Europa je 8. ožujka, točno u ponoć zatvorila svoje granice. Nakon malo više od pola godine postojanja onoga što se naziva Balkanskom rutom, vratili smo se u situaciju kakva je bila prije godinu dana, ali s jednom velikom razlikom: sustav azila i humanost su se urušili.
Slovenski premijer Miro Cerar jučer je u izjavi za medije potvrdio da je od ponoći granica njegove države, opasana žilet žicom, zatvorena za sve ‘iregularne migrante’ koji ne posjeduju validnu šengensku vizu te da je u pitanju kraj migrantske krize. Sve to kazao je usprkos tome što vrlo dobro zna da migranti još od kraja 1980-ih ne mogu zatražiti šengensku vizu u državama u kojima im je ugroženo pravo na život. S druge strane, izbjeglice iz Sirije ne mogu zatražiti vizu u toj razrušenoj zemlji, a kamoli u Turskoj, pa su zbog toga prisiljeni plaćati visoke naknade krijumčarima i riskirati svoje živote. Od početka ove godine već se utopilo 440 ljudi. S druge strane, kao što smo već pisali, čak je i osobama s validnim šengenskim vizama onemogućen nastavak putovanja. Oni koji žele podnijeti zahtjev za azil ne mogu to nikako drugačije učiniti osim da dođu u državu u kojoj im je to dopušteno.
Ovakva odluka Slovenije na koncu je utjecala na akciju Hrvatske i Srbije, država koje su ionako već pooštrene mjere kontrole granica zamijenile njihovim potpunim zatvaranjem. Za desetke tisuća ljudi koji su ostali na grčko-makedonskoj granici, uglavnom u Idomeniju, sve ovo znači očaj, kao vrlo vjerojatno i za grčkog premijera Aleksisa Ciprasa.
Nakon sastanka lidera EU i Turske, koji je održan u Bruxellesu prije dva dana, vrlo je izgledno da će Turska nakon već dogovorenih 3 milijarde eura dobiti isti toliki iznos za zaustavljanje izbjeglica i prihvaćanje deportacija iz Europe. Ako se prema svojoj opoziciji Erdogan odnosi koristeći palice, suzavac i gumene metke, nije teško za pretpostaviti kakve će metode primjenjivati prema ljudima koji nemaju nikakva građanska prava. Turski predstavnici su u Bruxellesu također zatražili da njihovi građani dobiju mogućnost putovanja u EU bez viza, kao i brži proces ulaska u članstvo Unije. Politika otvorenih granica Angele Merkel naposljetku je zamijenjena politikom soliranja država članica. Umjesto da se radi na zaustavljanju rata u Siriji, sada se pod svaku cijenu želi zaustavi dolazak ljudi.
Ovakav plan ne sadrži previše mudrosti jer nijedan zid, žica i ograda nikada nisu zaustavili migracije. Suočena s mogućim izlaskom Velike Britanije iz EU, sukobom u Ukrajini, nedostatkom konsenzusa oko važnih pitanja, a prije svega oko najveće migracije nakon Drugog svjetskog rata, te jačanjem ekstremno desnih snaga, Europa se nalazi pred velikim izazovom. Odnos prema izbjeglicama nepogrešivo govori o našem političkom prostoru u kojem logori i žice postaju gotovo uobičajena pojava.
Prosvjed protiv zatvaranja granica u Zagrebu je najavljen za petak, 11. ožujka, u 18 sati na Markovom trgu.
