Iako subotnja pobjeda Zorana Milanovića na izborima za predsjednika SDP-a s nešto više od 60 posto glasova nije predstavljala ponižavajući poraz za Zlatka Komadinu i njegove pristaše, u Milanovićevom taboru postoji veliko povjerenje u mogućnost stjecanja potpune kontrole nad najvažnijim stranačkim tijelima na izbornoj konvenciji koja će se održati 16. travnja. Prema nekim procjenama, Milanovićevi ljudi mogli bi osvojiti i svih 17 mjesta u predsjedništvu stranke i uvjerljivu većinu u glavnom odboru SDP-a, koji broji preko stotinu članova. Ostvari li taj cilj, Milanović će imati otvorene ruke za raščišćavanje situacije u Zagrebu i Splitu, gdje su lokalni šefovi SDP-a Davor Bernardić i Ivo Baldasar predvodili pokušaj njegovog rušenja, ali svejedno nisu uspjeli navesti većinu svojeg članstva da glasa za Komadinu.
Na stranačkoj konvenciji okupit će se ukupno 2288 delegata, od čega njih 645 čine saborski, županijski, gradski, općinski i viši stranački dužnosnici, još 1417 dolazi iz lokalnih organizacija sukladno njihovoj veličini, a dodatnih 226 prema uspjehu tih organizacija ostvarenom na parlamentarnim izborima. Milanovićev tabor računa da će imati podršku većine delegata, neki idu i do brojke od 1500 njih, što je presudno jer se svi članovi predsjedništva, bez obzira na postojanje regionalnih kvota za kandidiranje, biraju glasovima svih delegata. Ovog puta Milanović će se služiti taktikom ‘šalabahter demokracije’, pomoću koje su na posljednjoj konvenciji ljudi iz Bernardićevog kruga u savezništvu s Komadinom i drugima usmjeravali glasove delegata u svoju korist. Kako doznajemo od jednog upućenog SDP-ovca, po Bernardićevom ‘šalabahteru’ je tada glasalo oko 350 delegata, dok je Milanović, koji je bio izabran za predsjednika bez protukandidata, konvenciju u tom smislu ‘prespavao’, pa su se i neki od onih koji su čvrsto uz njega, poput Gordana Marasa, snalazili dogovarajući svoju poziciju na takvim listama. Na ovoj konvenciji u SDP-u će tako postojati dvije organizirane grupe koje će usmjeravati delegate i procjena je da će Milanovićeva odnijeti prevagu. Pritom će mu biti malo nezgodno složiti ‘šalabahtere’ s obzirom na to da u nekim regijama već na njegovoj strani postoji gužva među zainteresiranima za predsjedništvo, za koje se kandidiralo ukupno 67 SDP-ovaca.
Mislim da ćemo uskoro vidjeti jake udare SDP-a na postojeću vlast u sklopu Milanovićevog pokušaja da izazove nove izbore – kaže politolog Berto Šalaj
Hoće li i na koji način Milanović krenuti u obračun s unutarstranačkim protivnicima postat će jasnije tek nakon konvencije, kada će doznati raspolaže li sigurnom većinom u predsjedništvu i glavnom odboru. Politolog Berto Šalaj kaže za ‘Novosti’ da će tu vjerojatno biti u igri i procjena o tome postoje li realne šanse da SDP nakon konsolidacije stranke isprovocira izvanredne parlamentarne izbore.
- Poznajući njegov politički karakter, stil i recentno djelovanje, jasno je da bi Milanović htio raščistiti situaciju unutar stranke i riješiti se nekih kadrova koji su na ovim izborima bili protiv njega, poput Baldasara, Bernardića i Rajka Ostojića. Međutim, on sada ima dvije opcije, da iskoristi neupitni legitimitet i krene u raščišćavanje ili da to odgodi u cilju homogenizacije stranke zbog mogućnosti novih izbora - kaže Šalaj.
Po njegovom mišljenju, ta će se situacija početi rasplitati nakon što Tomislav Karamarko završi s izborima u HDZ-u, gdje će 17. travnja biti jedini predsjednički kandidat, dok će se ostali dužnosnici birati na stranačkom saboru 28. svibnja. Karamarko će, smatra Šalaj, sasvim sigurno ići na promjenu nezadovoljavajuće i u nekim elementima za HDZ ponižavajuće situacije u Vladi, gdje Most i premijer Tihomir Orešković, koji sve više postaje samostalni igrač, blokiraju njegove inicijative i pristup HDZ-a pojedinim sektorima vlasti. Šalaj ne vjeruje da će Karamarko hrliti u nove izbore, ali misli da HDZ neće pristati da obnaša mandat do kraja u sadašnjoj konstelaciji i da će za početak pokušati napraviti neko preslagivanje.
