Tomislav Karamarko se od lovca koji uz pomoć Bandićeva hajkanja pokušava u svoju zamku uloviti pokojeg mostovca pretvorio u Mostovu političku lovinu: ultimativno traženje prekida arbitražnog postupka u sporu s MOL-om oko Ine vratilo mu se kao bumerang pošto je tjednik ‘Nacional’ objavio dokumente o maglovitim poslovnim vezama njegove supruge s mađarskom naftnom kompanijom, odnosno njezinim lobistom Jozom Petrovićem, koji s predsjednikom HDZ-a i prvim potpredsjednikom aktualne Vlade već desetljećima njeguje prisne prijateljske odnose. Mostovci su prvi stavili bubu u uho javnosti o poslovnoj i financijskoj ovisnosti o MOL-u nekih ključnih političkih aktera u raspetljavanju sukoba oko Ine, a ta se buba u medijima ubrzo utjelovila u Karamarku i razgolitila njegovo zagovaranje prekida arbitraže i dogovora s Mađarima. Božo Petrov i mostovci imaju sada u šaci Karamarkovu političku sudbinu: mogu se prikloniti oporbenoj interpelaciji i izbaciti ga iz Vlade ili ga pomilovati, pa politički bitno oslabljenog ostaviti da se koprca u mreži koju je sam ispleo.
Karamarkova smjena vodila bi direktno u izvanredne parlamentarne izbore, osim ako ne bi bila utanačena s HDZ-ovim vodstvom, koje bi se moralo odlučiti za detroniziranje svoga predsjednika nakon što ih je, poput Sanadera, uvalio u političko-korupcijsku aferu. HDZ-ovci su od Sanaderovih koruptivnih marifetluka s MOL-om, Fimi medijom i zgradom u Planinskoj prali ruke, tvrdeći da luk nisu ni jeli ni mirisali. Sada kada se Karamarkovo ‘ugrađivanje’ u MOL-ovu lobističku mrežu razgolitilo prije negoli se izrodilo u otrovan plod, uglavnom šute kao ribe i skrivaju se iza ‘institucija koje trebaju raditi svoj posao’, iako bi barem dio stranačkog vodstva iz prve ruke trebao znati je li im stranački šef s pozicija moći i neuvjerljivim argumentima nametao stav da treba prekinuti arbitražu i dogovoriti se s MOL-om ili je sve radio na svoju ruku i njima iza leđa promicao interese Mađara, tvrdeći da se radi o hrvatskim državnim i nacionalnim interesima.
Ako je Most u Karamarkovu ultimativnom traženju prekida arbitraže o Ini prepoznao izdaju nacionalnih interesa, onda bi i HDZ morao biti sposoban ocijeniti jesu li njihovi koalicijski partneri u pravu ili im, blateći njihova predsjednika, zabijaju nož u leđa i rastjeruju birače. Premda je premijer Tihomir Orešković pružio ruku Karamarku i čelnicima HDZ-a kada je objavio da Vlada od arbitraže neće odustati, ali i da će se s MOL-om započeti pregovarati pod njegovom dirigentskom palicom, HDZ-u se dugoročno neće isplatiti guranje glave u pijesak i skrivanje iza Dalije Orešković i Povjerenstva za sukob interesa kojem je na čelu, jer već sada su Mostu prepustili inicijativu u vođenju Vladine i parlamentarne politike. Božo Petrov sada odlučuje hoće li HDZ-ov predsjednik ostati član Vlade ili će naglavačke iz nje izletjeti – on i mostovci odlučuju hoće li već ove jeseni biti izvanrednih parlamentarnih izbora ili ih neće biti ako HDZ poslušno prihvati i provede reforme koje su Mostu i njegovim biračima najbitnije.
