Uništavanje nacionalne graditeljske baštine na Baniji i Kordunu poprima sve veće razmjere, bez obzira na to što su tradicionalne autohtone drvene kuće, izgrađene u 18. i 19. stoljeću, pod zaštitom države. Vješti mešetari ih kradu ili budzašto kupuju, ruše, odvoze i uglavnom skupo prodaju na ilegalnom tržištu.
Posljednja je nestala prije nekoliko dana. U Glinskom Trnovcu susjedi su zapazili da nekolicina ljudi ruši drvenu kuću Stanka Tintora koji živi u Srbiji. Na mjesto događaja odmah je otišao prvi susjed Milan Tintor i upitao ‘radnike’ što se događa. Odgovorili su mu mrtvo-hladno da su vlasniku isplatili hiljadu eura i kupili kuću koja je nastajala pred susjedovim očima. Uvečer je Milan Tintor nazvao prezimenjaka Stanka, koji ni o kakvoj prodaji kuće nije imao pojma. Obaviještena je policija i ovoga trenutka sve se provjerava. Ma kakvi bili rezultati policijske istrage, očito je da je na prevaru nestala još jedna autohtona banijska kuća.
U Konzervatorskom odjelu u Sisku kažu kako samo u njihovoj županiji godišnje netragom nestane tridesetak starih kuća, pravih bisera nekadašnjeg graditeljstva. Nerijetko se prepoznatljive banijske ili kordunaške drvene kuće mogu sresti u Hrvatskom zagorju, na obalama Save u Slavoniji, pa čak i u Dalmaciji, a sve odreda su najvjerojatnije pokradene i bez ikakvih papira postavljene na mjesta gdje ni povijesno ni estetski ne pripadaju.
Recept je jednostavan. ‘Hausmafijaši’ u raseljenim selima i napuštenim vrletima Banije i Korduna pronađu staru drvenu kuću u dobrom stanju, pa je jednostavno ukradu. Profinjenija varijanta ide ovako: raspitaju se o vlasniku, koji je u većini slučajeva u Srbiji, stupaju s njim u vezu i za 2000 do 5000 eura kupuju objekt, koji tada rastavljaju. Pomno bilježeći raspored greda i dasaka, odvoze ga bez osobitih smetnji. Kuća je spremna za prodaju i montažu bilo gdje u Hrvatskoj ili inozemstvu, ali po višestruko višoj cijeni.
- Sisačko-moslavačka županija izuzetno je bogata primjercima tradicionalnog graditeljstva, kako brojem tako i kvalitetom, pa utoliko više imamo obavezu čuvati ih, zaštititi, obnoviti ili prenamijeniti. Ovoga trenutka 20 starih kuća u našoj županiji je u registru kulturnih dobara, a iz programa javnih potreba u kulturi za svaku se izdvaja 50.000 do 70.000 kuna godišnje. Nažalost, stotine ostalih su na meti pljačkaša - objašnjava Ivana Miletić Čakširan, pročelnica Konzervatorskog odjela u Sisku.
Prije nekoliko godina Konzervatorski odjel oštro je reagirao na javno izrečenu izjavu bivšeg novinara i publicista Nenada Ivankovića. On se pohvalio kako je kod Vrginmosta kupio 11 starih drvenih kuća, objašnjavajući da u Karlovačkoj županiji namjerava sagraditi etno selo. Sasvim slučajno, Ivanković je zaboravio od Konzervatorskog odjela zatražiti stručno mišljenje, suglasnost i dozvolu.
Posljednjih godina krađe starih drvenih kuća učestale su na samoj granici Banije i Korduna, posebno u općini Gvozd. Koliko god se ondašnja policija trudila da lopovima uđe u trag, uspjeh je samo polovičan. Tu i tamo otkrivaju one počinitelje koji drvene kuće kradu, jer do policije dolaze prijave vlasnika ili susjeda. Nešto pametnije lopove, koji s vlasnikom postižu dogovor i kuće plaćaju pa ih rastavljaju bez znanja i dozvole Konzervatorskog odjela, teško je otkriti, jer je i vlasnicima u interesu da šute.
Od mještana zabačenih sela saznajemo da postoji još jedna, isto tako unosna i prilično rafinirana varijanta pljačke. Nepoznati prolaznici kradu, traže ili kupuju dijelove drvene građe kuća starih sto i više godina. Od tog materijala u svojim radionicama proizvode dijelove namještaja u starinskom stilu. Kako kupac lako može provjeriti starost drveta, ostaje u uvjerenju kako je kupio vitrinu, policu ili noćni ormarić izrađen u 18. ili 19. stoljeću. I sve to masno plaća. Zanimljivo je svjedočanstvo Miljenka Kopača iz Čremušnice.
- Iz drvene kuće starije od 150 godina pobjegao sam u Oluji u Srbiju, a majka je ostala sama. Tih nesretnih nekoliko dana sklonila se u prihvatni centar u Sisku, a kada se vratila, imala je što vidjeti: kuća je doslovno ukradena. Greda po greda, crijep po crijep, i debele hrastove stranice, sve je pažljivo skinuto i jednostavno odvezeno - svjedoči Kopač.
Petnaest godina pisao je Miljenko brojne molbe, kucao na još brojnija vrata, no svagdje je bio dočekivan čuđenjem nadležnih činovnika i ispraćen s objašnjenjem kako na obnovu nema pravo. Da mu je kuća bila zapaljena, da ju je uništila granata ili da su je pregazili tenkovi, onda ne bi bilo problema. Ovako, piši drvenoj kući – propalo! Po svemu sudeći, kuća Miljenka Kopača bila je nakon Oluje prva ukradena drvena ljepotica na Baniji i Kordunu.