- Mislim da ćemo zato uskoro vidjeti popriličnu aktivnost SDP-a, jake udare na HDZ i postojeću vlast u sklopu Milanovićevog pokušaja da na valu pobjede u stranci da sve od sebe i izazove nove izbore. Mislim da Milanovića ne zanima da četiri godine provede kao lider opozicije i da je upitno bi li se on, kada bi znao da će Vlada potrajati do kraja mandata, uopće ponovno kandidirao za šefa SDP-a. Njega zanima da izazove slom Vlade i zato kratkoročno očekujem taj snažni napad u idućih nekoliko mjeseci. Ako on ne prođe, mislim da će se tada i Milanović i SDP uobičajeno pasivizirati čekajući predizborno razdoblje - kaže Šalaj.
Formiranje vlade u sjeni, koja bi se aktivno bavila svim resorima i pomoću koje bi SDP nametao tempo pokazujući da je u svakom trenutku spreman preuzeti vlast, ideja je koja se pojavila već prije nekoliko mjeseci i u Milanovićevom i u Komadininom taboru. No neki u stranci ipak procjenjuju da će vlast koju su HDZ-ova Domoljubna koalicija i Most formirali s Milanom Bandićem i nekolicinom drugih zastupnika opstati sve četiri godine, pa i po cijenu neprestanog međusobnog sukobljavanja. To bi za SDP značilo da će se manje morati koncentrirati na pripremu izvanrednih parlamentarnih, a više na pripremu redovnih lokalnih izbora koji će se održati za godinu dana, a gdje će Zoran Milanović najviše problema imati s rješenjima u najvećim gradovima, Zagrebu i Splitu.
Premda se protiv njega natjecao Komadina, šef zagrebačkog SDP-a Davor Bernardić, koji se ponovno kandidirao za člana predsjedništva, ustvari je glavni Milanovićev unutarstranački oponent i organizator pokušaja njegova svrgavanja. Da je taj pokušaj uspio, Bernardić bi zbog veličine zagrebačke organizacije postao jedan od najmoćnijih ljudi u stranci, no njegov je poraz ispao tim teži što je Komadina izgubio i u Zagrebu, iako ne s uvjerljivom razlikom. To pokazuje da Bernardićevu politiku većina članstva u Zagrebu nije spremna slijediti i da će njegova pozicija, ako ne osvoji nekoliko važnih funkcija u vrhu stranke, biti teško poljuljana. Prema informacijama našeg izvora, Bernardiću nije uspjelo osigurati ni značajnu većinu zagrebačkih delegata za konvenciju, kontrolira ih oko 130 od 250, što znači da je već izgubio dominaciju nad znatnim brojem zagrebačkih organizacija SDP-a, pri čemu se nakon Milanovićevog reizbora može očekivati i dodatno priklanjanje pobjedniku. Mnogi u Milanovićevom taboru smatraju da je Bernardićev klan, kojem su se drugi samo priklonili kako bi izašli iz interne opozicije, bio najodgovorniji za organiziranu opstrukciju vrha stranke dok je SDP bio na vlasti. Postoji glasna grupacija onih koji zagovaraju Milanovićev obračun s tim ljudima, držeći ih krivima za rušenje stranačkog rejtinga koji se nakon zataškavanja sukoba uoči parlamentarnih izbora nije uspio dovoljno oporaviti. Stoga će se sve prelamati u Zagrebu, gdje Bernardić kod stranačkog vrha nije ni prije kotirao kao ozbiljan gradonačelnički kandidat i gdje su neki od ljudi iz Milanovićevog kruga, poput Miranda Mrsića, već iskazali ambiciju da se za to mjesto natječu. Obračun s Bernardićem mogao bi rezultirati i priklanjanjem manjeg dijela članstva Bandićevoj stranci, no za SDP će biti prioritet osigurati kandidata koji bi stranku mogao vratiti na vlast u Zagrebu.