Karamarko je u vladajućoj koaliciji postao kamen oko vrata, a Mostu se ukazao kao prilika za podizanje stranačkog rejtinga i poboljšanje izbornih šansi na eventualnim izvanrednim izborima. Mostovci su opet politički živnuli, opet su im usta puna reformi, opet u prvi plan guraju svoje poštenje, skromnost, marljivost, nepotkupljivost, distanciranost od ljevice i desnice te navodni imunitet na sve ideologije. Nakon kratkotrajnog kolebanja i puštanja probnih balona, Most je opet zauzeo čvrst gard prema SDP-u i njegovim partnerima, a razbijanjem Karamarkova nosa zbog njegova držanja strane MOL-u otrgao se iz sve čvršćeg HDZ-ova koalicijskog zagrljaja i pokušava vratiti poziciju koju je imao u postizbornom slaganju vlasti, kada je uspijevao nametnuti svoj ritam i uvjete u procesu definiranja vladajuće koalicije. No kalkuliranje i šutnja o Karamarkovoj sudbini u Vladi ukazuju na to da mostovci još strahuju od novih izbora i pokušavaju kupiti vrijeme kako bi barem djelomice obnovili biračku podršku – ovaj put ponajprije na račun HDZ-a, uspiju li krivnju za jalovu i neuspješnu koalicijsku vlast svaliti na njegova i Karamarkova leđa. Iz Karamarkove lobističke afere Most nastoji izaći kao umivena demokršćanska stranka kakvom se HDZ pokušavao prikazati biračima prije nego što su mu kormilo preuzeli ‘domoljupci’ i odveli ga prema tvrdoj desnici, ostavivši na suhom svoje umjerenije birače, koje u najnovijim političkim odnosima Most može makar djelomično privući na svoju stranu i tako nadoknaditi dio gubitka koji je pretrpio na drugim stranama biračkog spektra.
Pošto su uspjeli spriječiti ulazak Milijana Brkića u Vladu (prvo kao ministra policije, a potom i branitelja), mostovci su krila potkresali i samom Karamarku, dovodeći ga na rub izbacivanja iz Banskih dvora. Dvije najmoćnije HDZ-ove političke figure izvukle su kraći kraj u političkom hrvanju s Mostom, a pritom su se i međusobno zavadile i počele vući svaka na svoju stranu u unutarstranačkim izbornim previranjima. O tome jesu li Karamarko i Brkić prešli Rubikon u unutarstranačkom sukobu ili će pod batinama koje su dobili od mostovaca skupiti glave i uzvratiti udarce, puno će ovisiti i ishod najnovijeg Mostova manevriranja između ostanka na vlasti i izvanrednih izbora. Razjedinjeni i kaotični HDZ ostavio bi Mostu puno manevarskog prostora da u duljem razdoblju nastavi igrati ulogu pozitivca kojem nije do vlasti nego do reformi i boljega života građana, pa će se vlasti odmah odreći ako uskoro ne bude promjena nabolje. Konsolidiranje HDZ-a i zbijanje njegovih redova otežalo bi Mostovo klackanje između vlasti i izbora, pogotovo ako bi ga se prisililo da se prije ljetne parlamentarne stanke decidirano izjasni je li doista spreman izaći na izvanredne parlamentarne izbore ili njihovim stalnim zazivanjem samo ucjenjuje HDZ i sili ga na kompromise i popuštanje njihovim zahtjevima.
S kompromitiranim Karamarkom sada je puno teže pričepiti Most i plašiti ga izvanrednim izborima, jer je nakon niza postizbornih afera u koje je HDZ srljao i koje je okrunio lobističkom aferom stranačkog šefa puno više straha od izbora u toj stranci i Domoljubnoj koaliciji nego u Mostu, pa će se, bez obzira na cijenu koju će građani na kraju platiti, njihov nezgrapni ples u dvoje po svoj prilici nastaviti sve dok ih spaja zajednički strah od gubitka vlasti i novih izbora. Most je, uostalom, zbog manjeg grijeha bez krzmanja politički odstrijelio Milijana Brkića, a sada kada mu se Karamarko namjestio pred nišan, ne usudi se povući okidač i zagovara lovostaj, jer nije tako siguran da se ne bi iz kože lovca opet obreo u koži biračke lovine.
