategom Tomislavom Ćorićem, koji je u nedavnom intervjuu spomenuo gubitak 80 tisuća radnih mjesta, što je također netočan podatak. Prema podacima Hrvatske narodne banke, Kukuriku koalicija zadužila nas je oko 80 milijardi kuna, što je ipak manje od 92,4 milijarde, koliko nas je primjerice zadužila HDZ-ova vlast od 2007. do 2011. godine. Nadalje, prema brojnim parametrima i konačnoj procjeni Državnog zavoda za statistiku, u posljednje četiri godine u Hrvatskoj živi oko 48.000 ljudi manje, a prema istom izvoru, u tom je razdoblju izgubljeno 60.876 radnih mjesta. Isto tako, Hrvatska je 2014. prema izvješću Europske komisije povukla 173,6 milijuna eura više nego što je uplatila u Unijin proračun… A upravo se Karamarko namjerava oslanjati na fondove EU-a u zapošljavanju i zadržavanju mladih u zemlji, što se unaprijed čini kao još jedna promašena politika.

- Jest da je to jedini raspoloživi novac, ali ne vidim da se išta namjerava uložiti u educiranje i osposobljavanje ljudi koji bi ga povlačili - kaže Gojko Bežovan, profesor socijalne politike na zagrebačkom Pravnom fakultetu.

Zamolivši ga da nam pokuša analizirati na koji način HDZ namjerava ispuniti obećanje o rastu mirovina za najmanje pet posto, naš sugovornik (inače dosljedni kritičar postojećega mirovinskog sustava) odgovara da Karamarkov tim o tome nema osnovnih informacija i da zapravo ne zna ništa.

Karamarko obećava nacionalne mirovine za građane starije od 65 godina za koje nema tko skrbiti, ali mirovinu ne može dobiti netko tko nije radio i tko nema barem 15 godina radnog staža. Ovdje je jasna manipulativna poruka: radili-ne radili, dat ćemo vam nacionalnu mirovinu u svrhu prikupljanja glasova - kaže Gojko Bežovan

- Za mirovine je godišnje potrebno 36 milijardi kuna, a od doprinosa zaposlenih se prikupi svega 19 milijardi. Kada Karamarko obećava nacionalne mirovine za građane starije od 65 godina za koje nema tko skrbiti i koji nemaju nikakvog prihoda i imovine, valja jasno reći da mirovinu ne može dobiti netko tko nije radio i tko nema barem 15 godina radnog staža. Takvi mogu dobiti samo socijalnu pomoć. Ali ovdje je jasna manipulativna poruka: radili-ne radili, dat ćemo vam nacionalnu mirovinu u svrhu prikupljanja glasova birača - kaže Bežovan.

Ono o čemu se ne govori, zaključuje profesor, jest to da ćemo uskoro morati uvesti poreze na nekretnine i porez na nasljedstvo imovine jer će nas na to prisiliti EU; ne govori se ni o tome da država plaća dopunsko zdravstveno osiguranje svima koji imaju male prihode i male mirovine, ali i onima koji imaju puno imovine.

HDZ-ov tim obećava da će, dođe li na vlast, svako novorođeno dijete dobiti tisuću eura državne potpore. Znamo li da se u Hrvatskoj u prosjeku rodi 40 hiljada beba godišnje, ta bi mjera državu svake godine stajala oko 320 milijuna kuna.

- A zašto ne dvije tisuće eura? - pita se Jagoda Milidrag Šmid, dugogodišnja sindikalistica i feministička aktivistkinja, što je na tragu komentara premijera Milanovića koji je za istu svrhu obećao 1.100 eura.

- To je udica za lakovjerne koja skriva činjenicu da nemamo javnu politiku naklonjenu mladima i mladim obiteljima. Isto tako, pitam se zašto i s kojim ciljem Karamarko najavljuje izmjenu Obiteljskog zakona: iz pročitanog dijela HDZ-ova programa naslućujem da je riječ o još jednom pokušaju retradicionalizacije i repatrijarhalizacije društvenih odnosa - kaže ona.

Obećanje Domoljubne koalicije da će muškarac i žena aktivno sudjelovati u političkom i javnom životu, uz ostvarivanje prava na jednaku plaću, naša sugovornica smatra frazom lišenom značenja.

- Ipak, u odnosu na duhovnu obnovu koju je HDZ zagovarao 1990-ih, sa ženom kao čuvaricom ognjišta, to je napredak, barem na deklarativnoj razini. Jasno je da su žene diskriminirane na tržištu rada, slabije plaćene od muških kolega, da im majčinstvo otežava zapošljavanje i napredovanje u karijeri, što su problemi koji počinju već od obrazovnog sustava. Što se tiče zastupljenosti žena u javnom i političkom životu, predlažem tzv. zip-sistem, pri kojem bi na kandidacijskim listama za lokalne i nacionalne izbore naizmjence stajala imena kandidata i kandidatkinja. No pitanje je što bi na to rekao Ustavni sud - dodaje Jagoda Milidrag Šmid.

Za očekivati je da će HDZ, pobijedi li na izborima, ići mimo predstavljenog programa, makar dijelom: ako ništa, smatra Tonči Kursar, morat će zadovoljiti veći dio hrvatske poduzetničko-modernizacijske srednje klase, kojoj je redukcija troškova temeljni cilj. Tome u prilog govore i nedavne izjave prvaka Domoljubne koalicije da se u kampanji neće previše talasati, ali da će se radikalna politika štednje – isprva najavljivani ‘bolni rezovi’ i ‘dolina suza’ – ipak morati sprovesti.