Već na lanjskim evropskim izborima, na kojima je HDZ-ova lista dobila 41,4 posto glasova, bilo je vidljivo da vladajuća koalicija ne treba biti zabrinuta samo zbog pada vlastite popularnosti, nego i zbog vraćanja povjerenja razočaranih HDZ-ovih simpatizera u stranku Tomislava Karamarka. Ista stvar vidjela se i na nedavnim predsjedničkim izborima. Iako ih je Ivo Josipović izgubio jer nije uspio motivirati sve one koji su mu dali glas prije pet godina, a takvih je bilo blizu 260 tisuća, Kolinda Grabar Kitarović ne bi ga uspjela pobijediti da sama nije prikupila preko 1,1 milijun glasova, dvostruko više nego što je HDZ dobio na posljednjim parlamentarnim izborima. Ljudima koji su zaokružili njeno ime u drugom izbornom krugu nije smetalo ni to što je stranka koja stoji iza nje nacionalistička, ni to što je posljednji put kada je bila na vlasti izvršila pljačku zbog koje je suđena kao zločinačka organizacija.
Ljevica treba biti ujedinjena i zbog programa i zbog snage za mobiliziranje birača jer je desnica to već odavno odradila. Koaliciju u svakom slučaju moramo napraviti na nacionalnoj razini – smatra Nansi Tireli
SDP-u i Kukuriku koaliciji, koji su ovog tjedna započeli razgovore o strategiji za parlamentarne izbore, ide u prilog to što je rezultat predsjedničkih izbora bio vrlo tijesan, ali su trenutno u velikom organizacijskom zaostatku za HDZ-ovom desnom koalicijom jer na lijevoj strani političkog spektra tek predstoji zbijanje redova, koje je Karamarko na desnoj strani već uvelike obavio. HDZ je ranije u pravilu samostalno izlazio na parlamentarne izbore, računajući na svoju poziciju relativno vodeće stranke u većini izbornih jedinica, kojoj se zbog toga prelijeva najviše propalih glasova birača, eliminiranih visokim izbornim pragom od pet posto. Preuzevši bitno oslabljenu stranku, Karamarko je preuzeo i izbornu taktiku političkih suparnika, pa je postupno gradio sve širu desnu koaliciju, kako bi time maksimalno zahvatio u bazen propalih glasova. Na posljednjim izborima 2011. godine u tom se bazenu utopilo više od 600 tisuća glasova – čak 26 posto – koji su D’Hondtovom metodom pripisani uspješnijim strankama. Iako je natpolovičnu većinu saborskih mandata dobila Kukuriku koalicija, među propalim glasovima dominirali su oni sadašnjih Karamarkovih partnera. Dok je regionalno koncentrirani HDSSB primjerice za 69 tisuća glasova dobio šest mandata, HSLS nije dobio nijedan mandat iako je imao preko 72 tisuće glasova, HSS je dobio samo jedan na 71 tisuću glasova, a razjedinjene pravaške stranke samo jedan na ukupno 141 tisuću glasova.
Tomislav Karamarko povezao je sada sve te stranke, od centrističkog HSLS-a do konzervativnog Hrasta u jedan blok, pazeći da na desnoj strani minimizira broj propalih glasova, dok su izvan saveza ostale samo manje desne liste okupljene oko Hrvatske zore Milana Kujundžića i HDSSB-a Branimira Glavaša u kojima će, ne bude li predizbornog dogovora, eventualno tražiti postizborne koalicijske partnere. Na lijevoj strani spektra svjesni su da tom bloku neće biti u stanju parirati bez sličnog konsolidiranja.
- Predsjednički izbori pokazali su da su za Josipovića bili glasovi ljevice, lijevog centra i centra, a za Kolindu Grabar Kitarović glasovi desnice, desnog centra i centra, i da su ta dva bloka potpuno izjednačena. Po tome je očito da će parlamentarne izbore dobiti ona grupacija koja, prvo, uspije izvući više svojih birača na birališta i, drugo, uspije pretvoriti što veći broj dobivenih glasova u mandate u Saboru. A nakon toga će se razgovarati o koalicijama, pri čemu je izglednije da će stranke s lijevim predznakom podržati kandidata za mandatara kojeg predlaže lijeva strana, a one s desnim onoga kojeg predloži desna strana - kratko nam je svoje viđenje predizborne matematike izložio član predsjedništva SDP-a i ministar uprave Arsen Bauk, napominjući uz to da je desni blok u prvom krugu predsjedničkih izbora ipak dobio manje glasova od kandidata lijevog bloka.
