Ljudi koji borave u izbjegličkim kampovima izolirani su od zajednice, a ovo što im mi nudimo je drugačija priča. Zajedno kuhamo, jedemo, družimo se, bavimo sportom, igramo društvene igre. Svi su dobrodošli i to je ovdje jedina politika - govori Roberta Nikšić, službenica za zagovaranje prava izbjeglica i ljudi u pokretu Isusovačke službe za izbjeglice (JRS) u Bihaću.

Njihov dnevni centar, uspostavljen sa svrhom pružanja pomoći migrantima, svakodnevno u prosjeku posjećuje 30 do 40 ljudi, a u posljednjem periodu većina ih je porijeklom iz Sirije, Afganistana, Maroka, Pakistana i Sierra Leonea.

- Ima i Kurda iz Iraka i Turske, a dolaze nam familije s djecom, samci, muškarci i žene različite dobi. Neki od njih trenutno borave u lokalnim kampovima Borići i Lipa, a ima i onih koji su u Bihaću u prolazu pa provedu dan kod nas dok čekaju na odlazak u game (pokušaj prelaska granice, op. a.) - dodaje Roberta koju smo zatekli usred priprema za zajednički ručak.

Ovih dana generalno ima nešto manje ljudi u spomenutim kampovima, što ne znači da ih manje prolazi kroz Bosnu i Hercegovinu, tumači nam službenica JRS-a, nego da se izbjeglička ruta u posljednje vrijeme izmijenila, pa sada dobar dio migranata granicu s Hrvatskom pokušava prijeći iz Kladuše. A na njoj su i dalje izloženi pushbackovima, nasilnim protjerivanjima u režiji hrvatske granične policije.

- U tom smislu je sve po starom: uhvate ih, oduzmu mobitele, unište im ih i potom natjeraju da se preko rijeke vrate u BiH - opisuje Roberta Nikšić dobro uhodane policijske postupke koji se već godinama provode duž vanjske granice Europske unije.

Roberta Nikšić (Foto: Sandro Lendler)

Sva je prilika da bi ih u narednom periodu moglo biti i više, jer se od Hrvatske, kao i ostalih 26 članica EU-a, očekuje da u naredne dvije godine svoja nacionalna zakonodavstva i potrebne kapacitete prilagode novom Paktu o migracijama i azilu. Riječ je o setu od deset zakonodavnih tekstova nedavno izglasanih u Europskom parlamentu, koji podrazumijevaju pooštravanje pravila za dobivanje azila, obavezu zadržavanja većine migranata na granicama EU-a i olakšavanje deportacija, što će u praksi, izvjesno je, rezultirati daljnjim kršenjem prava, porastom stradanja ljudi u pokretu i povećanjem pritiska na države s periferije Unije kakva je Hrvatska. Od njih se očekuje da postanu svojevrsni sabirni centri zaduženi za obavljanje prljavih poslova – zadržavanje, obradu, profilaciju i deportacije migranata, uključujući i djecu. Države-članice istovremeno su se obvezale da će osigurati jednake standarde za tražitelje azila kad je riječ, primjerice, o stanovanju, školovanju i zdravstvenoj skrbi. Za takav tekst Pakta ruku je diglo svih šest hrvatskih europarlamentaraca koji su se pojavili na glasanju: HDZ-ovi Karlo Ressler i Tomislav Sokol, SDP-ovi Romana Jerković, Predrag Fred Matić i Tonino Picula te IDS-ov Valter Flego.

Aktualne izmjene europske migracijske politike i politike azila rezultat su kompromisa na kojem se radilo godinama, a protiv kojih su negodovali zastupnici krajnje desnice, tvrdeći da nisu dovoljno restriktivne te Zelenih i ljevice koji su upozorili na kršenja izbjegličkih prava. Istovremeno je više od 160 ljudskopravaških organizacija, uključujući Amnesty International i Human Rights Watch, osudilo novi zakonodavni paket, upozoravajući da će on dovesti do većih patnji i manje zaštite migranata. Marijana Hameršak, znanstvenica s Instituta za etnologiju i folkloristiku i voditeljica projekta "Europski režim iregulariziranih migracija na periferiji Europske unije" (ERIM), podsjeća da je Pakt jedan u nizu pokušaja reforme EU-sustava regulacije migracija koji datira još iz 1990-ih.

Osnovna intencija Pakta ostala je nepromijenjena, a to je, kako piše u dokumentima, smanjiti broj zahtjeva za azilom, ubrzati procedure, proširiti detencije i pojačati deportacije. Zvuči nevjerojatno iz humanističke perspektive, ali je nažalost istinito – kaže Marijana Hameršak

- Radi se o sustavu kojim je na paneuropskoj razini sustav azil promoviran u organizacijsko načelo regulacije migracija i položaja osoba bez statusa. Osim naglaska na azilu, za taj su sustav karakteristični: fokus na granici, graničnim kontrolama, administraciji i tehnologiji, percepcija migracija kao problema i prijetnje, eksternalizacija kontrole migracija i drugo - govori Hameršak i ističe da je on do danas, u nekim svojim segmentima, doživio niz reformi.

