Općinski sud u Splitu prije nekoliko dana nepravomoćno je osudio Dražana i Stipu Bulja na jednogodišnju kaznu zatvora zbog ubojstva Jovana Borovića. Do smrti su ga premlatili na pravoslavni Božić 1998. godine ispred kuće u Suhaču kod Sinja. Nekoliko dana ranije u zagrebačkoj Nazorovoj ulici ubijen je Đorđije Burić (85). U njegovom ga je stanu ubio Vlado Turudić, čija je supruga radila kao čistačica kod Burićevih. Budući da ubijeni navodno nije ostvario obećanje da će zaposliti Turudićeva sina, policija sumnja da je počinio teško ubojstvo iz bezobzirne osvete ili naročito niskih pobuda.
U slučaju sinjskog ubojstva presuda je donesena nakon što je prije četiri godine Županijski sud vratio postupak na prvi stupanj. Tada su počinitelji također bili kažnjeni s jednom godinom zatvora, kao i treći optuženik Zdravko Bašić, koji je sada oslobođen krivnje jer nije dokazano da je sudjelovao u premlaćivanju Borovića. Braća Bulj kolcima su do smrti umlatili 64-godišnjeg Borovića vrijeđajući ga zbog njegove srpske nacionalnosti. Kako vjeruje njegova supruga, to je bio glavni motiv zločina.
Turudić je pak na policijskom ispitivanju poručio da je njegova 85-godišnja žrtva ‘stara komunjara’ koja gleda partizanske filmove i da je Crnogorac. Unatoč tome što je Turudić naknadno promijenio iskaz, pa se ove njegove riječi neće koristiti u sudskom procesu, u oba slučaja evidentan je etnički, odnosno politički motiv, no on je gotovo u potpunosti zanemaren i od nadležnih državnih tijela i u javnoj percepciji.
Dok se u slučaju presude za Borovićevo ubojstvo još mogu pronaći medijski napisi o skandalozno niskoj zatvorskoj kazni i nacionalnoj pripadnosti žrtve, rijetki su autori, poput Dragana Markovine u Telegramu, Burićevu likvidaciju u Zagrebu okarakterizirali kao slučaj politički motiviranog ubojstva. Osumnjičeni Turudić je, naime, donedavni član predsjedništva marginalne proustaške Autohtone hrvatske stranke prava. Njihovo omanje članstvo godinama s Turudićem posjećuje antifašističke, manjinske i kulturne tribine i komemoracije ili dvorište ove redakcije, koristeći, između ostalog, epitete koje je njihov dojučerašnji visokopozicionirani član izrekao pred istražiteljima. Ali baš kao i u slučaju ubojstva, akcije ove strančice gotovo su u pravilu, umjesto poticanja na mržnju i nasilje, bile svođene na prekršajne odredbe remećenja javnog reda i mira, unatoč tome što su neke od njih potaknule fizičke napade. Aktualni zločin i spomenuta presuda, međutim, događaju se u ambijentu u kojem su mete i politički diskurs ekstremnih pravaša znatno nadišli njihovo autohtono djelovanje, prvenstveno zahvaljujući medijsko-intelektualnoj infrastrukturi koju je poticao i sukreirao HDZ u doba bivšeg stranačkog vodstva.
Danas se, pored programa lokalnih televizija, optužbe za antihrvatstvo protiv predstavnika srpske manjine, novinara, pojedinih političara i intelektualaca mogu čuti i u emisijama javne radiotelevizije. Potiču ih i članovi Hrvatskih novinara i publicista (HNIP) i nabujali desni portali. Nedavno je u Zagrebu predstavljen i Projekt Velebit Marka Juriča, kao svojevrsno sintetiziranje svega navedenog: ova organizacija se po uzoru na hrvatske emigrantske teroriste za vrijeme Jugoslavije obvezala prijeći s riječi na djela.
Najavljene i provedene prijetnje na koje, između ostalih, upozoravaju i organizacije srpske manjine i hrvatskog novinarskog ceha, zasad nailaze na šutnju, pa čak i relativiziranje dijela hrvatske parlamentarne desnice. HDZ-ovi zastupnici poput Steve Culeja ili nezavisnog Željka Glasnovića redovno se, naime, koriste ispovjednim leksikom uhićenog Turudića.