Bauk, koji nije htio ništa više govoriti o aktivnostima koje SDP trenutno poduzima kako bi formirao blok lijevog centra, time je ipak ocrtao bazičnu strategiju koja se sastoji od privlačenja manjih stranaka – onih koje su u riziku da samostalno ostanu ispod praga – u predizbornu koaliciju, te od postizbornog koaliranja s onima koji su dovoljno jaki da nastupe sami, s čime za sada računa ORaH Mirele Holy. Ona je, kako je već izjavila medijima, prošlog tjedna odbila poziv Zorana Milanovića za predizbornu suradnju, no u Kukuriku koaliciji, čiji bi čelnici ovog tjedna trebali održati sastanak o strategiji izlaska na izbore, već su započeli neformalne kontakte s predstavnicima drugih stranaka i lista, koji će se formalizirati nakon koalicijskog sastanka. Pojedini mediji ovih dana navode da su u SDP-u zainteresirani za suradnju s regionalnim strankama poput Primorsko-goranskog saveza i nezavisnim listama koje su svrgnule lokalnu HDZ-ovu vlast u Dalmaciji, kao i sa zamjenicom zagrebačkog gradonačelnika Sandrom Švaljek, a spominju se i kontakti s Nacionalnim forumom Nikice Gabrića i Strankom umirovljenika Lazara Grujića.
Ipak, najizglednije je da će okupljanje započeti s Hrvatskim laburistima, čiju nam je spremnost za suradnju s Kukuriku koalicijom potvrdila v.d. predsjednice te stranke Nansi Tireli, a moguće je da će se, prema onome što nam je kazao potpredsjednik SDSS-a Milorad Pupovac, zbog otvorenog HDZ-ovog nacionalizma takvom bloku ovoga puta pridružiti i politički predstavnici nacionalnih manjina.
- Raspravljamo na predsjedništvu stranke o svim mogućim scenarijima i još nismo donijeli nikakvu odluku, ali osobno smatram da je nužno da se mi na lijevoj strani ujedinimo. Vidjeli smo na ovim izborima kolika je podjela na lijevo i desno. Male stranke tu ne mogu doći do izražaja bez obzira na to koliko pametne i dobre ideje imaju. Mislim da više nemamo vremena za nadmudrivanje o tome tko je pametniji i sposobniji i da moramo postići konsenzus oko zajedničkih ciljeva, povezati se i dogovoriti se o tome što želimo odraditi - kaže za ‘Novosti’ Nansi Tireli, dodajući da će Laburisti donijeti odluku o tome nakon što na stranačkom saboru 15. veljače izaberu svoje novo rukovodstvo.
Ona u tom proširenom Milanovićevom bloku vidi većinu onih koji su se okupili iza Ive Josipovića na posljednjim predsjedničkim izborima i sve one koji, kako kaže, zastupaju temeljne demokratske vrijednosti i ljudska prava.
- Ljevica treba biti ujedinjena i zbog programa i zbog snage za mobiliziranje birača jer je desnica to već odavno odradila. Koaliciju u svakom slučaju moramo napraviti na nacionalnoj razini, koja bi se onda reflektirala i na lokalnu, gdje bi vjerojatno bilo uključeno još više nezavisnih lista koje nisu parlamentarne stranke, što bi i njih ojačalo jer bi participirale u parlamentu i mogle sudjelovati u donošenju kvalitetnih zakona - dodaje Nansi Tireli, koja bi u toj širokoj koaliciji voljela vidjeti i ORaH, smatrajući da je sada vrijeme da se usklade programski ciljevi i prioriteti, a osobni animoziteti i antipatije stave sa strane.
Slično Laburistima, ni u SDSS-u, najjačoj stranci srpske nacionalne manjine, još nije zauzet konačan stav o nastupu na parlamentarnim izborima, ali postoji otvorenost za razgovore o jačem povezivanju, što je Milorad Pupovac zagovarao i prije lanjskih evropskih izbora.