Dodaje da je Europska komisija na migrantski val iz 2015. i popratno urušavanje robusnog i fragmentiranog administrativnog aparata te sigurnosno orijentiranog sustava kontrole migracija relativno promptno reagirala prijedlogom obuhvatnije reforme sustava, ali da je tada sve ostalo na prijedlozima. I tako sve do rujna 2020. godine, kada je, nakon izbijanja razornog požara u izbjegličkom kampu Moria na grčkom Lezbosu, novi sastav Komisije izašao s prijedlogom aktualnog Pakta o migracijama. I za ovaj se prijedlog dosta dugo činilo da će to i ostati, samo prijedlog, da bi odjednom prošle godine izašao iz limba i započeo slalom kroz EU-tijela, uz popratne pozadinske pregovore. U tom se procesu ionako golemi tekst Pakta neprestano usuglašavao i mijenjao, objašnjava Hameršak, ali su cilj i metode ostali isti.

- Osnovna intencija Pakta ostala je nepromijenjena, a to je, kako doslovno piše u dokumentima, smanjiti broj zahtjeva za azilom, ubrzati procedure, proširiti detencije i pojačati deportacije. Zvuči nevjerojatno iz humanističke, pa i recentne povijesne perspektive, ali je nažalost istinito. Kao eksplicitno nadahnuće pritom su poslužile notorne tranzitne zone i zastrašujući hot-spotovi, te prešutno rasna profilacija i pushbackovi, kolektivna protjerivanja ili pushbackovi nakon minimalnih ili nikakvih procedura. S Paktom su opcije regulacije statusa u Uniji dodatno svedene na azil, dok je sam pristup azilu uvelike sužen - govori ona.

Postignuti dogovor podrazumijeva stroži postupak stjecanja azila s ciljem zaustavljanja masovnijih migracija prema Uniji. Najveći dio posla past će na države na vanjskim granicama EU-a, Grčku, Italiju, Maltu, Španjolsku, Cipar i Hrvatsku, koje će biti zadužene za dubinsku provjeru svih pristiglih iz tzv. trećih zemalja, uključujući identifikaciju, prikupljanje biometrijskih podataka te zdravstvenu i sigurnosnu kontrolu. Podaci o osobama koje iregularno pristižu u EU, uključujući otiske prstiju i prikaze lica za osobe starije od pet godina, zatim će se pohranjivati i razmjenjivati kroz Eurodac bazu podataka, što će, izgledno je, dovesti do masovnog policijskog nadzora migranata kroz sve daljnje postupke kojima će biti podvrgnuti.

Marijana Hameršak (Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL)

Usto bi oni porijeklom iz zemalja s višim stupnjem priznavanja azila, kakav je npr. Afganistan, trebali prolaziti nešto bržu proceduru nego što je dosad bio slučaj, a koja će podrazumijevati intruzivne tehnološke prakse u različitim fazama tog postupka. Uredbom o azilnim postupcima tako je predviđena pojačana pretraga osobnih stvari migranata, prije svega mobitela i računala, što bi u praksi moglo rezultirati izvlačenjem podataka koji se mogu koristiti za pronalaženje dokaza za procjenu istinitosti njihovih zahtjeva. Također, Pakt predviđa da će, kada se države-članice na vanjskim granicama nađu pod velikim izbjegličkim pritiskom, ostale članice moći birati hoće li primiti određen broj migranata ili će uplaćivati po 20.000 eura po svakoj odbijenoj osobi u zajednički fond.

Oni migranti koji ne uspiju ostvariti azil ili za koje se u startu procijeni da ne bi trebali ni ući u taj proces, po ubrzanom postupku bit će deportirani u matične države ili tzv. sigurne treće zemlje. Dotad će ih veći broj, uključujući čitave obitelji i djecu bez pratnje, biti držan u detencijskim objektima sličnim zatvorima, opremljenima visokotehnološkim sustavima nadzora.

- Osim navedenog, Pakt skraćuje rokove za žalbu i uklanja automatski suspenzivni učinak, što u praksi znači da osobe mogu biti deportirane prije nego što dobiju konačnu odluku o podnesenoj žalbi. Mjere odvraćanja na unutarnjim granicama i kažnjavanje sekundarnog kretanja dodatno produbljuju odgovornost zemalja-članica na vanjskim granicama u odnosu na dosadašnju Dublinsku uredbu - govori Sara Kekuš iz Centra za mirovne studije (CMS).

U vremenima krize države-članice mogu odstupati od europskog azilnog prava, što može dovesti do masovnog kršenja ljudskih prava i dugotrajne zlouporabe političkih ovlasti. I mehanizam solidarnosti u praksi gubi smisao jer predviđa fleksibilnost – ističe Sara Kekuš

- Također, u vremenima krize ili suočavanja s "višom silom", države-članice mogu odstupati od europskog azilnog prava, što može dovesti do masovnog kršenja ljudskih prava i dugotrajne zlouporabe političkih ovlasti. Konačno, i mehanizam solidarnosti u praksi gubi smisao jer predviđa fleksibilnost kojom države umjesto relokacije izbjeglica mogu odabrati platiti penale te tako produbiti hot-spot situaciju u zemljama na vanjskim granicama - nastavlja ona.

