Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ukazala se na graničnom prijelazu Berkasovo – Bapska i u stilu inspektorice krim-policije stala ispitivati izbjeglice: Odakle ste? Kuda idete? Zašto napuštate svoju zemlju? Gdje su vam obitelji? Tražila je odgovore, onako sumnjičava, od iscrpljenih ljudi pristiglih iz Afganistana, Pakistana i Sirije, dok su u pozadini glavama kimali njezini suradnici za izbjeglička pitanja Andrija Hebrang i Mate Granić.
Zabrinuta za stabilnost države te iskušavajući u praksi vlastiti koncept domovinske sigurnosti, na red je pozvala i policajce: Surađuju li s kolegama iz Srbije? Koliko je među izbjeglicama muškaraca, koliko žena, djece? Koliki je postotak muškaraca u dobi od 20 do 25 godina? propitivala ih je, dok su Hebrang i Granić bilježili svaku sigurnosno sumnjivu informaciju u svoj notes.
Sablaznila je i jednu stranu volonterku pitajući je zašto s muškarcima nisu njihove obitelji, da bi se kasnije u medijima opravdavala kazavši da njezina pitanja nisu bila uvredljiva i da joj njezin instinkt kao roditelja govori da bi najprije trebalo spasiti djecu, pa tek onda razmišljati o vlastitoj sudbini. Po logici predsjednice, maloljetna bi djeca, ako se uspiju dokopati slobodnog teritorija, trebala za sobom povući svoje roditelje, a ne obrnuto.
- Predsjednica je svojim rešetanjem izbjeglica muškog spola o tome kuda idu, gdje su im žene i djeca te zašto djeca nisu s njima pokazala da ne razumije učestale fenomene u migracijama. Često muškarci prvi krenu na put do boljeg života jer vidimo da je taj put opasan i neizvjestan. Ako uspiju doći do svoje krajnje destinacije, tada mogu puno sigurnije i bezbolnije dovesti svoju obitelj. Dakle radi se o čistom smanjenju rizika za obitelj, a ne namjeri zlorabljenja sustava - kaže za ‘Novosti’ Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije.
Smatra da je posjet predsjednice ostavio loš dojam, štoviše, kaže da je to bio jedan od posjeta s najmanje iskazane empatije prema izbjeglicama. Kao da je svojim ispitivanjima željela potvrditi pretpostavke da se radi o ekonomskim izbjeglicama, što je kasnije i naglasila.
- Takav zaključak uopće ne odgovara stvarnosti jer prema službenim dostupnim podacima MUP-a od prošlog tjedna, 94 posto izbjeglica je iz Afganistana, Iraka i Sirije, dakle iz zemalja u kojima se trenutno vode oružani sukobi. Još poraznije je da se sada prihvaća taj novi nametnuti diskurs da trebamo razlikovati izbjeglice od rata i izbjeglice od siromaštva - kaže Bosanac.
Predsjednica gleda na izbjeglice iz pozicije tzv. brige za nacionalnu sigurnost jer jedino u tom segmentu ima neke simbolične ovlasti. No, upozorava Bosanac, tu čini najveću pogrešku jer izbjeglice najmanje predstavljaju sigurnosni problem.
- Kako bi se pokazala angažiranom oko izbjeglica, izmišlja sigurnosne prijetnje kojih nema i onda na njih odgovara prijedlozima koji su promašeni. Ni u jednom trenutnu nismo mogli vidjeti njezino ljudsko lice, koje se ne može kreirati floskulama kako ‘ljudima treba pomoći’. Kada bi se predsjednica brinula o sigurnosti zemlje više kroz koncept ljudske nego domovinske sigurnosti, puno kvalitetnije bi se mogla nositi s izazovima ove humanitarne krize - smatra naš sugovornik, dodajući da u ovakvoj situaciji primarno morate vidjeti ljude, a tek onda izazove.
- Naglašavam da svi moramo biti zahvalni izbjeglicama što su došli do Europe jer s nevjerojatnom lakoćom skidaju maske s lica političara i prokazuju brojne dvostruke standarde na kojima počivaju europske i nacionalne politike - zaključuje Bosanac.