- Razmišljamo o tome i razmišljamo o prednostima i nedostacima takvog pristupa na predstojećim izborima. Još nemamo definitivan stav oko toga što je bolja varijanta, da li da se ide koncentracijskim blokom lijevo-liberalnih stranaka protiv desnog bloka ili da se tome pristupi na drugi način, ali smo spremni razgovarati o tome s inicijatorima - kaže za ‘Novosti’ Milorad Pupovac, navodeći da SDSS još neće izlaziti s alternativnim prijedlozima.
Pozdravljam inicijativu za okupljanje koja se ne bi trebala zadržati samo na stranačkim granicama. Istina je da je scena fragmentirana, da fragmentacija može biti nastavljena i da to treba zaustaviti – kaže Milorad Pupovac
On pritom dodaje da ima razumijevanja za stav ORaH-a, koji je odbio Milanovićev poziv da se priključi njegovoj koaliciji.
- Koncentracija ima pozitivnih i negativnih elemenata i treba ostaviti svakoj stranci da vidi da li joj ona donosi bolje ili slabije političko pozicioniranje. ORaH je nastao u opoziciji spram SDP-a i koncentracijom bi mogao izgubiti taj kapital, barem za sada. Ali pozdravljam inicijativu za okupljanje koja se ne bi trebala zadržati samo na stranačkim granicama nego uzeti u obzir i činjenicu da lijevi prostor ima mnoštvo slobodnomislećih ljudi i inicijativa. Istina je da je scena fragmentirana, da fragmentacija može biti nastavljena i da to treba zaustaviti - kaže Pupovac.
U slučaju Laburista, čiji je rejting oslabljen pojavom ORaH-a, jasno je da bi okupljanje u blok moglo donijeti sinergijski efekt. Pupovac nam nije rekao više o tome što bi mogla donijeti suradnja SDSS-a s Kukuriku koalicijom, s obzirom na to da svoja tri zastupnička mandata ta stranka redovno osvaja u manjinskoj XII. izbornoj jedinici. No poznato je da je SDSS, koji bi u pojedinim izbornim jedinicama s većim udjelom pripadnika srpske nacionalne manjine mogao pomoći u mobilizaciji birača, na prošlim parlamentarnim izborima samostalno nastupio u IX. izbornoj jedinici, gdje je njegov kandidat Slobodan Uzelac osvojio 3,17 posto glasova. To je vrsta propalih glasova koje bi Kukuriku mogao spasiti ciljanom suradnjom s partnerima u pojedinim izbornim jedinicama.
Ako Zoran Milanović uspije formirati novi, prošireni savez lijevog centra kojim bi oponirao Karamarkovoj desnoj koaliciji, na sljedećim parlamentarnim izborima imat ćemo sraz dvaju oštro suprotstavljenih velikih blokova koji će se boriti za pozicije relativnih pobjednika po izbornim jedinicama, a između kojih će svoje šanse za nezavisno pozicioniranje vjerojatno potražiti pojedine centrističke liste i neki novi igrači poput Živog zida Ivana Sinčića. Karamarku, koji je svoj blok već konsolidirao, ostaje da definira odnos sa strankama Milana Kujundžića i Branimira Glavaša, dok Milanović nakon predstojeće konsolidacije mora ostvariti najbolju moguću sinergiju s ORaH-om.
Osim kalkulacija oko pretvaranja glasova u mandate, ostaje, naravno, i onaj drugi dio Baukove jednadžbe, a to je motiviranje birača da izađu na izbore. Karamarko, pokazao je to i nakon pobjede svoje predsjedničke kandidatkinje, još ne namjerava ublažavati desničarsku retoriku s kojom je uspio dobiti evropske i predsjedničke izbore, ali sredinom godine namjerava izaći s HDZ-ovim ekonomskim programom, nakon čega će početi uvjeravati birače centra da, za razliku od nesposobne SDP-ove vlade, HDZ zna što treba učiniti i da je u stanju to i provesti. Milanović, s druge strane, namjerava zasukati rukave i vrijeme koje je njegovoj vladi preostalo pokušati iskoristiti za ostvarivanje rezultata koje će moći prezentirati kao vladine uspjehe, dok će žestoko izravno konfrontiranje s Karamarkom ostaviti za posljednje mjesece kampanje. Tada birači ispred sebe više neće imati umiveno lice Kolinde Grabar Kitarović, nego mračno lice Tomislava Karamarka i Milanović će im, vjerojatno u sklopu ozbiljnije osmišljene kampanje, moći slati poruke da je izbor između njih dvojice izbor između ‘svjetla i tame’, ‘neba i podzemlja’.