Pritom je paradoksalno, dodaje Marijana Hameršak, što se navedene antimigrantske mjere na razini tijela EU-a, pa i šire, promoviralo kao preduvjet, nužna i jedina brana pred nadirućom antimigrantskom navalom koja dolazi s desnice. Takvom tipu navala sve češće svjedočimo u Hrvatskoj, u kojoj se o Paktu, veli voditeljica ERIM-a, govorilo malo ili nikako.

- To je dosta neobično s obzirom na to da je fokus Pakta na vanjskim granicama, ali ne i s obzirom na strukturu medijskog polja u nas. Upravo na vanjskim granicama bi se trebali provoditi nabrojani noviteti toga akta, a na tom teritoriju u planu je otvaranje novih, velikih detencijskih centara u kojima bi se provodili rečeni postupci, poput onog već otvorenog u Dugom Dolu u Hrvatskoj ili kampova tog tipa najavljenih u susjednoj Sloveniji - kaže Hameršak.

Dugi Dol u Općini Krnjak prvi je od tri prihvatna centra čiju su gradnju lani najavili iz MUP-a s obzirom na to da postojeći kapaciteti ne udovoljavaju trenutnim, a kamoli potrebama predviđenima Paktom. Naime, tim zakonodavnim paketom, objašnjava Sara Kekuš, predviđeno je da bi 30.000 osoba u bilo kojem trenutku moglo biti u različitim postupcima na vanjskim granicama EU-a, a zabrinjava što šira javnost već sada, i prije stupanja na snagu novog režima migracija, nema uvida u postupanja u kampu u Dugom Dolu koji je otvoren krajem 2023. Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović tek je uoči početka protekle predizborne kampanje tamo proveo odabrane novinare. Ako je vjerovati onome što im je tamo rečeno, migrante se u Dugom Dolu zadržava 24 sata, a nepoznanica je što se potom događa s njima. Na to, kao i niz drugih pitanja, iz MUP-a nam nisu odgovorili do zaključenja ovog broja Novosti.

Sara Kekuš (Foto: Goran Stanzl/PIXSELL)

- S obzirom na dugogodišnju sustavnu praksu nezakonitog protjerivanja na hrvatskim granicama, svakako zabrinjava i što je jedan od fokusa Pakta na readmisijama u susjedne zemlje, kao i širenje koncepta "sigurne treće zemlje", što može dovesti do protjerivanja i vraćanja osoba u države u kojima mogu biti podvrgnute mučenju i nehumanom postupanju. Također, promašena reforma Dublinske uredbe produbljuje odgovornost zemalja prvog ulaska za tražitelje azila, što znači da možemo očekivati porast broja osoba vraćenih u Hrvatsku iz drugih EU-članica - govori Kekuš.

Aktivistkinja CMS-a dodaje da posljedice Pakta o migracijama trenutno možemo samo anticipirati, ali i da se boji da ne ostaje puno prostora za optimizam.

- Zbog trenutnih političkih interesa dokidaju se vrijednosti na kojima EU počiva kao i standardi zaštite ljudskih prava koji su se gradili desetljećima. Umjesto da se poradi na smanjenju sukoba, političkih nestabilnosti, ekonomskih nejednakosti i negativnog utjecaja na okoliš, dakle konkretnih uzroka prisilnih migracija, radi se na onemogućavanju migracija u Uniju, što nije održivo rješenje. Provedivo možda jest, ali nauštrb ljudskih prava, sigurnosti, slobode i života ljudi u pokretu - kaže Sara Kekuš.

Marijana Hameršak također ističe da u kontekstu buduće provedbe Pakta i njegovih posljedica trenutno ima još nepoznanica, pri čemu se prva odnosi na pitanje hoće li nove zakonske odredbe za dvije godine, do kada bi procesi implementacije trebali završiti, biti primjenjive i aktualne u svijetu u kojem ćemo tada živjeti.

- Druga je nepoznanica koliko će u praksi biti učinkovita silna birokratsko-tehnološka sigurnosna mašinerija koja se mobilizira Paktom. Deportacije u zemlje porijekla i susjedne zemlje bile su i ostale teško izvedive bez obzira na to koliko su sofisticirane baze podataka i avioni koji bi ih trebali facilitirati, kao što su i masovna zatvaranja ili zone izuzeća dugoročno neodrživi. Treća je nepoznanica zašto bi Paktom odjednom nastupilo doba normativnog reda. Zašto bi u sukobu između norme i prakse, kontrole i migracija, dugoročno pobijedila kontrola, kada desetljeća iza nas, unatoč brojnim ljudskim žrtvama, ipak govore suprotno? Mislim da je do danas već svima u Europskoj uniji, ma što se javno govorilo, ipak posve jasno da zatvaranja, protjerivanja, zastrašivanja, kriminalizacija, stigmatizacija i ilegalizacija mogu otežati, oblikovati i usporiti, ali ne i zaustaviti kretanje ljudi - zaključuje Hameršak.