Milanovićevi pristaše u Splitu smatraju da Baldasar više ne može donijeti SDP-u novi gradonačelnički mandat i da bi nakon ovakvog izjašnjavanja članstva trebao odstupiti
Drugi, znatno slabiji Milanovićev oponent, Ivo Baldasar, doživio je u svojoj splitskoj organizaciji težak poraz jer je njegov favorit Komadina osvojio samo 42 posto glasova, unatoč tome što Baldasar, za razliku od Bernardića, uz poziciju šefa gradskog SDP-a drži i onu gradonačelnika, pomoću koje je mogao obilno zadovoljavati interese dijela članstva. Poraz je tim teži što je, kako doznajemo od izvora iz splitskog SDP-a, Baldasar preko svojih ljudi kontrolirao izborni proces i nema sumnje da se većina splitskih SDP-ovaca okrenula protiv njega. Baldasar je, kako misle Milanovićevi pristaše u Splitu, kroz ove izbore indirektno dobio i poruku članstva da politika koju vodi nije politika SDP-a, pri čemu se posebno ističe njegovo polaganje cvijeća pod spomenik HOS-ove bojne ‘Rafael vitez Boban’ na 10. travnja, ali i rušenje ugleda stranke lošim upravljanjem gradom i raširenim uhljebljivanjem svojih pobornika. Baldasar je i sam, otklanjajući u ovom trenutku svoju ostavku s čela splitskog SDP-a, to shvatio kao poruku da mora ‘preispitati svoje stavove’. No Milanovićevi pristaše smatraju da on više ne može donijeti SDP-u novi gradonačelnički mandat u Splitu i da bi nakon ovakvog izjašnjavanja članstva trebao odstupiti, odnosno da bi mu se u suprotnom stranka sama trebala zahvaliti. Jasne ideje o mogućem nasljedniku zasad još nema, iako neki barataju imenom Darka Parića, donedavnog pomoćnika ministra uprave Arsena Bauka.
- Ako Milanović zaključi da nema ništa od prijevremenih izbora, krenut će u proces demontaže Baldasara i Bernardića i tražiti neko rješenje za uspjeh na lokalnim izborima. Uz Mrsića se u Zagrebu kalkuliralo i s imenom Sandre Švaljek, a u svakom slučaju mislim da će se tražiti neki relevantan kandidat s većim šansama protiv Bandića. Za razliku od tih sigurnih meta, mislim da Milanović neće ići na dodatno produbljivanje sukoba s Komadinom i udariti na Primorsko-goransku županiju ili Rijeku. Milanović nije ni u Rijeci doživio katastrofalan poraz, a pokazao je na neki način da je ta riječka frakcija izgubila utjecaj. Osim toga, činjenica da je gradonačelnik i šef riječkog SDP-a Vojko Obersnel odlučio ne zauzimati stranu svakako je išla u korist Milanoviću, kojeg je Obersnel znao kritizirati, ali je sada zapravo poslao poruku da ne može podržati Komadinu - kaže Berto Šalaj.
Zlatko Komadina veću je podršku dobio u Primorsko-goranskoj, Vukovarsko-srijemskoj i Međimurskoj županiji, nije bio toliko daleko u Zagrebu, ali je tim jaču prevagu Milanović dobio u ostatku zemlje. Ta prevaga, kao i činjenica da se nije radilo o sukobu dviju bitno različitih ideja, već o obračunu u kojem su nasuprot aktualnom vodstvu uz Komadinu stali različiti klanovi nezadovoljnika, govori da se stranka ne bi trebala cijepati. Berto Šalaj smatra da je presudna bila Milanovićeva poruka o borbenosti.
- Taj njegov politički stil i retorika po kojoj je on jedina brana HDZ-u i desnici očito su u ovom trenutku članstvu bili važniji od Komadininih poruka o okupljanju i zajedničkom radu. Išla mu je naruku sadašnja politička klima s vlašću koja je spremna ugrožavati liberalni segment demokracije i članstvu se učinilo da Milanović tome može biti brana. Već smo otprilike vidjeli što on zna i što ne zna, on je jedan vrlo pragmatičan političar koji se prilagođava kontekstu, može biti i liberal i socijaldemokrat po potrebi, i mislim da se tu neće puno toga promijeniti. To je pobjeda programskog kontinuiteta, kadrovi ostaju po svoj prilici isti, nema zaokreta prema ljevici, osvježavanja socijaldemokracije, radikaliziranja ideja, sve ostaje isto - kaže Šalaj o tome što možemo očekivati od politika Milanovićevog SDP-a u budućnosti.
