Vijest kaže da je na području općine Gračac pronađen kostur. Posmrtne ostatke je otkrio mještanin Jovo Novaković. On je ispred jedne kuće uništene u ‘Oluji’, u razorenom zaseoku Rezovcu, kraj također dijelom uništenog i velikom većinom napuštenog srpskog sela Cerovca, najprije pronašao ljudsku lubanju. Nekoliko metara pored lubanje, koja je ležala u travi, otkrio je raku u kojoj je bio spomenuti kostur na kojemu je, unatoč protoku vremena, bilo i nešto odjeće. Događaj se zbio 20. ožujka, a Novaković je odmah pozvao policiju.
Policajci su došli iz Zadra, jer je to područje pod njihovom ingerencijom, i napravili uviđaj. Rezultate svojih opservacija proslijedili su Županijskom državnom odvjetništvu koje će se uskoro oglasiti o pokretanju istrage; ona pak, velika je vjerojatnost, neće utvrditi tko je ubio i zakopao osobu čiji su ostaci ležali u neoznačenom grobu. Da bi se otkrilo zašto je osoba ubijena ne treba provoditi neku posebnu istragu. To dobro znaju policajci i tužitelji. Ubijena je jer je bila srpske nacionalnosti. Naime, osnovano se sumnja da je riječ o posmrtnim ostacima Anke Lukić, vlasnice kuće ispred koje je nesretna žena u ‘veličanstvenoj oslobodilačkoj vojnoredarstvenoj akciji Oluja’ i ubijena.
Anka Lukić jedna je od stotina nesretnica i nesretnika koji su na svom pragu dočekali osloboditelje – ubojice u uniformama HV-a. Njeno ime nalazi se u Knjizi osoba nestalih na području RH, objavljenoj 2012. Tamo piše da je rođena 27. rujna 1931. i da je nestala 8. kolovoza 1995. Otac joj se zvao Savo. U podacima srpskih udruženja koja se bave posljedicama lova na ljude u kolovozu 1995. piše da su u Cerovcu ubijeni, osim Anke Lukić, još i supružnici Marija (1913.) i Nikola (1908.) Grubišić.
Naravno, još uvijek nije moguće dobiti službenu potvrdu o identifikaciji dekapitiranog kostura zakopanog ispred kuće Anke Lukić, ali je gotovo sigurno da se radi o njoj. Konačnu riječ imat će rezultati DNK analize, koju će izvršiti tim predvođen iskusnim forenzičarom Milovanom Kubatom.
Neslužbeno smo saznali da je Anku Lukić, nakon što su je ubojice dočekali na kućnom pragu, pokopala susjeda, koja iz straha nije odmah prijavila što je vidjela i napravila. To je učinila tek kasnije. Danas nije među živima, tako da joj ne možemo postaviti pitanje je li točno da je zaboravila gdje je iskopala raku ili se zadarskim policajcima nije žurilo otkopavati još jednu osobu ubijenu u ‘Oluji’.
Vijest o pronalasku kostura u napuštenom ličkom zaseoku Rezovcu, kraj gračačkog sela Cerovca u kojem, prema popisu stanovništva iz 2011., živi troje ljudi, nikoga nije pretjerano uzbudila. Mediji su je ignorirali u potpunosti: možda su smatrali da nije važna, a možda su novinari procijenili da to nikoga ne zanima. Zamislimo samo da iz plitkoga groba izvire posmrtni ostaci recimo u Škabrnji – ta bi vijest bila tretirana bitno drukčije.
Dok Ivan Turudić i slični marširaju medijima i najavljuju kažnjavanje drznika koji se usude dirnuti u karakter svetog obrambenog Domovinskog rata i koji se usude ‘Oluju’ nazvati etničkim čišćenjem samo zato što je ubijeno 15 do 20 posto naivnih nesretnika koji su poslušali ciničnu laž da im pobjednička vojska i vlast garantiraju sigurnost, bolje je prešutjeti događaj iz Rezovca. Osim toga, nije baš zgodno uznemiravati javnost nekoliko mjeseci uoči proslave 20. godišnjice ‘Oluje’, koju remetilački faktor i mrtav remeti.
