Suočena s kritikama da doprinosi fašizaciji hrvatskog društva, Vlada je prionula svojevrsnom poliranju ugleda na domaćoj i svjetskoj razini. Za taj je delikatan posao odabran ministar vanjskih poslova Miro Kovač. U posljednje vrijeme prvi čovjek hrvatske diplomacije u više je navrata demantirao rečene navode, prisnaživši prošli tjedan kako će se Vlada, pa i on osobno, boriti protiv revizionizma, relativizacije i veličanja totalitarnih režima ukoliko ih na to primoraju eventualne pojave ekstremizma na društvenoj margini. Budući da je pritom u pomoć pozvao i javnost, evo nekoliko primjera na koje bi valjalo obratiti pozornost.
Boraveći prije nekoliko dana u Izraelu, ministar Kovač je izjavio kako ‘Hrvatska i Izrael imaju vrlo dobre odnose osim razdoblja Drugog svjetskog rata, što je bio rezultat velike igre, ali mi prihvaćamo odgovornost’.
Nekoliko dana prije izraelskog istupa, ministar je pred domaćim novinarima branio kolegu Zlatka Hasanbegovića, ističući kako ovaj ‘kao ministar’ nikada nije rekao nešto što je protivno hrvatskim zakonima. Kad su ga novinari pitali za prijašnje filoustaške izjave ministra kulture, Kovač je najprije odgovorio da nikada nije čuo za takve, inače obilno publicirane izjave, istaknuvši potom da su to stvari za povjesničare i sociologe, a ne njega. Nekoliko mjeseci prije ove izjave, Kovač je ‘prosvjetiteljem’ i ‘enciklopedistom’ nazvao Velimira Bujanca, jednog od reprezentativnijih megafona povijesnog revizionizma.
Zbog sporne izjave i gostovanja u ‘Bujici’, gdje su se inače udomaćili i brojni drugi predstavnici vladajuće koalicije, tportal je bio zamolio Kovača da pojasni svoja stajališta. Umjesto odgovora, glavna urednica Đurđica Klancir dobila je poziv poslodavaca iz vrha tvrtke. Prema informacijama koje su nam potvrđene iz više izvora, ljutito su je priupitali kako se uopće usuđuje slati takva pitanja hrvatskom ministru. Netko je, po svemu sudeći, proslijedio njihova pitanja korporativnom vodstvu. Bujanec je pak preko suradnika tportala (podaci poznati redakciji) poručio tadašnjoj glavnoj urednici da pazi što radi, jer je on dosta dobar s ljudima koji imaju velik utjecaj u vrhu korporacije. Nedugo nakon toga Đurđica Klancir prestala je biti glavna urednica te je, iz javnosti nepoznatih razloga, otpuštena. ‘Bujica’ je pak postala ključno mjesto gdje predstavnici vladajuće koalicije, tipa Kovača, tvrde kako nema fašizacije, gledajući pritom ravno u – Velimira Bujanca.
U obračunu protiv povijesnog revizionizma Kovač je dakle proglasio Hrvatsku sljednicom NDH i preuzeo ‘odgovornost’ za njezine činidbe, falsificirajući u istoj rečenici i povijest Izraela, koji uopće nije postojao za vrijeme Drugog svjetskog rata. Prije toga je negirao pa relativizirao filoustaške istupe ministra kulture. Nešto ranije glorificirao je krajnju desnicu, postavivši ‘prosvjetitelja’ i ‘enciklopedista’ Bujanca na simbolički pijedestal društvenih i političkih stremljenja. Uslijedio je korporativno-politički pritisak na one koji su nastojali upozoriti javnost da predstavnici najveće stranke u Hrvatskoj promiču i veličaju ljude i ideologije s ekstremističke ‘društvene margine’.
S obzirom na najavljenu borbu protiv revizionizma, relativizacije i veličanja ‘totalitarnih’ režima, na potezu su ministar Kovač i ostali predstavnici Vlade.
